EKSKLUZIVNO ZA 7DNEVNO: Hrvatski piloti o izraelskim F-16

Igor Kralj/24sata

Pukovnik Ivica Ivandić, umirovljeni pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i pukovnik Christian Jagodić, zapovjednik eskadrile borbenih aviona Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, govore o detaljima nabave višenamjenskih borbenih aviona

Izraelski avioni F-16 C/D Block 30 BARAK, jednoglasnom su odlukom Vijeća za obranu izabrani za nove čuvare hrvatskog neba i nasljednike MIG-ova 21 koji će još najduže pet godina osiguravati suverenost nacionalnog zračnog prostora. Kako su nam kazali u MORH-u, uvođenjem u operativnu uporabu višenamjenskog borbenog aviona – „Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u svom sastavu dobit će još jednu sastavnicu za uspostavljanje kvalitetnog NATO integriranog sustava protuzračne i proturaketne obrane, ujedno zadržavajući tradiciju borbenog zrakoplovstva“, a samim time postati „regionalni jamac sigurnosti zračnih prostora zemalja u regiji koje same nemaju ovu sposobnost“. Proces validacije i evaluacije proveo je Stručni tim koji se sastoji od 15 osoba iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Ministarstva obrane, u koordinaciji s Ministarstvom financija, Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta, Uredom vijeća za nacionalnu sigurnost, te Sigurnosno-obavještajnom agencijom.

Predstavljaju li izraelski avioni F-16 C/D Block 30 BARAK zaista iskorak u tehnološkom smislu, što možemo očekivati od tih rabljenih izraelskih aviona, zašto je odabrana baš izraelska ponuda, te zašto se u nabavu višenamjenskog borbenog aviona krenulo unatoč nezavidnoj gospodarskoj situaciji, razgovarali smo s jednim od heroja hrvatskog neba u Domovinskom ratu i članom spomenutog Stručnog tima, pukovnikom Ivicom Ivandićem.
U ekskluzivnom intervjuu za 7Dnevno pukovnik Ivandić otkrio je vlastita iskustva pilotiranjem avionom F-16, te se tom prigodom osvrnuo i na budućnost Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Gospodine pukovniče, možete li nam komentirati odluku Vijeća za obranu po kojoj će Hrvatska kupiti rabljene izraelske borbene zrakoplove F-16?

– Moram reći kako smo temeljem svih raspoloživih podataka, zadovoljni konačnim odabirom, jer ponuđeni avion odgovara zahtjevima koje smo tražili i u jako puno segmenata nadilazi naše zahtjeve, a koji proizlaze iz Taktičko-tehničke studije koju smo izradili i na temelju koje smo, na koncu, i slagali samu ponudu. Drugim riječima, odluka Vijeća za obranu je zaista na tragu preporuka koje je dalo Povjerenstvo za ocjenu i procjenu pristiglih ponuda za novi borbeni avion za Hrvatsku vojsku, odnosno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Moram reći da smo pristigle ponude ocjenjivali prema četiri domene: strateškoj, financijskoj, domeni sposobnosti samog aviona kao borbene platforme i po domeni koja je vezana za mogućnost daljnje gospodarske suradnje.

Dio javnosti komentira kako je odluka o kupnji došla prebrzo, uspoređujući situaciju u Švicarskoj koja je 2008. započela proces zamjene svoje borbene eskadrile koja se sastoji od 54 aviona F-5E Tiger i 30 zrakoplova Boeing F/A-18 Hornets. U studenom 2017., punih devet godina nakon početka prvog neuspješnog procesa, švicarska Vlada započela je novi proces nabavke aviona. Prema objavljenom planu, odluku o odabiru donijet će 2020, a raspisan je i referendum na tu temu…



