Zašto je Modrić svjedočeći na sudu odabrao šutnju, "ne sjećam se" i neistinu? Zato što u njegovu životno-nogometnu priču nije na dramatičan i nezakonit način uključen samo Zdravko Mamić nego, i upravo je to Modrićeva najslabija točka, njegova punica Vesna Juraić, dugogodišnja šefica Dinamova računovodstva i nekoć Mamićeva bliska prijateljica i suradnica
Luka Modrić posljednjih desetak dana prolazi golgotu javnoga linča, jer je narod, koji ga nemilice izvrgava ruglu na svim platformama i u svim mogućim oblicima, prepoznao u osječkoj sudnici malog, usukanog lažova, Pinokia od krvi i mesa našeg doba, a ne uzornoga kapetana hrvatske reprezentacije i stožernog igrača madridskog Reala, okićenog s tri krune prvaka Europe. Modrić je javno osramoćen, raskrinkan i ponižen, ali mnogi će odlučno ustvrditi da je Modrić dobio što je zaslužio, bez imalo sućuti i pijeteta prema mukotrpnom, epskom sportskom uspinjanju, garniranom ratnim strahotama i patnjama prognanika kroz koje su prolazili mali Luka i njegova obitelj.
U osječkoj je sudnici Modrić pljuno mislećim ljudima u lice, napravio je ruglo od sebe i svoga svjedočenja, pretvorio se u minijaturu od čovjeka, da ne kažemo u mizeriju, pa je danas primoran trpjeti pljuvačke na svome obrazu i najprizemnije uvrede iziritiranih promatrača. Modrić baš i nije ni naivan ni uplašeni mali zec kakvim se doimao pred sucem dok mu je goropadni, stasiti Maminjo sjedio iza leđa. Modrić je, naime, već duže od desetljeća izložen kao moderni gladijator milijunskoj publici i mogao je pretpostaviti što će se dogoditi ako mu publika okrene palac dolje. Tim više što ga je ta ista publika prozrela, jer joj se ponudio kao na pladnju: “Dragi, namjerno si zabio autogol, pa ne misliš valjda da ćemo te zbog toga gladiti!” Ljudi su skloni idolatriji, u ljudskoj je prirodi da obožava slaviti junake, ali jednako, pa možda još i više, voli kada ih može zavaljati u blato. U Modrićevu slučaju, hrvatski se kapetan sam bacio u živo blato svoga lažnog “ne sjećam se” iskaza.
Stanić brani Modrića
Je li Luka Modrić mogao i(li) smio postupiti drukčije, je li uopće imao izbora postupiti drukčije, pitaju se svi oni koji ovih dana staju u obranu kapetana nogometne reprezentacije. Bivši Vatreni Mario Stanić, koji se već godinama iskazuje kao vrsni pisac i minuciozni kritičar patologije hrvatskoga nogometa, napisao je u Sportskim novostima u jednome dahu izvanredan tekst u kojem brani verbalno silovane i linčovane ikone hrvatskoga sporta Janicu Kostelić i Luku Modrića. Emotivan i iskren do srži, pa čak i dramatičan, Stanić među ostalim piše:
“Preko 20 godina slušamo, gledamo i gutamo govna u ovoj našoj državi, a onda zlostavljamo krive i nezaštićene osobe. Janica je napadnuta jer nije u šest mjeseci počistila sve probleme i odnose u nogometnoj močvari. Napadnuta je jer se ta nogometna septička jama puni fekalijama 20 godina. Političari i državnici blagoslovili su sav taj izmet koji se godinama taložio i umrežio u toj jametini. Čast izuzecima. Napadnuta je jer smo nezadovoljni, podijeljeni i nesposobni izaći na Markov trg i reći: Dosta je bilo!”, piše među ostalim Stanić, a zauzimajući se za razapetoga Modrića nastavlja:
“Pa čekajte malo, povucimo ručnu ako Boga znamo, pa nije on baš takav kriminalac, nije on taj kome se sudi, nije on kriv što država i institucije ne znaju i ne žele nikoga zaštititi. Nije on trenirao pravo i nema on nikakva iskustva u ovakvim igrama i s ovakvim igračima. On, jednostavno, nije dorastao ovakvom zadatku. On je stisnut između dvije strane. Jedna strana – ona kojoj se sudi – dosad je uvijek pobjeđivala, a druga strana, naša država, totalno je nesposobna i nepouzdana. Da je iole pravedna, Luka se nikada ne bi našao u ovakvoj situaciji i ne bi morao prolaziti linč stoljeća. Države i njene institucije najveći su krivac zašto baš svi odabiru onu drugu, pobjedničku stranu. Političari i pravosuđe omogućili su nam da gledamo iživljavanje jačih nad slabijima. Njima treba suditi i njih treba propitati kakva im je memorija i statistika. Svaki dan gledamo kako oni koji nas vode mijenjaju mišljenja, stavove i iskaze!… Svi ste se sakrili iza Luke i slavodobitnički privodite kraju hrvatsku povijesnu sportsku tragediju. Prebacili ste fokus na njega, sav teret ove države sad je na njegovim leđima. Luka je napravio ono što su napravili svi dosad, pognuo je glavu i nije se mogao sjetiti.”
