I dok je Mesić svjedočio protiv Hrvatske u Haagu, a Davor Božinović bio predstojnik njegova Ureda u vrijeme kada su se slali dokumenti u Haag, dotle su Šeks, Sanader i Jandroković, za kojeg srpski mediji tvrde da je bio u 'ljubavnom zagrljaju' obojice, složno locirali, identificirali, uhićivali i transferirali hrvatske generale u Scheveningen. Upravo je njih petoricu locirao i identificirao čelnik Mosta Božo Petrov kao 'najzaslužnije' HDZ-ovce, čiji je angažman bio podloga na kojoj je Haško tužiteljstvo zasnivalo optužnice protiv Hrvata u Hrvatskoj i onih iz BiH i protiv RH za 'etničko čišćenje Srba' i 'za agresiju na BiH'
Skandalozna presuda bosanskohercegovačkim Hrvatima u Haagu, nakon koje je general Slobodan Praljak izvršio samoubojstvo ispivši bočicu otrova, i dalje je tema broj jedan, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini. Da je tome tako potvrđuje i događaj koji se zbio u utorak 5. prosinca u Hrvatskom saboru, kada je čelnik Mosta Božo Petrov, ogorčen svime što se događalo prethodnih tjedan dana koji su potresli Lijepu našu, usred rasprave o Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila, zatražio stanku na tu temu, nakon čega je zaiskrilo u sabornici.
Petrov je, najprije, posjet premijera Andreja Plenkovića Bosni i Hercegovini, samo nekoliko dana nakon izricanja skandalozne presude bosanskohercegovačkim Hrvatima u Haagu nazvao PR posjetom od kojeg neće biti apsolutne koristi za hrvatski narod u BiH. Zapitao se, je li normalno da hrvatska vlast nema dugoročnu strategiju prema Hrvatima izvan RH, pogotovo onima u BiH i je li normalno da odnos prema njima ovisi o tome tko je na vlasti u Hrvatskoj? Pa sve završi na ispraznim floskulama – “Hrvati iz BiH, mi stojimo uz vas”, rekao je Petrov.
A onda je u stilu poznatog televizijskog urednika HTV-a koji je stvorio serijal kultnih dokumentaraca pod nazivom “Odabrao Đelo Hadžiselimović”, čelnik Mosta Božo Petrov napravio svoj odabir, izdvojivši petoricu veličanstvenih, što bivših, što sadašnjih HDZ-ovaca kao najvećih slugu Haaškog tribunala. Tako je Petrov bez okolišanja apostrofirao Stjepana Mesića, Davora Božinovića, Vladimira Šeksa, Ivu Sanadera i Gordana Jandrokovića kao osobe koje su najviše naštetili Hrvatima u Haagu, samim tim i HDZ-u, te posredno i samoj RH!
Mesić slao BiH Hrvate u naručje Bakiru Izetbegoviću i Mustafi efendiji Ceriću
“Ostavili ste ljude, a Stjepan Mesić im je poručio da se okrenu prema Sarajevu. Čak je nevjerojatno da će vam ljudi iz BiH reći da je za njih više napravio SDP nego HDZ”, poručio je Petrov. “Ali niste zaboravili svake četiri godine otići do njih i pokupiti glas”, dodao je egzaltirani Petrov, upitavši – jesu li svjesni moguće dalekosežnosti presude za Hrvate u BiH i jesu li svjesni da ne bi sjedili tu gdje sjede da se ti ljudi nisu borili za njih?
Nakon Mesića, kojeg mnogi, ne samo branitelji u Hrvatskoj, nakon njegova haaškog svjedočenja protiv Hrvatske, nazivaju veleizdajnikom, Petrov je apostrofirao i aktualnog ministra policije, Davora Božinovića, koji je bio predstojnik Mesićeva ureda u vrijeme kada su se slali dokumenti u Haag, te Gordana Jandrokovića Njonji, tadašnjeg ministra vanjskih poslova, Ivu Sanadera koji je predao generale na čelu s Antom Gotovinom Haagu, da bi se dodvorio tadašnjoj glavnoj haaškoj tužiteljici Carli del Ponte, te “Kolegu” Vladimira Šeksa, mudrog “Sovu”, koji je tražio lociranje, identificiranje, uhićenje i transferiranje hrvatskih generala.
“Je li to način na koji stojite uz Hrvate u BiH?”, pitao je Petrov HDZ-ovce, najavivši da neće paziti što govore i neće prestati s pritiskom jer je bilo dosta lijepih riječi. A kada se malo bolje proanalizira, spomenutu petoricu veličanstvenih koju je odabrao Božo Petrov, na tom odabiru bi mu mogao pozavidjeti čak i Đelo Hadžiselimović. Stoga pođimo redom. Rečenicom – “Ostavili ste ljude (Hrvate u BiH – op.a.),Stjepan Mesić im je poručio da se okrenu prema Sarajevu”, Petrov je pogodio u sridu. Jer Mesićev naputak BiH Hrvatima da se okrenu prema Sarajevu, u prijevodu ne znači ništa drugo nego – okrenite se Bakiru Izetbegoviću, Mustafi efendiji Ceriću i njihovim radikalnim istomišljenicima, koji Hrvate u BiH ne mogu ni nacrtane gledati. Takav njegov naputak, ne samo da je licemjeran, nego je i duboko pokvaren, zapravo onakav kakav je bio i Mesićev cjelokupan odnos prema Hrvatima u BiH.