– Mislim da Hrvatskoj nije bio potreban referendum o nabavi višenamjenskog borbenog aviona, a kao što ste rekli, Švicarska je započela proces 2008. godine baš kao i Hrvatska koja se nalazila u prvom procesu od 2006. do 2008. godine, kada je cijeli proces zaustavljen. Bili smo pred sam kraj finaliziranja Taktičko-tehničke studije, dobili smo ponude, odnosno tada nazvane informativne ponude, ali se od procesa odustalo. Što se Švicarske tiče, njihova nabava je pala jer odluka švicarske Vlade nije slijedila preporuke stručnog povjerenstva. Drugim riječima, stručno povjerenstvo švicarskih oružanih snaga izašlo je s materijalima iz kojih je bilo vidljivo kako je najbolja preporuka za Švicarsku – avion Rafal, a ne Grippen – što je bilo suprotno od odluke Vlade koja se odlučila za Grippen. Zbog toga su oni odlučili proces zaustaviti. Međutim, Švicarska već ima i F-5 i F-18, točnije kupili su 34 aviona F-18 iako su dva izgubili i ti se avioni mogu još zadržati određeni broj godina u švicarskom ratnom zrakoplovstvu. Oni su tako sebi osigurali dovoljno vremena da odrade cijeli proces kroz duži period, jer u odnosu na Hrvatsku, imaju veći broj aviona. Drugo, sam F-18 ima mogućnost produljenja „životnog vijeka“, tako da oni nisu u situaciju kao i Hrvatska, jer mi MIG-ove 21 ne možemo zadržati duže od 2024. godine.

Možete li navesti neke od prednosti izraelskog F-16 u odnosu na ostale pristigle u ponudama?

– Kad govorimo o samoj ponudi, kao što sam rekao na početku, moramo govoriti o četiri domene te ponude. Moram reći kako sami avioni koji su se našli u ponudama, dakle i novi američki F-16, švedski Grippen, te rabljeni izraelski F-16, u potpunosti zadovoljavaju postavljene zahtjeve. Međutim, izraelska je ponuda najkompletnija, pa je iz istog razloga i odabrana i to zbog nekoliko segmenata: tu je, dakle, financijski aspekt, točnije najniža ponuđena cijena. Drugi aspekt je tempo obuke ljudstva, odnosno pilota i tehničara, te izlazni proizvod obuke i na kraju, u ovoj ponudi Republika Hrvatska direktno sklapa ugovor sa samom Državom Izrael.

Što se tiče razlike između novog i starog aviona, moram reći kako novi avion nekada nije i najprihvatljivija opcija, što je pokazao slučaj Belgije koja odgađa kupovinu F-35 i produžava s uporabom aviona F-16MLU block15 do 2029./2035. godine, te Austrije, koja je nakon samo desetak godina korištenja, gotovo odustala od novog Eurofightera i odlučila se za nabavu novog borbenog zrakoplova – zbog visokih troškova eksploatacije tog aviona. Prema njihovim kalkulacijama, korištenje tih aviona još 30 godina, dovelo bi ih do potrošnje oko pet milijardi eura i to samo osnovnih troškova.

Što konkretno znači sklapanje ugovora s Državom Izrael?

– Ovo je vrlo važan segment i znači da se posao direktno sklapa s Državom i da upravo ona daje jamstvo da će taj avion imati kompletnu logističku potporu i sve drugo što bude potrebno da bi u Hrvatskom zrakoplovstvu obavljao zadaće koje su tražene prema Taktičko-tehničkoj studiji u razdoblju koje smo tražili da bude u ponudi – 25 godina. U procesu ugovaranja, detaljno će se definirati svi aspekti ugovora u kojem će se, između ostalog, voditi računa na koji način će se postupati i u slučaju pojave određenih problema u funkcioniranju višenamjenskog borbenog aviona. Hrvatska će se tu apsolutno zaštiti.

Koji je, prema Vašem mišljenju, ključni argument zbog kojeg se upravo sada moralo krenuti u nabavu višenamjenskih borbenih aviona?