Modrićeva najslabija točka
Potpisujemo dva puta svaku rečenicu Marija Stanića, ali ne smatramo da sva govna što ih je u našoj zemlji proizvela i štiti politika, kako piše Stanić, mogu amnestirati Luku Modrića za lažno svjedočenje. Ako je netko i mogao i trebao imati građanske hrabrosti, a prilika na suđenju Mamićima bila je i jedinstvena i neponovljiva, da se suprotstavi izravno big bossu, mafijaškim odnosima, da prokaže korupciju, ucjene, prisile, iznuđivanja, trgovine i lopovluk, onda je to bio upravo Luka Modrić. Nedodirljiv u svojoj sportskoj veličini, bogat kao Krez, pa onda i neovisan, štovan i omiljen i u domovini i u Španjolskoj, skroman do poniznosti, samozatajan, suprug i otac dvoje djece, sve je to Modriću moglo i trebalo dati moralnu snagu i ljudsku hrabrost da ne klekne pred “kumom” naočigled cijeloga svijeta. Propustio je priliku biti, kao što uzoran kapetan, i uzoran građanin pred hrvatskim sudom i institucijama koje su napokon privele pravdi Zdravka Mamića. Brutalnoga menadžera koji su je umislio da će do sudnjega dana moći razvijati svoj obiteljski biznis i puniti obiteljske trezore širom svijeta preko leđa narodnoga kluba, javnoga novca i ucijenjene mladosti, igrajući se gospodara sudbina desetaka i stotina nadarenih klinaca zaljubljenih u nogomet. Kao što je Mario Stanić zavapio u obrani Modrića, jednako je tako Modrić mogao zavapiti uime budućih naraštaja nogometaša, ali i uime mnoge zaustavljene mladosti koja je jednom, baš kao i on, sanjala o velikoj karijeri. Jednako skrušeno kao što je lagao ili se nije sjećao, mogao se sjetiti i reći istinu. U memoriji ne samo nogometne nego i sveljudske tribine ostao bi upamćen ne samo kao heroj zelenog travnjaka, nego i kao građanski junak koji je Gazdi rekao: Sad te je dosta!
Nije Modrić tko god, nije on, kako bi rekao Ćiro neki Mika-Pera-Laza, pa ako su ga i lomili ucjenama i pritiscima mogao se i imao kome obratiti. Pa i internacionalizirati slučaj. I ne šutjeti, nego javno govoriti…
E sad, zašto je Modrić odabrao šutnju, “ne sjećam se” i neistinu? Zato što u njegovu životno-nogometnu priču nije na dramatičan i nezakonit način uključen samo Zdravko Mamić nego, i upravo je to Modrićeva najslabija točka, njegova punica Vesna Juraić. Majka Modrićeve supruge, još kad Luka nije bio ni blizi Maksimira, bila je u Dinamu šefica računovodstva, pa i u ono međuvrijeme dok Zdravko Mamić nije smio ni prismrditi klubu otkako ga je otamo naglavačke izbacio Franjo Tuđam. Prvi hrvatski predsjednik nije ga uspio probaviti premda je Mamić pred njim i klečao i dodvoravao mu se svojim uličarskim forama. Za osvetu, Mamić je godinama bio u izvoru bučnog revolta i raznih opačina maksimirskog sjevera protiv Tuđmana. U to se vrijeme pokušavao baviti menadžerskim poslom u sisačkoj Segesti, pa u Osijeku, ali gle čuda, nigdje nije uspio razviti svoj menadžerski talent. Nego eto baš na Dinamovoj svjetski poznatoj školi, čije je najbolje polaznike ucjenama vezao građanskim ugovorima o doživotnim provizijama, razvio se baš na Dinamovoj blagajni futranoj desecima milijuna kuna javnoga, gradskoga novca i sponzorskim milijunima gradskih poduzeća. Uz blagoslov i potporu vječnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića koji je u Mamiću, Dinamu bez kontrole i stadionu u vječnoj izgradnji pronašao zlatni gral za sve svoje redovne i izvanredne novčane potrebe za kampanje, ali i ostale kerefeke.