Mesić udario temelje skandaloznoj presudi šestorici Hrvata u Haagu
A kakav je to njegov odnos bio prema Hrvatima u BiH, zorno svjedoče haaški transkripti koje će u nekoliko nastavaka objavljivati naš tjednik, a u kojima Stjepan Mesić, građanin svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića na strani tužiteljstva pred Haaškim sudom od 16. do 19. ožujka 1998. godine iznosi najgnusnije optužbe na račun tadašnje vlasti u Hrvatskoj na čijem je čelu bio dr. Franjo Tuđman. Upravo to svjedočenje je bilo podloga na kojoj je Haaško tužiteljstvo zasnivalo sve dolazeće optužnice protiv Hrvata u Hrvatskoj i onih iz BiH i protiv Republike Hrvatske za “etničko čišćenje Srba” i “za agresiju na BiH”.
Takva tvrdnja se može iščitati i iz izjave Vesne Alaburić, odvjetnice osuđenog bosanskohercegovačkog Hrvata i bivšeg zapovjednika HVO-a, Milivoja Petkovića, koja smatra da je proces bio svojevrsno suđenje tadašnjem hrvatskom vodstvu, jer je haaški tužitelj tvrdio da su Tuđman i dio najviših političkih i vojnih dužnosnika Hrvatske članovi udruženog zločinačkog pothvata. “Bilo je to i suđenje Hrvatskoj u širem smislu, jer je sukob Hrvata i muslimana u BiH tužitelj kvalificirao kao međunarodni”, rekla je Alaburić i pojasnila da se ta kvalifikacija temeljila na tvrdnjama o izravnoj angažiranosti jedinica Hrvatske vojske na području BiH i kontroli vlasti u Zagrebu nad vlastima u Herceg-Bosni.
Obranu optuženih otežavalo je i to što su iste ili vrlo slične tvrdnje sadržane u ranijim presudama bosanskohercegovačkim Hrvatima, Dariju Kordiću, Tihomiru Blaškiću i Mladenu Naletiliću Tuti, te su kao “presuđene činjenice” uvedene u predmet Prlić i dr. A te tvrdnje o kojima govori odvjetnica Vesna Alaburić, nije nitko drugi tako osvetnički strastveno i otrovno iznio pred Haaškim sudom, kao bivši predsjednik RH, Stjepan Mesić u procesu protiv Tihomira Blaškića od 16.-19. ožujka 1998. godine. Istini za volju, tada je Mesić kao svjedok Haaškog tužiteljstva bio samo običan građanin RH, no, do tada je obnašao najviše dužnosti i u HDZ-u i u državi. Ne treba zanemariti ni činjenicu da je on bio i predsjednik SFRJ, ali je u Hrvatskoj obnašao i funkciju predsjednika Hrvatskog sabora i, de facto, bio je drugi čovjek u HDZ-u, odmah iza predsjednika Tuđmana.
Dakle, gledano iz kuta Haaškog suda, Stjepan Mesić kao jedan od najviše pozicioniranih hrvatskih dužnosnika bio je najrelevantniji svjedok zbog kojeg je tužiteljstvo zadovoljno trljalo ruke. A da je upravo on udario temelje skandalozne haaške presude šestorici BiH Hrvata smatraju mnogi, od Vladimira Šeksa do bivšeg generala HOS-a, Ante Prkačina.
I Njonjo sa Šeksom, podupirao lociranje, identificiranje, uhićivanje i transferiranje hrvatskih generala
I Šeks i Prkačin smatraju da Mesić mora odgovarati zbog Praljkove smrti. Prkačin čak ide tako daleko da kaže kako to avarsko žgepče, kako zove Mesića, treba javno vješati, za uši ga dovesti na Jelačić-plac i javno ga objesiti!. No, nije samo Mesić kriv za smrt generala Praljka, kao i za sudbinu bosanskohercegovačkih Hrvata koji su osuđeni u Haagu, nego su, po većinskom mišljenju hrvatske javnosti, krive, kako to slikovito kaže general HOS-a, sve one političke gnjide, udvorice i dodvorice koje nas prodaju i koje s nama trguju. Je li pritom mislio i na petoricu veličanstvenih koje je odabrao Božo Petrov, nije teško pogoditi.