– Ovaj period je bio prijeloman, jer nam MIG-ovi izlaze iz uporabe. Potrebne su dvije godine od samog potpisivanja ugovora da se avioni moderniziraju na standard koji je tražen u ponudi i da se obavi obuka ljudstva i, naravno, da prvi avioni dođu u Hrvatsku. Slijedom toga došli smo do zaključka da se najkasnije do ljeta 2018. godine, odluka o višenamjenskog borbenog aviona mora donijeti. Da preciziram, kako bismo mogli zamijeniti ono što sada radi MIG-21 u HRZ-u, cijeli proces moramo odmotati nekoliko godina unazad i onda dolazite u situaciju da ocijenite kad proces mora početi kako bi se završio na vrijeme i da se napravi nužna smjena generacija pilota i tehničara, te da na vrijeme preuzmu svoje zadaće. Računamo kako će, prije isteka životnog vijeka aviona MiG-21, za upravljanje novim avionima biti osposobljeno 12 do 14 pilota, a za njegovo održavanje 45 do 50 tehničara, kako bi se uspješno obavila smjena generacija.

Kada govorimo o izraelskom F-16, iskusni piloti poput Ivana Selaka komentiraju kako su ovakvi zrakoplovi prestari, te da su ih Izraelci ‘izraubali’…

– Kolega Selak moj je dugogodišnji prijatelj i ne namjeravam ga demantirati. Međutim, moram reći kako su izraelski avioni F-16 modernizirani i bit će u potpunosti NATO kompatibilni, što je za Hrvatsku vrlo važno, baš kao što je bilo i zatraženo u Zahtjevu za ponudu. Zahtjevom za ponudu, naglašavam, bili su definirani kvantitativni i kvalitativni zahtjevi temeljeni na Taktičko-tehničkoj studiji, uključujući i tzv. “Total Package“ za 100 sati letenja godišnje po avionu, što je 1200 sati godišnje ukupno, koji čini: isporuku 12 aviona (10 jednosjeda i 2 dvosjeda), simulator letenja, obuku osoblja, inicijalni paket naoružanja, pričuvne dijelove, usluge tehničke potpore, alat i opremu za potporu letenja, prilagodbu infrastrukture, te transport dijelova i opreme prema definiranom rasporedu. Naime, izraelski avioni F-16 Barak modernizirana su varijanta Lockheed Martinova F-16 C/D block 30, u kojemu se nalazi napredna avionika, samoobrambeni sustavi, radar i napredna oružja poput projektila Python 5 “zrak-zrak”, te projektila “zrak-zemlja” Popeye i Spice. Barak ima znatno povećani domet i može ponijeti više od 7 tona naoružanja, što je više u usporedbi s američkim “originalom”.

U kojem će smjeru nabava novih višenamjenskih borbenih aviona usmjeriti budućnost Hrvatskog ratnog zrakoplovstva? Postaje li ovom nabavom Hrvatska zaista lider u očuvanju sigurnosti u ovom djelu Europe?

– Ne bih se izrazio riječju lider, ali je sigurno kako ćemo pokazati sposobnost zaštite zračnog prostora u okviru dodijeljene zone odgovornosti u NATO sustavu integrirane i proturaketne obrane, što u isto vrijeme predstavlja zajedničko djelovanje sa saveznicima u provedbi združenih zračnih operacija.

Pilot ste s bogatim iskustvom, višestruko nagrađivanI za ratne zasluge u Domovinskom ratu, pa kakva je Vaša procjena – hoće li našim pilotim biti komplicirano ili jednostavno naučiti upravljati s F-16?

– Imao sam prilike letjeti s F-16 i moram reći kako je riječ o avionu u kojem je pilotu ugodno letjeti. Naime, to je zaista moćan borbeni zrakoplov četvrte generacije, koji se više puta dokazao i pokazao u borbenim operacijama i koristi se u 26 zemalja svijeta.

Na čelna mjesta Hrvatskog ratnoga zrakoplovstva došli su novi mladi ljudi. Pozdravljate li takve promjene unutar HRZ-a?

