Privatizacija Tvornice cementa Našice bila jedna od prvih afera u privatizaciji uopće. Afera je izbila početkom 1993. kada je javnost saznala da je tadašnji predsjednik Sabora i budući predsjednik RH Stipe Mesić umiješan u privatizaciju Našicecementa. Otkriveno je da je njegova kći Dunja htjela kupiti značajan dio dionica te tvrtke. Prema riječima Ivana Ergovića tadašnjeg direktora Tvornice cementa Našice, početkom 1993. sreo je Mesića i ponudio mu da kupi dionice. Kako se on, tobože nećkao, ponudio ih je njegovoj kćeri Dunji. Ona je potpisala ugovor o kupnji dionica u vrijednosti od milijun tadašnjih njemačkih maraka. Međutim, nije ga realizirala. Pretpostavlja da ju je otac nagovorio da odustane tek nakon što je cijela afera izbila u javnost.
Mnogi analitičari su suglasni da je sezona pljačke hrvatske države počela 1992. godine i to upravo pretvorbom ‘Našicecementa’, koju mnogi relevantni sudionici iz tih vremena nazivaju klasičnim ratnim profiterstvom. Naime, oni smatraju da je tadašnji predsjednik Sabora Stjepan Mesić, koji je poslije u dva mandata obnašao funkciju predsjednika RH, zloupotrijebio svoje ovlasti, unatoč činjenici što je predsjednik Franjo Tuđman tražio da njegova obitelj izađe iz toga posla, na što se Mesić ne samo oglušio nego i galamio da mu „ne pada na pamet poslušati predsjednika Tuđmana“.
I upravo tada je počeo napad tadašnje oporbe na pretvorbeni kriminal, jer je podsjetimo, privatizacija Tvornice cementa Našice bila jedna od prvih afera u privatizaciji uopće.
Afera je izbila početkom 1993. kada je javnost saznala da je tadašnji predsjednik Sabora Stipe Mesić umiješan u privatizaciju ‘Našicecementa’. Otkriveno je da je njegova kći Dunja htjela kupiti značajan dio dionica te tvrtke. Prema riječima Ivana Ergovića tadašnjeg direktora Tvornice cementa Našice, početkom 1993. sreo je Mesića i ponudio mu da kupi dionice. Kako se on, tobože nećkao, ponudio ih je njegovoj kćeri Dunji. Ona je potpisala ugovor o kupnji dionica u vrijednosti od milijun tadašnjih njemačkih maraka. Međutim, nije ga realizirala. Pretpostavlja da ju je otac nagovorio da odustane tek nakon što je cijela afera izbila u javnost. No, što se uistinu događalo vjerojatno najbolje znaju Mesić i Ivan Ergović, glavni protagonisti afere Našicecement.
Zanimljivo je na ovom mjestu spomenuti i jedan detalj s gostovanja uglednog zagrebačkog odvjetnika Željka Olujića u jednoj televizijskoj emisiji koji je upravo u kontekstu afere Našicecement podsjetio da je bivši predsjednik RH Ivo Josipović inicirao postupak nezastarijevanja zločina ratnih profitera, stoga se upitao zašto Hrvatska nije donijela zakon koji bi obuhvatio sve one koji su činili štetu Hrvatskoj u tim ratnim godinama. Možda zbog toga jer bi istrage pokazale da je najviše ratnih profitera zapravo došlo iz redova bivše Udbe, zapitao se Olujić. Istodobno je u emisiji prikazana treća stranica Feral Tribunea od 15. lipnja 1993. godine u kojem je novinar iz Osijeka, Drago Hedl objavio veliki tekst o Mesiću i njegovoj ulozi u “Aferi Našicecement”. Tekst je najavljen u sadržaju na 3. stranici pod naslovom “Stipe Mesić – sabrana djela”. Četiri stranice s tekstom o kriminalu istrgnute su iz primjerka pohranjenog u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, otkrio je voditelj te emisije.
Prvi sudjelovao u kriminalnoj pretvorbi a onda napadao Tuđmana za pretvorbene afere
“Hrvatska javnost s pravom bi se trebala upitati kud mi to idemo! Moguće je da materijal koji pripada državi jednostavno nestane, a moguće je da nestanu i novine iz Nacionalne sveučilišne knjižnice! Sve je moguće kada imate financijsku moć i kontrolu nad sredstvima javnog priopćavanja, a u faktičnom smislu vlast, bez obzira tko je formalno na vlasti! Mesić je u dva navrata biran za predsjednika države, bilo bi zanimljivo napraviti analizu kako je i po kojim kriterijima određene ljude dovodio u strukture vlasti.
