Josipović primao pljačkaše Hrvata na Pantovčaku, Bajić skrivao prijave protiv njih!

Photo: Robert Anic/PIXSELL

Izglasavanjem Zakona u Saboru, koji je ništetnim proglasio ugovore potpisane s RBA kreditno-štednim uredima iz Graza, popularno nazvan i Lex Škibola, prema zastupniku Živoga zida iz Rijeke, Marina Škibola, koji ga je progurao u saborskoj raspravi, konačno je završena petnaestogodišnja agonija oko 30.000 oštećenika koji su u austrijskim filijalama Reiffesen banke podizali nelegalne i lihvarske kredite. 'Dokazali smo da su ljudi prevareni, te da nitko u Hrvatskoj nije napravio ništa da bi riješio taj problem', rekao nam je predstavnik oštećenih, Neno Koljaja

Zakon, koji je ništetnim proglasio ugovore potpisane s RBA kreditno-štednim uredima iz Graza, popularno nazvan i Lex Škibola, nedavno je izglasan u Hrvatskom saboru u prisutnosti 134 zastupnika, a progurao ga je zastupnik Živoga zida iz Rijeke, Marin Škibola. Time je konačno završena petnaestogodišnja agonija oko 30.000 oštećenika koji su u austrijskim filijalama Reiffesen banke podizali nelegalne i nezakonite kredite. Među njima je bio i Neno Koljaja, danas predstavnik hrvatskih oštećenika, koji se i sam godinama borio protiv financijski moćnih Austrijanaca. „Što reći, uspjeli smo. Dokazali smo da su ljudi prevareni i iskorišteni, te da nitko svih ovih godina nije napravio ništa da bi riješio taj problem“, rekao nam je Koljaja.

Naime, Raiffesen banka je preko svojih krim-zadruga plasirala na tisuće lihvarskih kredita u Hrvatskoj, a građani su tek nakon što su krenuli plaćati svoje rate, shvatili koliko su prevareni u cijeloj priči. Svaki mjesec povećavale bi se kamate, a stizali bi i dodatni troškovi – zahtjevi za plaćanjem naknada koje u ugovorima nisu ni postojale, pa slijedom toga i zahtjevi za sve višim i višim ratama. Tek kasnije su korisnici kredita shvatili namjere RBA kreditno-štednih ureda – dokopati se njihovih vrijednih nekretnina, posebice na Jadranu i otocima. Tako su brojni građani, iako su i preplatili kredite zadrugama iz Graza, ostajali bez svojih kuća i stanova koje su davali u hipoteku.

Vrijednost njihovih nekretnina prelazila je i tri puta vrijednost kredita kojeg su podizali, a kada su pokušali doznati tko stoji iza svega, nailazili bi na zid šutnje. Hrvatska narodna banka nije mogla ništa učiniti, jer RBA uredi nikada nisu ni registrirali svoje poslovanje u Hrvatskoj, dok DORH uopće nije procesuirao kaznene prijave protiv bankara iz Graza i nije vodio brigu o nezakonitostima na koje su upozoravali oštećenici dugi niz godina.

Tako su RBA kreditno-štedne zadruge iz Austrije godinama nezakonito dijelile hrvatskim građanima kredite, bez ikakve bojazni da će odgovarati pred zakonom i hrvatskim sudovima. Dapače, većinu oštećenika koji su se usudili govoriti u javnosti, tužili bi za klevetu i uvredu, kao i novinare koji su otkrivali nelogičnosti i nezakonitosti u njihovu poslovanju.

Valja kazati da je još 2003. godine, Hrvatska narodna banka odbila Austrijancima dati dozvolu za rad, pa su posao nastavili obavljati „na cesti“, preko raznoraznih posrednika i odvjetničkih ureda, koji su bili paravan za njihovo nelegalno poslovanje. Koliko je bilo takvih kredita, nije poznato, jer RBA skriva podatke o poslovanju, a jedina brojka o kojoj govore je – 370 milijuna eura plasiranih kredita u Republici Hrvatskoj. Za pretpostaviti je kako je brojka mnogo veća, ako uzmemo u obzir stotine i stotine oštećenih iz cijele Hrvatske, posebice na otocima i jadranskoj obali, jer je, kao što smo već naglasili, krajnji cilj RBA zadruga bio – domoći se atraktivnih nekretnina. Deložacije, čiji smo svjedoci proteklih mjeseci po medijima, također se provode u organizaciji RBA zadruga, s tim da nekretnine pod hipotekom, odmah prodaju trećima osobama za trećinu stvarnog iznosa!