Supruga Vanja radila u Mamićevoj agenciji
No, trebao je nekako Mamić i ući u Dinamo nakon Tuđmanove smrti. Canjuga, iako tada već strahovito oslabljen, još je bio predsjednik, ali ne zadugo, već u travnju 2000. godine predsjednik je postao Mirko Barišić, koje je i dan danas balzamiran na istom mjestu. U to je doba sportski direktor bio Velimir Zajec, a šefica računovodstva, rekosmo već, bila je Vesna Juraić, gospođa čija će se kći Vanja nekoliko godina kasnije zaljubiti u 19-godišnjega Luku Modrića.
Kako Zajec nije bio ranoranilac, u klub bi dolazio tek oko podneva, u plavim se hodnicima i uredima svakodnevno rano ujutro počeo pojavljivati Zdravko Mamić. Igrajući se kavalira, cvijeće, parfemi i komplimenti, i rastavljena gospođa Jurić postala je očarana Zdravkom. Upoznala ga je s poslovima koje radi, financijskim operacijama i tijekovima novca u klubu, više nije Zajecu nego Zdravku Mamiću davala na uvid financijska izvješća i malo-pomalo Mamić i gđa Juraić postali su vrlo povjerljivi i bliski, a neki tadašnji, ali i današnji zaposlenici u maksimirskim uredima govorili su i da su jedno vrijeme ljubavali.
Mamić se vrlo brzo riješio Velimira Zajeca, opčinio je i Mirka Barišića, sve je više Dinamovih igrača, ali i onih koji će tek doći iz podmlatka, počeo vezati građanskim ugovorima za sebe i svoju menadžersku agenciju i godinama je zapravo bio, a i dan danas jest, kao tobožnji savjetnik u klubu, u sukobu interesa. Tako je zavezao i Luku čim se pojavio na vratima Dinama, a sve je to znala i gospođa Vesna Juraić, uostalom u to je vrijeme njezina kći Vanja, ekonomistica, radila u Mamićevoj agenciji. Nedugo pošto je Luka došao u Dinamo, Vanja ga je 2004. upoznala u neposrednoj blizini stadiona, u jednom kafiću na Ravnicama, on je tada imao 19, a ona 24 godine.
“Vanja je bila fina i obična djevojka, vrlo ljubazna, netipična djevojka i žena nogometaša. I mama joj je bila fina gospođa. Mama više nije u Dinamu, ali sve zna o poslovanju Zdravka Mamića”, kažu oni koji se sjećaju vremena kada je mlada ekonomistica počela hodati s Modrićem.
“Šeficu” zaobišla istraga
Vesnu Juraić igrači Dinama svojedobno su zvali “Šefi”, smatrali su je šeficom zato što su joj se uvijek obraćali kad ih je zanimalo nešto oko ugovorom definiranih plaća te premija.
Gospođa Juraić, buduća Modrićeva punica, mladog je i neupućenog Luku vodila kroz sve zamke ugovornih odnosa s klubom, ali i njezinim prijateljem Mamićem. Zlobnici će reći i da je brak njezine kćeri s Lukom, zapravo biznis projekt dvoje poslovnih partnera iz Dinama, Mamić-Juraić, koji su oko mnogo bitnih odluka bili u dosluhu. Kako je Luka Modrić igrački stasao i već je imao izvrsne ugovore s Dinamom, a njezina kći Vanja i Luka sad su već bili u ozbiljnoj vezi i 2006. su počeli živjeti zajedno, mama Vesna odlučila je da je došlo vrijeme da se povuče iz Dinama. Odahnula je kad je realizirala svoju odluku, istog trena kad je Modrić 2008. otišao u Tottenham. Očito joj je postalo neizdrživo svjedočiti Mamićevim financijskim akrobacijama na rubu i s one strane zakona. S bogatom apanažom svoga zeta u londonskome klubu, Vesna Juraić više se nije morala grčevito skrbiti o prihodima i biti pritom izložena sumnjivim poslovima.