To su ljudi njegovog svjetonazora i backgrounda, hrvatski nastrojeni sigurno nisu,” kategoričan je bio odvjetnik Željko Olujić. A osim Mesića i Ergovića u aferi Našicecementa nezaobilazno mjesto imala je Privredna banka Zagreb i njezin tadašnji čelnik Martin Katičić, čiji sin Krunoslav, kako smo pisali u prošlom broju, zahvaljujući premijeru Plenkoviću, obnaša važnu funkciju predsjednika HDZ-ova odbora za pravosuđe. Naime PBZ je prenijela 10. prosinca 1992. na račun Hrvatskog fonda za razvoj ustupljena potraživanja za staru deviznu štednju u iznosu od 9,3 milijuna DEM. Zanimljiv je popis dioničara koji su uzeli kredit u PBZ-u. Ivan Ergović uzeo je 2,3 milijuna DEM, Dunja Mesić 447.195,95 tisuća DEM. Osim Dunje Mesić, još šest osoba uzelo je isti iznos, a pet osoba dobilo je kredit od 238.597,56 tisuća maraka, pet osoba od 143 tisuće, a ostali su dobili po 95 tisuća, 71 tisuću i 47 tisuća DEM. Ukupno je plasirano 9,3 milijuna DEM.
Podsjetimo da je nekoiliko godina nakon te afere Stipe Mesić izašao iz HDZ-a i nesmiljeno napadao isti taj HDZ i predsjednika Tuđmana (koji se upravo protivio da Mesićeva obitelj sudjeluje u privatizaciji Našicecementa) za kriminal u pretvorbi i privatizaciji. Toliko o moralu budućeg predsjednika RH i to u dva mandata.
Mediji su tada pisali da ‘Našicecement’ od tada postaje praonica novca za Stipinu ekipu. Našicecement je ranije još služio i za spaljivanje jugo dinara, pa se hrvatska javnost svih proteklih godina mogla uvjeriti kako su od ‘spaljenog novca’, nastajali tadašnji tajkuni i njihova carstva, od Luke Rajića, Gucića, Škegre, Martina Katičića i da ne nabrajamo dalje.
S računa matične tvrtke plaćali su fiktivna istraživanja
Našicecement je ranije još služio i za spaljivanje jugo dinara, pa se hrvatska javnost svih proteklih godina mogla uvjeriti kako su od ‘spaljenog novca’, nastajali tadašnji tajkuni i njihova carstva, od Luke Rajića, Gucića, Škegre, Martina Katičića i da ne nabrajamo. Sada se u Našicecementu komisijski spaljuje droga, no, dobro je poznato kako naše komisije rade.
U Poreznoj upravi Osijek stoje anonimne prijave za lažiranje poreza, neplaćanje obveza, u Našice cementu, i sve se to sa stopostotnom preciznošću, baca u koš. Radnici koji su radili u tim sustavima nemaju se kome žaliti jer su zakinuti za svoja prava, a sve će to na svojoj koži žestoko osjetiti kad odu u mirovinu. No, unatoč svim tim lažiranjima isplata, Našicecement je došao u predstečajnu nagodbu, što, po mišljenju relevantnih izvora, navodi na to da je moćni Stipe Mesić stajao iza toga. Jer ljudi koji žive u Našicama dobro znaju da Ergović bježi od lokalnog HDZ-a i ne želi imati s njima nikakva posla.
On se već odavno iselio u Zagreb i on otuda zapovjeda svojim i Stipinim carstvom. No, bez obzira što je raznoraznim marifetlucima uz Stipinu pomoć uspio se nekako izmigoljiti, upućeni tvrde da to nije duga vijeka. Jer konkurencija koja ga okružuje i liberalizacija uvoza, takav jedan neuk komercijalist neće moći ‘tržišno preživjeti’.
Predstečajna nagodba je najveća moguća prevara koja postoji. A s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o privatizacijskom kriminalu i ratnom profiterstvu to ne zastarjeva. U tom kontekstu bilo bi i dobro i nužno da napokon netko pregleda dokumentaciju Našicecementa od početka do kraja.