Torbarenje novca iz Austrije

Ugovori o zajmu koji su sklapani s hrvatskim građanima, nikada nisu bili ovjereni kod javnog bilježnika, osim u nekim slučajevima, što potvrđuje da su i bilježnici sudjelovali u tom kriminalu, jer su znali da su ugovori nelegalni. Posrednici koji su za RBA zadruge obavljali posao, uzimali bi od iznosa kredita i 35 posto novca. Građani su ugovore potpisivali u odvjetničkim kancelarijama, a potom iz Austrije nelegalno prenosili novac preko granice. Imali su i poseban broj telefona koji su trebali nazvati ako bi se nešto nepredviđeno dogodilo, što potvrđuje da je u cijelu priču bila upletena i policija, te sam politički vrh. Koliko su stotina milijuna eura Hrvati prenijeli preko granice i odakle RBA zadrugama, osnovanima sa samo 7 eura početnog kapitala(!?), toliki novac – ostalo je nepoznanica do današnjeg dana!

Zadruge iz Graza ponovno su došle u žižu javnosti kada je objavljena navodna lista uglednih hrvatskih imena s tajnim računima na kojima se, navodno, nalazilo – čak pola milijarde eura. Novinari koji su se usudili progovoriti o poslovanju zadruga, bili su izloženi progonu u medijima, posebice u Styriji, u čijoj Upravi sjedi nekadašnji direktor RBA zadruga, Markus Mair. Kako su sve dublje ulazili u priče, tako je Krešimir Macan, PR stručnjak i glasnogovornik zadruga, gomilao novinarima tužbe za klevetu. Međutim, do sada su izgubili većinu tužbi koje su pokrenuli protiv novinara Tonija Eterovića, Nade Landeke, te predstavnika oštećenika, Nena Koljaje.

Oduzimaju nekretnine, a štiti ih državni vrh!

Nada Landeka, novinarka portala Hazud.hr, dugi je niz godina pratila rad nelegalnih RBA zadruga. Upoznala je, kaže, stotine i stotine ljudi koji su potpisivali lihvarske kredite, ne znajući uopće što potpisuju.

„Poslovanje RBA zadruga štitio je netko iz samog državnog vrha, jer mi je nevjerojatno da sve ove godine, dakle više od 20, posluju i oduzimaju ljudima nekretnine! Ono što sam u svom novinarskom radu doznala i do danas nemam odgovor na niti jedno pitanje koje sam im uputila, odnosi se prije svega na plasman kredita u Hrvatskoj. Kako su regionalne austrijske zadruge uopće dospjele na hrvatsko područje, s obzirom da se prema registraciji i zakonima Austrije smiju reklamirati samo u svojim prostorijama? Također, otkrila sam da su kredite ljudima davali posrednici, no nije jasno, jesu li oni bili na platnoj listi kao zaposlenici zadruga? Tako sam ustvrdila da je jednom od dužnika po ugovoru o kreditu, umjesto kredita isplaćena plaća u iznosu od 60 tisuća eura!“ Landeka se dalje pita, kako su zadruge, bez ikakvog temeljnog kapitala, uspjele osigurati toliko velike iznose za kreditiranje hrvatskih građana, točnije 370 milijuna eura, koliko i same priznaju?

Ono što posebno upada u oči, objašnjava, primjer je Mirka Dukića iz Zagreba, koji je ugovor o kreditu sa zadrugama potpisao, a da uopće nije imao putovnicu, niti je izašao iz zemlje.

