Iako se mjesecima špekuliralo kako su čelnici NZH-a, Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, u ljubavnoj vezi, istina je posve suprotna. Bivši ministar kulture, navodno, ljubi svoju drugu stranačku kolegicu - Anu Lederer, nekadašnju intendantkinju zagrebačkog HNK-a i dugogodišnju djevojku svog bratića Ozrena Prohića! Kako ekskluzivno doznajemo - Ana Lederer i Zlatko Hasanbegović prošli su vikend proveli u Grazu, u istoj sobi!
HDZ-ovi odmetnici i miljenici desnice – Zlatko Hasanbegović, bivši ministar kulture i Bruna Esih, predsjednica stranke Neovisni za Hrvatsku – naglo su utihnuli nakon spektakularne pobjede – micanja Trga maršala Tita iz središta Zagreba. To je, tvrdili su, bio uvjet za suradnju s aktualnim zagrebačkim gradonačelnikom, Milanom Bandićem, pa je koalicija za sada sigurna i funkcionira sasvim dobro. I nakon što su osigurali Bandiću većinu u Gradskoj skupštini, javnost je očekivala kako će prionuti na hitno usvajanje Zakona o lustraciji, što su i najavljivali u predizbornim kampanjama za Sabor i na lokalnim izborima. Teško je reći na što će točno nalikovati taj Zakon, ako imamo na umu da im je i Bandić, kao koalicijski partner, jedan od bivših kadrova iz Jugoslavije, bivši student Obrane i društvene samozaštite s obiteljskim vezama s UDBOM. No, dok javnost očekuje velike stvari od nekadašnjih Karamarkovih perjanica, oni se, po svemu sudeći, više bave sobom nego s društveno-političkim radom…
Kako je 7Dnevno ekskluzivno doznao, Zlatko Hasanbegović i Ana Lederer prošli su vikend bili na tajnom susretu u Grazu, daleko od zagrebačke svakodnevice i domaće javnosti. I tu ne bi bilo ništa sporno, da nisu spavali u istom hotelu i u istoj sobi! Iako se mjesecima šuškalo kako je bivši ministar kulture u ljubavnoj vezi s Brunom Esih, istina je dijametralno suprotna. Ljubav postoji, ali ne na relaciji Esih – Hasanbegović, već je riječ o drugoj stranačkoj kolegici, Ani Lederer, supruzi pokojnog HTV-ovog snimatelja Gorana Lederera i nekadašnjoj intendantici zagrebačkog HNK.
Da stvar bude još skadaloznija, Ana Lederer je dugi niz godina bila u nevjenčanoj vezi s Hasanbegovićevim bratićem, Ozrenom Prohićem, pri čemu su joj upravo te rodbinske veze omogućile stavljanje na listu Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića. Iako Lederer nije imala nikakve veze s desnicom, niti je bila desno orjentirana, činjenica da je dugi niz godina bila, zapravo, član obitelji Zlatka Hasanbegovića, koji ju je u vrijeme vođenja Ministarstva kulture, doveo i za svoju zamjenicu u Runjaninovu, bila je dovoljna da si osigura političku poziciju u novoj stranci – Neovisni za Hrvatsku – nastaloj tik prije prošlih lokalnih izbora.
Ljubavni trokut Prohić-Hasanbegović-Lederer
Ana Lederer ostala bi svojedobno bez posla da je Zlatko Hasanbegović nije doveo u Ministarstvo kulture. Skandalozni nalazi državne revizije o radu HNK-a kada ga je ona vodila, doveli su ju u vrlo nezgodan položaj, jer je otkriveno da je sama sebi, uz plaću, isplaćivala i stotine tisuća kuna honorara. Uz to, svom je nevjenčanom suprugu, Ozrenu Prohiću, omogućavala brojne dobro plaćene poslove vanjske suradnje u HNK-u, te je za svoje osobne potrebe kupovala skupocjene cipele marke Jimmy Choo i Christian Louboutin. To je pravdala potrebama scenografije, iako nije bilo jasno za koje točno predstave su bile potrebne cipele tržišne vrijednosti 10 i više tisuća kuna.
No, samim političkim uspjehom Zlatka Hasanbegovića, postala je sigurna da će i dalje unosno živjeti bez prevelike muke i odricanja, a mjesto druge osobe u Ministarstvu kulture osiguralo joj je nastavak bezbrižnog i raskošnog života, ovaj put – na državni trošak. Jesu li već tada, u trenucima bliske suradnje u Runjaninovoj, pale i prve iskre između njih dvoje? Ili je ljubav planula još ranije, ako imamo na umu da je Hasanbegović poznavao Anu više od 20 godina? I kako je na cijelu situaciju reagirao Ozren Prohić i njegova supruga i jesu li bili upoznati da postoji nova ljubav u Ministarstvu kulture?