Dok su neki Našičani ginuli u Domovinskom ratu, netko moćan je stajao iz privatizacije Našicecementa, a tog moćnika mediji su već davno otkrili u liku i djelu Stjepana Mesića. U tom kontekstu vrlo je znakovito da je Ergović nakon 10-15 godina suđenja oslobođen za izvlačenje novca iz Nexe grupe, fiktivnim fakturama. A 2000. godine policija je protiv njega i još dvojice njegovih suradnika podnijela kaznenu prijavu zbog sumnje da su od 1997. do 1999. za sebe pribavili imovinsku korist na račun Našicecementa. S računa matične tvrtke plaćali su fiktivna istraživanja i analizu tržišta, a potom se taj iznos, nakon što je prošao put preko posrednika i raznih off-shore tvrtki kako bi se prikrio izvor novca, na kraju skrasio na njihovim privatnim računima.No, kako to obično biva u Hrvatskoj – zemlji pravosudnih čudesa, istraga je brzo obustavljena, te je Ergović, 2001. postao predsjednik Uprave Našicecementa. Od 2003. je na čelu Nexe grupe, a 2011. je postao predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca.
Smijenjen je s te dužnosti u svibnju 2012. jer je poslodavcima smetalo što je na čelnom mjestu njihove udruge poduzetnik koji ne plaća svoje radnike. Tada je propadao Bilokalnik, tvrtka iz Koprivnice, u njegovu vlasništvu. Radnici su završili na cesti. Danas je i našičkim vrapcima na grani poznato, da se, ako si pouzdan kupac,uvijek može s crnom lovom kupiti cement, kako bi se izbjeglo plaćanje poreza, PDV-a. Zemljo, otvori se.
Plenković još ima vremena za radikalne rezove, prije nego se vrati u Bruxselles gdje ga čeka zaljubljeni Juncker!
Objektivno, u ovom trenutku, Plenković nema ozbiljnu oporbu protiv sebe, jer dok je Bere i njegove satire, Plenki još neko vrijeme može bezbrižno čekati Godota. Ali ne zadugo. Jer ako ništa ne poduzme nego nastavi briselski palamuditi, kao do sada, onda će za šest do sedam mjeseci na političkoj sceni već stasati neki novi klinci, a Bero će biti samo satirom satrveni političar.
PBZ Martina Katičića, dakle, imao je ključnu ulogu i u privatizacijskoj aferi Našicecementa. A kontroverzni bankar, čijeg je sina Plenković ustoličio na mjesto predsjednika HDZ-ova odbora za pravosuđe, nakon svega što je uradio, povukao se u svoje rodne Kukuruzare i tu glumio narodnog tribuna. Novac koji je početkom devedesetih zaradio, najblaže rečeno na krajnje sumnjiv način, investirao je u razne projekte pod tuđim imenima, a sebi je ostavio ‘igračke’ poput ranča, OPG-a, poljoprivredne zadruge, kao veliki dobročinitelj. Međutim, padom njegovog prvog pokrovitelja Stjepana Mesića Katičić je tražio zaštitu preko svog velikog prijatelja Josipa Gucića, od pokojnog ministra obrane Gojka Šuška. Već smo u prošlom broju pisali da Šušak nije bio lak na potkupljivanju za razliku od nekih svojih ljudi u vojnim strukturama. Zbog te činjenice Katičić kod Šuška nije imao puno uspjeha. No, činjenica je da je Katičić zaradio ozbiljno bogatstvo u vrijeme pretvorbe, kada je na svoj račun doživljavao i razne napade od Hrvoja Šarinića. E, tu ga je Šušak, zbog Gucića i Kutle štitio od Šariničevih napada, jer je poznata činjenica da se Šušak i Šarinić nisu podnosili.
Ne zanemarivati genetiku
No svi oni koji malo bolje poznaju lik i djelo Martina Katičića, suglasni su da je čudno da premijer Plenković, ako ni zbog čega drugoga, ono bar s moralnoga aspekta, zbog kojeg se često ‘ufa u prsa’, Katičićeva sina Krunoslava, promovira na tako iznimno važnu funkciju predsjednika HDZ-ova odbora za pravosuđe. Koje je provjere prošao gospodin K&K da bi se domogao tako važne i osjetljive funkcije. Jer, bilo bi i moralno i normalno da kada se nekoga u bližoj obitelji tako okarakterizira, kao što su medijski okarakterizirani Martin Katičić i njegov brat, a Krunoslavov stric Matija, ne može tako lako proći ispod radara i postati jedna od vrlo važnih karika u HDZ-ovu kadrovskom lancu.