Deložacija obitelji Dukić sa Sv. Duha

Naime, dragovoljca Domovinskoga rata i oca četvero djece, Mirka Dukića, javnost je upoznala na dan formiranja vlade Andreja Plenkovića. Dok su novi vlastodršci udobno u svojim stolicama čekali imenovanja na Markovom trgu, na Svetom Duhu odvijala se drama. Interventna policija deložirala je obitelj Dukić iz njihovog jedinog doma, a u pomoć su im pritekli i saborski zastupnici Živoga zida i general Željko Glasnović. Cijela sramota završena je prisilnom deložacijom obitelji Dukić, ali je ostavila je gorak okus u ustima novoizabranog premijera Plenkovića, koji nije riješio problem poslovanja RBA zadruga.

Tako smo upravo pri toj deložaciji mogli čuti kako operiraju RBA zadruge po Hrvatskoj. Kako nam je objasnio Neno Koljaja, zadruge su izdavale kredite ovdje u Hrvatskoj, a ne u Austriji, i to u odvjetničkim uredima bez ikakve ovjere bilježnika.

„Njima nije ni bilo u interesu da građani vraćaju kredit“, objasnio je Koljaja. „Bitno im je bilo samo da potpišemo ugovor i da nam uzmu nekretninu, po mogućnosti negdje na Jadranu. Imate stotine i stotine tih ugovora na Rabu, u Zadru, po otocima, u Istri… Modus operandi je bio isti – za primjerice 50 tisuća eura kredita, uzeli bi u zalog kuću na moru vrijednu pet puta više, potom podizali kamate kvartalno da ljudi ne mogu vraćati kredite i onda krenuli u ovrhu i deložaciju. To se pokazalo kao odličan način legalne otimačine i pljačke, jer država nije obradila ni jednu kaznenu prijavu. Što su radili DORH i pravosuđe, zašto ih štite sve ove godine?“, pita Koljaja.

Odvjetnik Milko Križanović, koji zastupa novinarku Helenu Krmpotić, dao je odgovor na ključno pitanje – tko štiti sve ove godine RBA zadruge? „Zemlja smo s velikim brojem ovršenih i blokiranih i treba dobro razlučiti iz kojih razloga je tko došao u položaj dužnika. Ako je riječ o osobama koje su nezakonitim i lihvarskim postupanjem došle u položaj dužnika, treba ih zaštititi. I mene zanima, tko je propustio spriječiti djelovanje RBA zadruga, koje su mnogobrojne dužnike dovele u bezizlazan položaj. Stoga samo pratite tijek novca i kome na kraju pripadaju ovršene nekretnine, pa će biti jasno tko štiti RBA zadruge i kome je u interesu ovakva situacija“, zaključuje Križanović.

Direktor zadruga otkrio šokantnu istinu!

Tek se nedavno, na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, u procesu protiv novinarke HTV-a, Helene Krmpotić, moglo doznati tko zapravo stoji iza zadruga. Krmpotić je, naime, po istinu otišla u Graz, u samo sjedište RBA zadruga. Tamo je otkrila da iza zadruga stoji Raiffesen banka koja „uredno“ godinama posluje i u Hrvatskoj., da su stotine milijuna eura austrijski bankari nezakonito prebacivali preko granice, da su neki od direktora već uhićeni, te da austrijsko Državno odvjetništvo provodi istragu vezanu uz poslovanje RBA kreditno-štednih ureda. No, pritom ostaju i dalje otvorena pitanja: Zašto HNB do danas nije istražio rad nelegalnih kreditnih ureda, tko drži kaznene prijave godinama u ladicama DORH-a i zašto već ranije nije donesen zakon kojim će se onemogućiti njihov rad?

Šokantnu istinu o tome tko se krije iza zadruga, otkrio je advokatu Križanoviću, Michael Spitzer, direktor zadruga, koji je potvrdio kako se zadruge nalaze unutar koncerna Raiffesen banke, kojoj pripada i Raiffesen banka u Zagrebu. Zašto su do sada predstavnici zadruga šutjeli o toj informaciji, nije jasno, no to objašnjava odakle im novac za kredite koje su plasirali po Hrvatskoj, te otkriva namjeru nezakonitog poslovanja.