– Apsolutno pozdravljam nove mlade ljude koji su došli na čelo Hrvatskog ratnoga zrakoplovstva i upravo je to sve, dokaz razvoja sposobnosti koji će povećati sigurnost građana Republike Hrvatske. Kao što sam spomenuo, suradnja s Državom Izrael sugerira kvalitetno mentorstvo i dragocjeno iskustvo jer su izraelski piloti jedni od najboljih u svijetu, iako je način na koji su oni upotrebljavali avione F-16 bitno drukčiji od onog na koji će se avion upotrijebiti u Hrvatskoj. Da budem slikovit, tamo je avion dio jednog velikog sustava, a u Hrvatskoj on predstavlja jedan samostalan sustav. Naši piloti će, zaista, dobiti priliku učiti od jednih od najboljih u svijetu i vjerujem kako ćemo 2020. godine, kada ćemo prvi put predsjedavati Europskom unijom i kada ćemo slaviti 25. godina Vojno redarstvene operacije „Oluja“, na nebu vidjeti moderne zrakoplove četvrte generacije, u rukama hrvatskih pilota. Ova suradnja svakako će unaprijediti naš obrambeni sustav.

Nabavu višenamjenskog borbenog aviona komentirao je i pukovnik Christian Jagodić, zapovjednik eskadrile borbenih aviona HRZ-a, koji je naglasio kako je donošenje odluke o nabavi višenamjenskog borbenoga aviona potpuno potvrdilo čežnje i iščekivanja i pilotskog i zrakoplovno-tehničkog kadra.

Gospodine pukovniče, školovali ste se u Sjedinjenim Državama, te stekli dodatno zvanje probnog pilota, što je na neki način svojevrsna kruna u karijeri borbenih pilota. Kako komentirate odluku o nabavi izraelskog F-16?

– Prije svega, ja sam kao pilot HRZ-a više nego zadovoljan odlukom o nabavi višenamjenskih borbenih aviona. Kako je odluka pala na F-16 Barak, time je moje zadovoljstvo još veće, jer će piloti HRZ-a imati jedinstvenu priliku naučiti operativno koristiti avion 4. generacije i to od svjetske elite borbenih pilota. Baš zato što sam pilot i kao što ste u pitanju naveli i probni pilot na avionu MiG-21, svjestan sam svih nedostataka aviona 2. generacije u odnosu na 4. generaciju i žarko iščekujem bližu budućnost kada će piloti HRZ-a štititi hrvatsko nebo modernim borbenim avionima.

Možete li navesti tri prednosti izraelskog F-16 u odnosu na ostale pristugle u ponudama?

– Jednu veliku prednost sam već naveo u prethodnom odgovoru. Izraelski piloti su među svjetskom elitom borbenih pilota. Učiti od njih i surađivati s njima je velika dodatna vrijednost izraelske ponude. To je u neku ruku prirodni slijed u razvoju hrvatskih borbenih pilota. Mi smo, naime, kao kadeti i mladi piloti HRZ-a, učili od hrvatskih borbenih pilota koji su na svojim leđima iznijeli letačke operacije u Domovinskom ratu. Sada ćemo učiti od iskusnih, vrhunskih izraelskih pilota.

Dodatno, velika prednost aviona F-16 su njegove performanse. Snažan motor, izuzetna pokretljivost i veliki dolet, čine ga jednim od najboljih aviona za zaštitu zračnog prostora iznad cjelovitog zračnog prostora RH. Nadalje, „Barak“ ima najveću nosivost ubojnog tereta među svim avionima iz pristiglih ponuda. U borbenim uvjetima, to je multiplikator snaga i 12 aviona „Barak“ može nositi borbeni teret puno većeg broja aviona.

Koji je, prema Vašem mišljenju, bio ključni argument zbog kojeg se upravo sada moralo krenuti u postupak nabave višenamjenskih borbenih aviona?