Inače, Ana Lederer je cijeli svoj profesionalni put provela u redovima SDP-a i bila je bliska Nenadu Staziću i njegovoj obitelji. Stazićeva joj je supruga bila i dugogodišnja poslovna suradnica u HNK-u, pa je time bilo još više iznenađujuće, kako je odjednom, gotovo preko noći, promijenila svoja politička uvjerena i postala zakleta – desničarka. Je li njezino desničarenje, ako uzmemo u obzir da bi moglo biti i pravo, imalo ikakve veze sa sigurnim poslovima u gradskim odborima i brojnim drugim uhljebničkim pozicijama koje je Bandić dijelio svojim ljudima šakom i kapom?
I kako je bilo moguće da je Zlatko Hasanbegović, zakleti desničar i domoljub, u stranku doveo osobu koja nije imala nikakve veze s političkim stajalištima na kojima je osvojio izbore? Je li moguće da baš nitko iz njegove stranke nije pitao što Ana Lederer radi na listi Nezavisni za Hrvatsku i je li itko s njom razgovarao o njezinim političkim stavovima?
Ljubav začeta u Frankopanskoj
Frankopanska ulica spominjala se često u kampanji Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića. Tu zagrebačku ulicu je pohodilo više osoba, što iz razloga jer tamo stanuju (Zlatko Hasanbegović), piju svakodnevne kave i primaju stranke (Velimir Bujanec), imaju nevjenčane partnere, a oni pak stanove (Ana Lederer) ili djeluju kao voditelji lista nezavisnih birača (Bruna Esih). Pitali smo se – zašto je ta Frankopanska toliko čarobna i strateški važna, kao prva linija danas uglednih desničara i domoljuba? Razlog je, zapravo, bio čisto prozaičan – Hasanbegoviću je sve to pod rukom, pa nije morao nikamo voziti, pa ni koristiti javni gradski prijevoz. Radno mjesto mu je bilo na Marulićevom trgu, sada, pak, na Trgu sv. Marka, ured za izbore imao je u ulici stanovanja, najbolji prijatelji, Gabelica i Bujanec, bili su u Dalmatinskoj.
A i njegov bratić Ozren, vlasnik je stana u toj istoj Frankopanskoj. I upravo zato je Hasanbegović osigurao Ani mjesto zamjenice ministra i time još jednom potvrdio ono što smo godinama gledali u režiji HDZ-a i SDP-a – nepotizam, obiteljske veze, uhljebljenja bez obzira činiš li gubitke u kulturi i imaš li bilo kakve dobre reference za radno mjesto za koje te se predlaže…
Ana preveslala Državnu reviziju
Nakon što je Ana Lederer izgubila intendantsko mjesto u Hrvatskom narodnom kazalištu i umjesto nje je došla Dubravka Vrgoč, javnost je ostala začuđena činjenicom da je HNK ostao u velikim financijskim dubiozama teškim 8 milijuna kuna!? Iako je Lederer tvrdila da je minus mnogo manji, „samo“ 2,8 milijuna, Vrgoč ju je na konferenciji za novinare demantirala, podastrijevši brojne dokaze i fakture koje su govorile o brojnim malverzacijama u narodnom kazalištu.
Inače, odmah nakon što je stupila na mjesto zamjenice ministra kulture, Ana Lederer je na stranicama Ministarstva kulture objavila izvješće sa 73. sjednice Kazališnog vijeća HNK-a u Zagrebu, koje se dijametralno razlikovalo od izvješća Državnog ureda za reviziju. Kako je to bilo moguće? Jednostavno! Ana Lederer je i sama je bila članica tog istog Kazališnog vijeća, koje nije imalo problema popljuvati državne revizore, kako bi od kaznene odgovornosti spasilo bivšu intendanticu i tadašnju Hasanbegovićevu desnu ruku. To njeno famozno izvješće pobudilo je zanimanje kazališne zajednice, te pokrenulo brojna pitanja o ingerencijama i nakanama Kazališnog vijeća, ali i o tome što je stajalo iza tog postupka…
Naime, dotad nije bila praksa da se izvješća kazališnih vijeća objavljuju na mrežnim stranicama Ministarstva kulture, dapače, tako nešto se nikada prije nije dogodilo. Zbog toga je to bio svojevrstan presedan koji je ukazivao da je Ana Lederer privatizirala web stranice Ministarstva. Tako je Kazališno vijeće zaključilo, da je HNK za vrijeme dva mandata Ane Lederer (2005. – 2013.) poslovao pozitivno, da ona nije ostavila nikakve financijske dugove, te da tokom tih osam godina „nisu utvrđene nikakve nezakonitosti, nije ustanovljen prekršaj, a kamoli kazneno djelo ili podignuta bilo kakva prijava.“
Tako su nalazi Kazališnog vijeća HNK-a i Državnog ureda za reviziju bili u potpunoj koliziji. No, nakon dubinskog snimanja financijske situacije u zagrebačkom HNK-u Državni ured za reviziju je dao kazalištu – uvjetno mišljenje zbog niza nepravilnosti u radu. Tako je kazalištu zamjerio velik minus, koji je u nekim slučajevima postojao još iz doba intendanta Georgija Para, zatim višemjesečne isplate visokih honorara vlastitim zaposlenicima, troškove nastale zbog sudskih procesa, besplatno dijeljenje velikog broja ulaznica bez jasnih kriterija i pravila, te veće propuste u javnoj nabavi. Pod tom stavkom posebno je bilo istaknuto uređivanje izdanja Turističkog vodiča HNK, uređivanje opernih programskih knjižica i uređivanje kazališnog glasila Opere info, koje su radili zaposlenici HNK-a, dobivajući za te poslove za koje su bili plaćeni – dodatne honorare. Državna revizija je ustanovila da je manjak prihoda za to razdoblje iznosio 2,764.107 kuna.