Naime, Raiffesen banka nije mogla potpisivati takve ugovore o zajmu, niti poslovati na takav način, pa su se RBA zadruge našle kao izvrsno rješenje problema kako što bezbolnije i brže oteti Hrvatima nekretnine po Jadranu. To isto pitanje postavila je i Nada Landeka, kojoj nije bilo jasno, kako su dužnici s minimalnim plaćama, imali zadovoljavajući bonitet za dobivanje visokih iznosa kredita, tim više što su neki od njih bili čak i nezaposleni ili zaposleni na određeno vrijeme? Postavlja se i pitanje, dodaje, je li točna informacija kako su neki od korisnika kredita, upravo u poslovnicama Raiffesen banke, upućivani na zadruge, jer u banci nisu zadovoljavali uvjete kredita? Je li riječ o organiziranoj pljački i pranju novca s čime je bio upoznat sam vrh Raiffesen banke sa sjedištem u Austriji?

Što sada moraju učiniti oštećeni?

Kako ističe odvjetnik Križanović, građani će od sada morati predavati tužbe na sudovima za ništetnost kredita, pozivajući se na upravo izglasani Zakon koji je ništetnima proglasio sve kredite RBA kreditno-štednih zadruga iz Graza. Upravo će odvjetnici u cijeloj priči imati mnogo posla, jer se očekuje najmanje 30 tisuća takvih tužbi. Jedna od odvjetnica koja je dugi niz godina na hrvatskim sudovima branila oštećenike RBA zadruga, je i Ana Galossi Comisso, koja je nedavno uspjela spriječiti još jednu u nizu deložacija na Županijskom sudu u Zagrebu, u režiji Austrijanaca.

I Galossi Comisso je godinama upozoravala kako su svi ugovori potpisani s uredima iz Graza s hrvatskim građanima nezakoniti, pa time i ništetni i nelegalni. Naime, i postojeći Zakon o potrošačkom kreditiranju jasno govori kako su pravne radnje tih ureda ništetne, odnosno da ugovori sklopljeni s uredima i kreditnim ustanovama koji nemaju registrirano sjedište u Hrvatskoj i koji nemaju potrebne dozvole za rad – nisu zakoniti.

Kako je nesporno da austrijske zadruge nisu imale i nemaju registrirano sjedište na području Hrvatske, nije jasno – kako su uopće dobivale rješenja o ovrhama brojnih kuća i stanova diljem Hrvatske? Stoga ugovori o kreditu sklopljeni s nelegalnim kreditnim institucijama koje nisu imale ovlasti davati kredite na području Republike Hrvatske, nisu ni mogli biti solemizirani kod javnih bilježnika, što je bila gotovo pa praksa u tisućama primjera oduzimanja imovine građana.

Nejasno je i kako je su uopće hrvatski sudovi mogli donositi rješenja o ovrhama s obzirom da je u tim ovršnim postupcima nedostajala ovršna isprava u smislu Zakona o javnom bilježništvu i odredbi Ovršnog zakona, naročito uzevši u obzir činjenicu da sporni ugovori nisu imali svojstvo ovršnosti i nisu predstavljali ovršnu ispravu. Istodobno, solemizirano očitovanje u smislu odredbi Zakona o javnom bilježništvu i Zakona o zemljišnim knjigama, ne predstavlja ispravu podobnu za provedbu upisa založnog prava u zemljišne knjige ni za provedbu ovrhe.

Tako su austrijske zadruge godinama lagale javnost kako su ugovore o kreditu sklapale na području Republike Austrije, što opovrgavaju brojni oštećenici iz Hrvatske, koji su ugovore najčešće potpisivali u odvjetničkim uredima diljem zemlje, koji su zastupali bankare iz Graza. Situacija se za austrijske bankare dodatno pogoršala kada je Hrvatska postala članica Europske unije i samim time postala potpisnica brojnih europskih direktiva, budući da je europsko pravo iznad hrvatskog prava i samim time „jače“ u odnosu na hrvatsko pravo.

Dapače, Hrvatska je dužna primjenjivati u svojoj sudskoj praksi odluke donešene temeljem konvencija, odnosno odluka Europskog suda u Strasbourgu i Europskog suda pravde u Luksemburgu, jer su konvencije i deklaracije za zemlje potpisnice, jače od Ustava pojedinih zemalja potpisnica, pa su tako i „iznad“ Ustava Republike Hrvatske. O sličnim pitanjima kakvi su mučili dužnike RB zadruga iz Republike Hrvatske, odluke su već donijeli i europski sudovi.