Neki su, nakon što je Modrić na sudu promijenio iskaz koji je dao Uskoku, bili skloni pretpostaviti da je Zdravko Mamić nečime ucijenio dugogodišnju šeficu Dinamova računovodstva i svoju blisku prijateljicu Vesnu Juraić, pa da je onda gđa punica preparirala Modrića. Netočno! Zdravko Mamić nije ucijenio Vesnu Juraić iz jednostavnog razloga: njih su dvoje bili u dosluhu od prvog dana Mamićeva ulaska u Dinamo početkom ovoga stoljeća. I zapravo je jedno od važnijih pitanja kako je moguće da su DORH i Uskok u istrazi oko Mamićevih malverzacija zaobišli gospođu Juraić, nekad odgovornu i ovlaštenu osobu Dinamova financijskog poslovanja!? Uvjereni smo da se gospođa Juraić mnogo bolje sjeća svega nego Luka Modrić. I ne samo da se bolje sjeća, nego sve te ugovore, anekse, transakcije itd. mnogo bolje razumije, i nekad i danas, nego suprug njene kćeri.
Luka Modrić pred sucem Krušlinom je lagao, što se vidjelo iz svake pore i pokreta njegova tijela i mimike lica. Ali nije lagao (samo) od straha pred Mamićem, nego je Modrić, braneći lažnim iskazom Mamića, zapravo branio svoju punicu. Majku svoje supruge, baku svoje djece, jednog od ideologa njegove nogometne karijere. Koju je na građansku stranputicu odveo beskrupulozni menadžer Mamić uz pomoć, možda i u najboljoj vjeri, Modrićeve punice.
Vještaci potvrdili: Modrić je lagao
Grafološko vještačenje spornog Modrićeva ugovora već je obavljeno i ono pokazuje da je datum 15. prosinca 2005. antidatiran, kako stoji i u optužnici i što je Luka bio potvrdio u Uskoku, pa zanijekao na sudu. U vještačenju stoji da potpis na aneksu ugovora Modrića odgovara vremenu iza 2008. godine (dakle kad je odlazio u Tottenhan) jer je uvelike promijenjen rukopis, i to ne prirodno, nego se radi o stiliziranom potpisu kakav osobe formiraju uslijed davanja autograma.
Prema optužnici, Modriću je za transfer u Tottenham isplaćeno 67 milijuna kuna, od čega je Modrić Zdravku Mamiću, odnosno njegovim ljudima na ruke dao 52 milijuna kuna. Dinamo je još na transfer platio 14 milijuna kuna poreza i prireza pa je sveukupno oštećen za oko 80 milijuna.
Gospon sudac, i vi ste krivi što Mamić ima jaja kao Himalaja!
Mamić se ovih dana pohvalio da ima jaja kao Himalaja i može mu biti, besprizorno je pretvorio osječku sudnicu u svoje privatno igralište, producira eksces za ekscesom, nemilice se iživljava nad sudskim postupkom i sucem Darkom Krušlinom, koji mu, premda slovi za strogoga suca, nevjerojatno benevolentno odbrojava opomene i kazne, zbraja žute i crvene kartone, što na tvrdokornog Mamića djeluje poput uboda komarca. Iz svakog ekscesnog, a namjernog opstruiranja sudskoga postupka Mamić izlazi još jači, kao uostalom iz svake svoje afere – pa valjda i otud njegov osobni dojam da ima jaja kao Himalaja, što je čak ponudio i pokazati – dok sudac Krušlin svojom gotovo neshvatljivom stoičkom odmjerenošću pomalo gubi zlatnu auru autoriteta, digniteta i kredibiliteta.
Okej, Mamić još u sudnici nikome nije rekao da će mu iščupati grkljan, nije još zaprijetio ni jednoj službenoj osobi, lukavo dozira svoje ispade da ga ne bi zakačila kaznena mjera koja bi ga mogla poslati na hlađenje u zatvor. No, sudac Krušlin ipak je propustio odrediti jednu bitnu mjeru glavnooptuženom, a nakon montiranog obostranog otkazivanja punomoći Mamića odvjetnicima, odnosno Slokovićke i Prodanovića Zdravku Mamiću, što je posljedično dovelo do otkazivanja ročišta i svjedočenja Dejana Lovrena. Naime, sudac Krušlin imao je pravo na licu mjesta (članak 98 Zakona o kaznenom postupku, stavak 4) izdiktirati rješenje o zabrani kontakata i komunikacije između optuženih i svjedoka Dejana Lovrena. Ali, eto, propustio je to učiniti, pa si tako Mamić, satkan od jaja kao Himalaja, može dopustiti da zagrljen s Lovrenom pjeva na svadbenoj pozornici hotela Westin, onu svoju najmiliju, a sada već svima nama rugalačku: “Ne može nam nitko ništa jači smo od sudbine…”
Da sudac Krušlin nije propustio izreći tu sitničavu mjeru o zabrani kontakta , Mamića bi zagrljaj s Lovrenom, zbog nepridržavanja izrečene mjere, stajao novogo boravka u zatvoru.