Istodobno je u primopredajnom zapisniku poslovanja između dotadašnje v.d. intendantice, Sanje Ivić i nove intendantice, Dubravke Vrgoč, utvrđeno da su sveukupne obveze HNK-a na dan 1. rujna 2014. godine iznosile 8,270.000 kuna, a od toga se čak 3,896.144 kuna odnosilo na intelektualne i osobne usluge, najviše na – neisplaćene autorske honorare.
Kozmetičarka – financijska šefica HNK-a…
Iako je javnosti postala poznata kao supruga slavnog i tragično preminuloga HTV-ovog snimatelja, Gordana Lederera, manje je poznato da je u trenutku njegove smrti, bračni par Lederer bio usred brakorazvodne parnice, a zajedno nisu živjeli tada dulje od dvije godine. No, njegova smrt omogućila je Ani Lederer – HRT-ovu mirovinu, te brojne druge povlastice koje su joj pripale kao supruzi preminulog snimatelja na prvoj crti bojišnice.
Recimo i to, da je Državna revizija još 2016. godine, za vrijeme intendanture Ane Lederer, otkrila brojne financijske malverzacije u HNK-u, dok je Ministarstvo financija, svojom provedenom revizijom otkrilo i dodatne nepravilnosti u poslovanju. Otad su se troškovi samo gomilali, iako je Kazališnom vijeću, prema zakonu, financijsko izvješće HNK-a svaka tri mjeseca dolazilo na stol.
Tako poslovanje HNK-a nije bilo sporno ni tadašnjem pomoćniku ministrice kulture, Vladimiru Stoisavljeviću, kao ni Dušanu Ljuštini, Aninom velikom prijatelju, koji su također sjedili u tom istom Vijeću. Ljuština je, inače, bio vjenčani kum Anine prijateljice Stele. Iako je po struci bila kozmetičarka, Stela je u Aninom vrijeme bila financijska šefica HNK-a, zahvaljujući svom suprugu Darku Staziću, nekadašnjem ravnatelju Gradskog kazališta „Gavella“ i, naravno, svom šogoru – Nenadu Staziću… Inače, dečki blizanci Stazić, bili su i obiteljski povezani s Jovankom Broz, koja je iz rodne Like napredovala do prve dame nekadašnje države, pa i od tuda veza s maršalom Titom.
Stela je tako bila desna ruka Ani Lederer u zagrebačkom HNK-u i trebala je davati točne i pravodobne financijske podatke svom kumu, Dušanu Ljuštini. Istodobno je Ana, svom nevjenčanom suprugu Ozrenu Prohiću (bratiću Zlatka Hasanbegovića) dodijelila poziciju kućnog režisera, no nije daleko dogurao – ne dalje od Novog Sada, Maribora i Celja, a u Hrvatskoj su to bili Krapina, Lukavec, Vrginmost i Umag. Međutim, prema nalazima Državne revizije, Prohiću je isplaćeno nekoliko millijuna autorskih honorara, a sama Ana Lederer je osobno sebi, mimo plaće, isplatila 10 tisuća eura honorara!
Ljeta na Brijunima i ‘egzekucije’ nepodobnih…
Ana je održavala prijateljstvo s perjanicama SDP-a, ljetujući godinama na Brijunima za 7 kuna dnevno. Istu su političku demagogiju koristili i članovi njezine današnje stranke, poput Glasnovića i Hasanbegovića, osuđujući istodobno ljevičare da besplatno uživaju na nekadašnjem Titovom otočiću. Pritom ih činjenica, da im je u stranci osoba koja je koristila i uživala te iste povlastice, nije pretjerano zabrinjavala, jer im je cilj bio skupiti što više glasova, a ne se razračunavati se s onima koji su godinama živjeli na državnim jaslama, poput Ane Lederer.