DORH ne zanima suradnja s austrijskim istražiteljima!

Da cijela priča vezana uz RBA zadruge smrdi, potvrdila je svojedobno i istraga austrijskog Državnog odvjetništva, zahvaljujući kojoj je već nepravomoćno osuđen jedan bivši direktor RBA zadruga iz Graza. Upravo je odvjetništvo otkrilo da su se krediti plasirali u Hrvatskoj, a ne u Austriji, te doznalo imena desetaka posrednika koji su dogovarali cijeli posao za zadruge u Hrvatskoj. Iako su pokušali, do sada nisu uspjeli ispitati niti jednog posrednika iz Hrvatske, jer je suradnja s DORH-om – nemoguća. Iz DORH-a im, naime, nisu odgovorili ni na jedan od brojnih dopisa koje su im uputili za suradnju, pa tako sami istražuju cijeli kriminal oko RBA kreditno-štednih ureda.

Valja naglasiti da su u cijeloj ovoj aferi najslabije karike – hrvatski DORH i pravosuđe. Oni godinama okreću glavu od nelegalnog i nezakonitog poslovanja RBA kreditno-štednih zadruga, usprkos kaznenim prijavama koje su im upućene i očitim nezakonitostima. Direktore RBA zadruga je u uredu na Pantovčaku primao i bivši predsjednik Republike Ivo Josipović, iako bi kao pravni stručnjak i profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu trebao jako dobro znati da ljudi s kojima se družio nisu imali registriranu djelatnost, ni OIB u Hrvatskoj!?

S druge pak strane, Josipović u pet godina mandata nije pronašao ni minutu vremena za brojne oštećenike austrijskih ureda, koji su mu se obraćali dopisima, kao ni predstavnike medija koji su tražili da ih primi na razgovor. Situacija je još tragičnija, ako se uzme u obzir da je na popisu štediša RBA zadruga i supruga bivšeg šefa DORH-a, Mladena Bajića! To bi moglo objasniti zašto do danas nije pokrenuta istraga vezana uz rad Austrijanaca i tko ih je štitio sve ove godine od kaznenog progona…

Zadruge lihvare hrvatske građane već 20 godina

O sprezi politike i DORH-a godinama je Neno Koljaja upozoravao saborske zastupnike, sve dok se nije susreo sa zastupnikom Živoga zida iz Rijeke, Marinom Škibolom. Tako ga je odmah upoznao s činjenicom kako više od 20 godina zadruge lihvare hrvatske građane, uz potporu sustava i pravosudnih tijela.

„Kako RBA zadruge nisu imale dozvolu za poslovanje u Hrvatskoj, novac su građanima isplaćivale na ruke, a eventualno je samo manji dio išao preko bankovnih računa. A novac su posrednici donosili u kovčezima, i to milijune eura. Kako su prelazili austrijsku, slovensku i hrvatsku granicu, ako imate na umu da samo 105 tisuća kuna možete prenijeti bez prijave, do danas nije poznato. Očito ih je netko štitio, jer riječ je o kamionima i kamionima novca!“, objašnjava Koljaja i nastavlja:

„Nekako mislim da su Austrijanci na taj način prali novac i da su tako izbjegavali plaćanje poreza, ali ima tu i drugih stvari. Dokumentacija koju smo prikupili iz Austrije potvrđuje da su zadruge bile predmet kaznenog progona i da su direktori na sudovima priznali krađe i krivotvorenja, porezne prekršaje i brojne druge nezakonitosti u poslovanju. Zašto naš DORH nije surađivao s austrijskim i zašto već godinama drži moju kaznenu prijavu u ladici u Gajevoj? Ne odgovaraju ni na moje pozive, mailove, a bezuspješno sam pokušao doći i do Cvitana… Čovjek kao da ne postoji za nas oštećene, a znam da nas je više od desetero do sada predalo kaznene prijave s dokazima kako su zadruge nezakonito poslovale u Hrvatskoj. Zašto ih štite, uključujući i HNB koji mirno sve ove godine promatra kako Austrijanci lihvare građane i prave se da nemaju veze s tim, jer su im odbili dati dozvolu za poslovanje? Pa zašto nisu istražili tko stoji iza tih kreditnih ureda iz Graza? Zašto mi tek na suđenju novinarki Krmpotić doznajemo da je vlasnik zadruga – Raiffesen banka?“, zaključuje Koljaja.