Iako se Šeks žestoko obrušio na Mesića, Petrov ni njega nije izuzeo od odgovornosti za tragičnu sudbinu haaških uznika, jer je Šeks svojedobno, dok je bio blizak Sanaderovim skutima, slavodobitno izjavljivao da odbjeglog generala Gotovinu treba locirati, identificirati, uhititi i transferirati u Haag. A kada je general Gotovina u studenom 2013. godine izašao na slobodu i slavodobitno se vratio u Hrvatsku za koju se herojski borio, Šeks se,manji od makova zrna, pravdao da je on tada samo prenosio zaključke VONS-a, te da je u tom trenutku poslužio kao – svojevrsni mikrofon.
Čini se, ipak, da je Petrov s najvećim gađenjem u svoj odabir stavio aktualnog predsjednika Sabora, Gordana Jandrokovića, za kojeg srpski mediji tvrde da je bio u bliskim odnošajima i sa Šeksom i sa Sanaderom, koji je kao tadašnji ministar vanjskih poslova svesrdno odobravao lociranje, identificiranje, uhićivanje i transferiranje hrvatskih generala u Scheveningen. Danas je Jandroković drugi čovjek u državi, premda je teško nekoga nazivati “drugim čovjekom države”, ako imamo na umu da je čovjek koji danas predsjeda Hrvatskimj saborom na prošlim parlamentarnim izborima dobio samo 808 glasova. Usporedbe radi, Božo Petrov, koji ga danas proziva,u 10. izbornoj jedinici dobio je 19.481 glas, a premijer Andrej Plenković je u 1. izbornoj jedinici dobio 33.265 glasova birača.
Inače svoju dosadašnju karijeru, Jandroković Njonjo je gradio vireći preko ramena Ivi Sanaderu, Tomislavu Karamarku, Jadranki Kosor, a danas to isto radi i Andreju Plenkoviću. Mnogi se u stranci, ali i izvan nje, pitaju hoće li Plenković napokon progledati i riješiti se na vrijeme tog ped….ine u duši, jer bi u protivnom mogao doživjeti sudbinu svojih prtethodnika u stranci.
Gdje se dvoje vole, suvišan je treći…
I na koncu, Božo Petrov u svom odabiru ne propušta spomenuti i, za njega, iznimno važno ime u hijerarhiji aktualne vlasti i HDZ-a. Dakako, riječ je o aktualnom ministru policije Davoru Božinoviću, za kojeg Petrov kaže da je bio predstojnik Mesićeva ureda u vrijeme kada su se dilali dokumenti u Haag. O Božinoviću su već pojedini mediji do sada napisali dosta toga, pa i to da je, između ostalog, završio ONO i DSZ, ali da to u biografiji prešućuje.
Za Hrvatsku je učinio upitne stvari tijekom pregovora o razgraničenju sa Crnom Gorom na Prevlaci, te kao ministar obrane u sukcesiji vojne imovine. Školski jedrenjak “Jadran”, dragulj Mediterana i ponos Hrvatske mornarice, još uvijek je u posjedu Crne Gore. Dijelom i zbog njegovih ozbiljnih propusta. Inače, prošao je i sigurnosnu provjeru kod tadašnjeg šefa SIS-a, Josipa Perkovića.
Ipak, Božinoviću se najviše zamjera da je bio i šef kabineta Stipi Mesiću, bivšem predsjedniku Hrvatske oko kojega su bili samo kosovci i udbaši (Dobranović, Agotić, Perković…) u vremenu kada su iz Ureda predsjednika tajni državni dokumenti odlazili u Haag. Božinović se u HDZ učlanio 2011. godine, na prijedlog Jadranke Kosor, kada je stranci pristupilo još desetak osoba iz javnog života. U Vladi premijerke Kosor bio je ministar obrane. Bili su bliski prijatelji i suradnici, te se njegov ulazak u HDZ tumačio kao podrška i prijateljska gesta, što je on i osobno u nastupnom govoru nekoliko puta istaknuo. Tada je kazao da je član HDZ-a bio 1990. godine, ali nije pojašnjavao kada je i zašto istupio. Velika zagovornica Davora Božinovića bila je i bivša ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić.
Dakle, to su bili kratki portreti petorice veličanstvenih koji su, prema odabiru Bože Petrova, bili u službi Haaškog tribunala. No, kasno je sada naricati nad sudbinom hrvatskih uznika u Haagu, jer pravo je pitanje – gdje su vodeći hrvatski političari bili kada je grmilo? Zna se, Mesić je bio svjedok Haaškog tužiteljstva i pljuvao po svojoj Domovini Hrvatskoj, ali unatoč tome Hrvati su ga nakon toga dva puta birali za hrvatskog predsjednika. Njonjo je predsjednik Sabora, Božinović ministar policije, a Šeks najvažniji savjetnik premijera Plenkovića. Jedino je Sanader izvisio, baš kao u pjesmi “Gdje se dvoje vole, (zlobnici će reći Jandroković i Šeks), suvišan je treći”!