No, imenovanjem bivše intendantice zagrebačkog HNK, takozvane „rastrošne Trnoružice nacionalnog teatra“, Ane Lederer, zamjenicom ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, stvari su se jasno definirale i zaokružile. Tako je prva žena na čelu HNK-a s dva intendantska mandata iza sebe, ali i s bezbroj kontroverzi, otpora i osporavanja koja je izazivala vodeći tek jednu nacionalnu kazališnu kuću, bila u prilici odlučivati i odlučivala je o ukupnoj hrvatskoj kulturi, svim njezinim relevantnim institucijama, njezinim programskim orijentacijama, distribuciji novca i „egzekuciji“ nepodobnih…
Valja naglasiti da je veliki broj hrvatskih kulturnih djelatnika i dosad optuživao Anu Lederer upravo za deficit slobode kritičkog mišljenja, gušenje kreativnosti i strah od glasanja protivnog „službenom“… Tako je njezino imenovanje u Ministarstvu kulture, u tom smislu, bilo zloguka poruka svima koji nisu bili spremni pognuti glave i odreći se vlastitosti, i sramiti se hrvatskog porijekla…
Javne optužbe Mani Gotovac
Anu su optuživali za nepotizam, tvrdeći da je svoga nevjenčanog supruga, opernog i dramskog redatelja, Ozrena Prohića, promaknula u „kućnog redatelja“, koji je imao privilegiju režiranja u nacionalnom kazalištu. Spočitavali su joj da je u HNK dovodila minorne inozemne redatelje, da predstave HNK-a nisu imale zapaženih gostovanja, da je na sceni HNK-a manjkalo angažiranih, polemičkih predstava koje bi tematizirale aktualno stanje u društvu… Na takve je kritike odgovarala: „Pa nije, valjda, polemičnost i angažman stvar samo izvanjskog, stvar imitacije životnih činjenica, površne eksplicitnosti?! Teatar je mnogo slojevitija umjetnost“. I jest, ali kad bježi od (umjetničke) interpretacije realnosti u prošlost, onda s njom nešto opasno nije u redu…
Ana Lederer je polemizirala javno i žestoko s „kulturnom opozicijom“ koju je predvodila Mani Gotovac, te s Vitomirom Lončar, Snježanom Banović… S potonjom se našla i na sudu zbog njenog teksta u Jutarnjem listu (30. siječnja 2010.) o nedodirljivosti intendantice HNK-a, Ane Lederer, koju je Banović nazvala – „računovotkinjom HNK“ i dovela u vezu sa Sanaderovima. HNK i Lederer podigli su tužbu zbog klevete protiv Banović, ali je nakon četiri godine sudski spor bio okončan u korist autorice teksta. Ona je tada izjavila da je od Ane Lederer – „teatrologinje njezina kalibra očekivala odgovor u vidu polemike, a ne tužbu koja nikome nije trebala – ni njoj, ni HNK-u, ni meni“.
Vitomira Lončar je, pak, sustavno ukazivala na Anin nemar prema proračunskom novcu, te na njegovo neodgovorno trošenje. Nova intendantica, Dubravka Vrgoč, izjavila je potom da je od Lederer „naslijedila“ obveze od oko 8,5 milijuna kuna duga, i samo 250 tisuća kuna na računu, što je Lederer hladno demantirala tvrdnjom, kako je račun ostavila pozitivan, baš kao što je i radila…
No, najžešći obračun s Anom je vodila Mani Gotovac, dramaturginja i teatrologinja, dugogodišnja intendantica dviju nacionalnih kazališnih kuća, riječke i splitske. Optužila ju je, u otvorenom pismu u Nacionalu, sročenim u „Devet pitanja za Anu Lederer“ – za strahovladu, za gušenje kreativnosti i kritičkog mišljenja u teatru kao pozornicu za loše predstave koje nitko ne poziva na gostovanje. Prozvala ju je „časnim Jezerincem“, aludirajući na njezino „vojno upravljanje“ kazalištem, kao da je riječ o vojnom ordinarijatu…
„Gospođo Lederer, je li Vi, možda, mislite da je kritika zabranjena pojava u našem društvu i u Vašem kazalištu? Zar ne znate kako sam pojam teatra eo ipso uključuje i pojam kritike?“, pitala je Mani u svom otvorenom pismu, prigovarajući joj zbog zapošljavanja bez natječaja i otkaza bez objašnjenja, za dosljedni sukob interesa, za dvojbeni programski identitet teatra koji i u imenu nosi atribuciju hrvatskog, a odbija igrati hrvatske suvremene pisce…