Ostali bez kuće, ali i dalje dužni…

Ispis iz austrijskog sudskog registra pokazuje da su ukupno 43 zadruge udružene u RBA urede sa sjedištem u Grazu. No, nigdje u registru ne postoji podatak kako su zadruge osnovane zbog plasiranja novca u inozemstvo, kao što je slučaj s Hrvatskom. Da je riječ o sumnjivim radnjama, potvrđuje i činjenica kako je korisnicima kredita novac isplaćivan na ruke, što nije praksa legalnog poslovanja drugih banaka u zemlji. Ljudi su uzimali kredite u dobroj vjeri, a kamata je bila u startu vrlo povoljna – oko 7-8 posto godišnje. Međutim, to je bila obična navlakuša, jer je odmah nakon potpisivanja ugovora uzet trošak provizije posredniku od oko 10 posto, a idući bi se mjesec, troškovi koji bi se pribrojili glavnici, penjali sa svakom ratom. Tako je krenulo i nabijanje kamate, pa je ona kvartalno rasla do 12 posto, a zadruge su obračunavale i – zatezne kamate.

Zapravo je mali broj ljudi onih koji su takve nepovoljne kredite uspjeli otplatiti, a to, kao što smo već vidjeli, zadrugama i nije bio cilj. Sumnju u nelegalno poslovanje pobudila je i činjenica, kako zadruge nije zanimalo ni poslovanje tvrtki kojima su izdavale kredite, već samo nekretnine u njihovom vlasništvu i njihovih direktora. Nekretnine koje su uzimali pod zajam, nije uopće procijenio ovlašteni procjenitelj, pa je većina podataka o vrijednosti kuća napravljena, onako, od oka ili uz suglasnost odvjetnika.

Korisnici kredita nisu mogli uplaćivati rate putem banaka ili računa zadruga, jer ih one nisu ni imale u Hrvatskoj. Novac su davali posrednicima koji su ih potom nosili u Austriju, a dio novca su posrednici zadržavali kod sebe. Brojni su slučajevi da je izvršena ovrha na nekretninama, a da dug nije u cijelosti podmiren, pa su ljudi i dalje dužni, usprkos blokiranim računima i oduzetim kućama.

Kriminal s ovršenim kućama uz pomoć sudova!

Međutim, valja posebno naglasiti da je upravo na prodajama ovršenih kuća na sudskim dražbama, napravljen najveći kriminal, jer su kuće otkupljivali ljudi iz zadruga – po smiješno niskoj cijeni. U svemu tome su im pomagali hrvatski sudovi, pa je tako, primjerice, sutkinja na Rabu presudila u koristi RBA zadruga, jer joj je suprug bio korisnik njihovog kredita. „Iako smo nekoliko puta tražili njezino izuzeće, ona i dalje radi i dobiva predmete RBA ureda na stol. Što mislite, u čiju će koristi presuđivati?“ pita Koljaja.

No, svemu tome je sada došao kraj jer je Sabor usvojio prijedlog Zakona o proglašenju ništetnim kredite RBA kreditno-štednih ureda s hrvatskim građanima. Sada su sudovi dužni obustaviti ovrhe koje su se provodile bez ikakve dokumentacije i mimo svih zakona. Građani s kreditima iz Graza, moraju na hrvatskim sudovima predati tužbe za njihovu ništetnost, ali i pripaziti kod kojih odvjetnika odlaze, jer im naši, koji već zastupaju brojne oštećenike, za taj posao neće uzeti ni kune, poručio je Neno Koljaja.

Kako nam objašnjavaju odvjetnici Milko Križanović i Ana Galossi Comisso, čeka nas dugotrajna i iscrpljujuća borba protiv austrijskih bankara, no ovaj put zakon je na strani oštećenih i njihovih advokata – više ne mogu oduzimati nekretnine ljudima niti ovršiti njihove račune! To je velika pobjeda maloga čovjeka protiv deseterostruko jačeg financijskog mogula iz Austrije.

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Facebook Comments

Loading...
DIJELI