Očito premijer Plenković o genetici ne vodi ni malo računa. A da vodi ne bi postali njegovim savjetnicima oni, čiji su očevi, ako ništa drugo, kao savjetnici i predsjednici kabineta predsjednika Tuđmana, gledali silne lopovluke a i sami su u njima sudjelovali.
Što smo mi to Hrvati krivi da nakon bivše nesposobne vlasti Zorana Milanovića dobijemo vlast koja je apsolutno nezainteresirana za provedbu imalo ozbiljnijih reformi u zemlji. Plenkovićevo vladanje, mnoge podsjeća na onaj vic o mladoj djevojci koja je ostala u drugom stanju te nakon osam mjeseci odlučila otići kod ginekologa, koji je upita:’Što ste čekali do sada?’ Djevojka mu na to odgovori:’Pa mislila sam da će proći’! Tako se slično ponaša i premijer Plenković. Ništa ne poduzima i kao djevojka iz vica misli da će se sve samo od sebe riješiti. Tako oklijeva i oko toga što će nakon silnih afera poduzeti u s vezi Vladina povjerenika za Agrokor Antom Ramljakom. Oklijeva i oko odluke o tome treba li ili ne smijeniti potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić, čiji su prsti u pekmezu od afere Agrokor uvaljeni do lakata. Svi to vide, osim premijera Plenkovića. Jedino u čemu je Plenković izrazito učinkovit jeste u izboru svojih savjetnika i savjetnica. No, još uvijek Plenković ima šansu trznuti se iz zimskog sna i ne čekati da sve prođe samo od sebe. Tim prije što, objektivno, u ovom trenutku, Plenković nema ozbiljnu opobru protiv sebe, jer dok je Bere i njegove satire, Plenki još neko vrijeme može bezbrižno čekati Godota. Ali ne zadugo. Jer ako ništa ne poduzme nego nastavi briselski palamuditi, kao do sada, onda će za šest do sedam mjeseci na političkoj sceni već stasati neki novi klinci, a Bero će biti samo satirom satrveni političar.
Plenkovićevi savjetnici i zaljubljeni Juncker
A Plenkovićevi tigrovi i tigrice od papira odlepršat će s političke scene, a njega će čekati mjesto u briselskim odajama. Uostalom tamo ga predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker s nestrpljenjem očekuje. To je ovih dana, prigodom susreta s Plenkovićem, istaknuo i sam Juncker kazavši da mu je drago što je u sjedištu Komisije primio “svoga prijatelja, hrvatskog premijera, kojeg često viđa”, dodajući da se “svaki put kada se vide ponovno zaljube jedan u drugoga”. No, ako je Plenkoviću otpočetka bio cilj što prije se vratiti u Bruxselles, onda od tamo nije trebao ni dolaziti. No, bez obzira na sve, Plenković je još uvijek najperspektivnji političar pa je nejasno tko ga sputava u obnašanju najvažnije funkcije u državi. I zbog čega, ako mu je iz nekih razloga, baš toliko stalo do Tene Mišetić i Krunoslava Katičića ne pošalje ih u Ukrajinu. Jer u Ukrajini Katičić junior ne bi bio toliko iritantan za hrvatsku javnost i medije koji se s pravom pitaju koje su to službe pokrivale nedopustive radnje njegova oca Martina Katičića. Jer gospodin Martin Katičić je odgovoran za rupu od 2 milijarde njemačkih maraka PBZ-a koja je poslije prodana Talijanima za 630 milijuna maraka. Ako je to tabu tema o kojoj se ne smije pisati ni pričati onda se nemamo zbog čega više obraćati premijeru Plenkoviću. Jer bi od njega mogli samo dobiti umjesto odgovora, otrcanu frazu da djeca nisu kriva za ono što su im roditelji radili. To je otrcana fraza jer dok druga djeca jedva sastavljaju kraj s krajem njihova djeca uživaju sve blagodati svojih ‘sposobnih’ očeva. Zašto se djeca ne odreknu dijela bogatstva koja su njihovi roditelji stjecali na sumnjiv i nezakonit način. U svakom slučaju otužna je činjenica da djeca onih koji su sudjelovali u pretvorbenoj i privatizacijskoj pljački države danas ponovno budu u vrhovima vlasti.