– Postupak nabave borbenog aviona i njegovo uvođenje u oružane snage je proces koji traje barem 5 godina. Kako bi HRZ u trenutku umirovljenja aviona MiG-21 bio i dalje spreman ispunjavati svoju ustavnu obavezu, zaštitu i čuvanje suvereniteta zračnog prostora, sada je krajnje vrijeme za pokretanje postupka nabave. Kako je Hrvatska odlučila zadržati sposobnost borbenog zrakoplovstva, a životni vijek MiG-ova ističe 2024. godine, za nabavu i uvođenje višenamjenskog borbenog aviona u borbenu uporabu u RH, ostalo nam je upravo toliko vremena – 5 do 6 godina.

Wikimedia Commons
Stiže 12 izraelskih aviona F-16 C/D Block 30 BARAK

Predviđena je isporuka 12 aviona – deset jednosjeda i dva dvosjeda s NATO kompatibilnom opremom i naprednim sustavima i s F-16 simulatorom letenja. U ponudu je uključena i obuka pilota i tehničkog osoblja u Izraelu, čak i paket naoružanja, izgradnja i prilagodba infrastrukture, te logistička potpora. Vrijednost izraelske ponude je oko tri milijarde kuna i predviđa otplatu na 10 godina kroz ugovor Government to Government.

Kakve su Vaše procjene o znanjima i vještinama koje posjeduju hrvatski piloti za upravljanje s F-16? Izraelski piloti su među najboljima na svijetu, hoće li i hrvatski uspjeti ‘iskoristiti puni potencijal’ F-16?

– Hrvatski piloti su svojim znanjem i vještinama potpuno spremni za letačku obuku na avionima F-16. To kao zapovjednik EBA-e odgovorno tvrdim. Ako tu dodamo i motivaciju, u jednadžbu ubacujemo faktor koji nam jamči uspjeh. Dodanu vrijednost cjelokupnoj ponudi čine upravo ti izraelski piloti. Učit ćemo letjeti u avionu F-16 od, kako ste i sami naveli, pilota koji su među najboljima na svijetu. Znanja, vještine, motivacija, vrhunski učitelji jamac su uspjeha i iskorištenja punog potencijala aviona F-16. Naravno, to je proces i ne ide preko noći. Dajte nam 5 godina i jamčim vam vrhunske rezultate.

Predstavlja li nabavka rabljenih aviona dodatni rizik za korištenje, odnosno veću mogućnost za tehničke neispravnosti?

– Tehničke neispravnosti su, na žalost, mogućnost kod svih vrsta aviona, novih i rabljenih. Novi imaju prednost što su novi, ali isto tako i povećanu mogućnost „dječjih“ bolesti, tehničke neispravnosti zbog nedozrijelih tehničkih rješenja. Rabljeni avioni su korišteni i imaju povećanu mogućnost tehničkih kvarova zbog istrošenosti pojedinih dijelova. Ti rizici se kod rabljenih aviona umanjuju redovitim provjerama, obnovom dotrajalih dijelova i potrebnim poboljšanjima. Ništa se ne prepušta slučaju i dokle god se avioni održavaju sukladno smjernicama proizvođača i dugogodišnjih korisnika, rabljeni avioni su potpuno sigurni za korištenje.

Ministar obrane, Damir Krstičević, najavio je kako se očekuje prelet dvaju novih aviona već 2020. godine. Jesu li njegova očekivanja realna?

– Prema predloženoj dinamici isporuke, dva aviona će stići 2020. godine, njih šest – 2021., a preostalih četiri – 2022. godine. Odgovor je da, realno je za očekivati ministrovu najavu. Vrijeme potrebno za obnovu aviona (SLEP – Service Life Extension Program), ugradnju tražene opreme, prilagodbu aviona na korištenje u RH i prilagodbu infrastrukture u RH, te prelet aviona u RH, od trenutka potpisivanja Ugovora o nabavi VBA s državom Izrael – iznosi godinu i pol do dvije godine. To je, ako se stvari budu odvijale prema planu, upravo 2020. godina, kada će Republika Hrvatska po prvi put predsjedavati Europskom unijom i kada ćemo slaviti 25. obljetnicu veličanstvene pobjede u „Oluji“.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI