Sve je očitije nepostojanje kulturnog političkog dijaloga u Lijepoj našoj, pa stoga ne treba čuditi što pojedini saborski zastupnici javno pozivaju na linč hrvatskih branitelja, želeći im prije toga sretan put prema dalekoj Irskoj, a da pritom niti jedna nadležna institucija ne reagira na očiti govor mržnje u medijskom prostoru
„Osim na sebe, mi ne možemo računati ni na koga“, izrekao je jedan od najslavnijih velikana hrvatske povijesti, Nikola Šubić Zrinski, u davnom 16. stoljeću. Međutim, čini se kako i danas izrečena tvrdnja najbolje opisuje hrvatsku stvarnosti, te kako se ovih dana – posebno potvrđuje. „Narod“ ili narod – ponovno je uspio; prikupljen je dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma na zahtjev birača o izmjeni izbornog sustava.
Podsjetimo kako je ova građanska inicijativa kroz protekla dva tjedna prikupljala potpise za dva referendumska pitanja vezana uz izmjenu izbornih pravila, a najviše kontroverzi je, pritom, sasvim očekivano izazvao prijedlog smanjenja broja zastupnika nacionalnih manjina koji ubuduće ne bi smjeli odlučivati o povjerenju Vladi, niti sudjelovati u donošenju državnog proračuna. Kako je i bilo za očekivati, predsjednik Vlade, Andrej Plenković, najavio je kako će referendumsko pitanje Hrvatski sabor proslijediti Ustavnom sudu s nadom, da će utvrditi neustavnost pitanja, te na taj način zaustaviti održavanje samog refernduma. Istodobno, Milorad Pupovac, pak, kaže kako se nada da će uspijeti pronaći način uvjeriti većinu da razumno pogleda na ideju ove inicijative.
Počeli su u Ministarstvu vanjskih poslova
Nada umire posljednja, ali Pupovčeva u ovom slučaju, ipak, neće biti zadnja. Ustavni sud odlučit će o budućnosti predstavnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, a u kojem će smjeru njihova odluka ići, bit će neizvjesno do samoga kraja, jer su oko te teme i ustavni suci, odnosno pravni stručnjaci itekako podijeljeni.
Podijeljeni su tako i čuvari hrvatskog Ustava, podijeljeni su Banski dvori i Pantovčak. Naime, dio dinamike današnjih odnosa Pantovčaka i Banskih dvora bio je unaprijed određen i osobnim relacijama samih protagonista: Plenkovića i Kolinde. Počeli su na istom mjestu, u zgradi Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu. Susrela se tada jedna moćna gomilica: Milanović, Miljenić, Klisović, pa i sam Plenković i predsjednica, pod mentorstvom Mate Granića. Svjedoci tog vremena kažu kako je predsjednica nešto bolje plivala od Plenkovića čemu je, navodno, svojedobno kumovao Ivo Sanader kada je došao na mjesto Granićeva zamjenika u Ministarstvo vanjskih poslova. Buduća predsjednica države progurala se, tada, do načelnice odjela, a Plenković je bio na mandatima u Bruxellesu i Parizu, u rovovima hrvatske diplomacije. I tako sve do nedavno.
Međutim, zamjerke iz mladosti, ovih su dana poprimile sasvim nove razmjere i to upravo na identičnim temama s kojima je predsjednica Grabar-Kitarović u sukob svojedobno ušla i s bivšim premijerom, Zoranom Milanovićem, koji joj baš poput Plenkovića, nije dopustio nametanje tema sjednica Vlade, već ju pozivao na poštivanje zakonskih ovlasti i obveza predsjednika države, odnosno predsjednika Vlade. O „poštarskom“ stilu komunikacije predsjednice, javno je progovorio inače šutljiv Jandroković, a inače odmjerena predsjednica optužila ga je da „laže“.
Ovakvi sukobi i retorika na relaciji predsjednika države i predsjednika Hrvatskog sabora, ne pamte su odavno, a svjedoče o nervozi predsjednice koja očito više nije sigurna u osvajanje još jednog mandata na Pantovčaku, pa je stoga logičnim korakom za prikupljanjem političih bodova, smatrala žestoku kritiku Vladi, unatoč tome što ju predvodi njezina matična stranka na čiju podršku planira računati u još jednoj utrci za predsjedničku fotelju.
U ovom planu, navodno, podupire ju desna struja HDZ-a nezadovoljna Plenkovićevom figurom na mjestu prvog čovjeka stranke, predvođena Milijanom Brkićem, koji je, dobro je poznato, bio šef kadroviranja predsjedničinog Ureda nakon osvojenih predsjedničkih izbora.
Nepostojanje kulturnog političkoga dijaloga
Međutim, u beskrajnim stranačkim igrama za uspostavljanje dominacije unutar HDZ-a, glavni akteri propustili su analizirati rejting predsjednice koji je iz mjeseca u mjesec sve lošiji, a o tome kako predsjednica dugoročno vodi pogrešnu politiku, svjedoči i činjenica što se prema nedavno provedenom istraživanju Crobarometra među biračima SDP-a, Kolinda Grabar-Kitarović, zajedno s Davorom Bernardićem, nalazi na prvom mjestu s 57 posto potpore…
„Gordan Jandroković laže u pokušaju dodvoravanja premijeru kada kaže da je prijedlog za sazivanje zajedničke sjednice Vlade otišao, a da prethodno to predsjednica nije najavila premijeru. Odmah nakon sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost predsjednica je premijeru najavila da će prijedlog u toku dana poslati, jer da ni predsjednica ni država više ne mogu čekati rješenje tog pitanja. Isto tako, Gordan Jandroković laže da je pisani prijedlog za sazivanje zajedničke sjednice Vlade i potrebi zajedničkog djelovanja predsjednice i Vlade otišao za vrijeme trajanja sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost. To se lako može provjeriti u urudžbenom zapisniku Vlade, jer je prijedlog u Vladi došao u poslijepodnevnim satima“, priopćeno je iz Ureda predsjednice Jutarnjem listu.
Ovakva retorika, neovisno o tome, laže li Jandroković ili govori istinu, pokazatelj je nezrelosti, ili bolje rečeno, nepostojanja kulturnog političkog dijaloga u Lijepoj našoj, pa stoga ne treba čuditi što pojedini, doduše nebitni zastupnici, unutar hrvatskog parlamenta javno pozivaju na linč hrvatskih branitelja želeći im prije toga sretan put prema dalekoj Irskoj, a da pritom niti jedna nadležna institucija ne reagira. Istodobno, taj saborski zastupnik imena Nenad Stazić, zbog sramotnog istupa, ne smatra nužnim ispričati se javnosti ili još bolje – snositi odgovornost za očiti govor mržnje.
Prvi sukobi zbog Lozančića i Krstičevića
Prema ranije spomenutom istraživanju Crobarometra za svibanj 2018., predsjednica Republike i u svibnju nije imala većinsku potporu birača za svoj rad. Njezin rad tako podupire 48 posto birača, a ne podupire njih 40 posto, što je već drugi mjesec s potporom manjom od 50 posto. U četiri mjeseca izgubila je tako Grabar-Kitarović dodatnih 10 postotnih bodova, jer je njezinu politiku još u veljači podupiralo 57 posto birača. U isto vrijeme raste broj onih koji se izjašnjavaju s „ne znam“ , a u svibnju ih je bilo ukupno 11 posto. Laički rečeno, predsjedničina politika „nit’ smrdi, nit’ miriše“, što pokazuje i pad potpore predsjedničinom radu.
Šef Vlade, Plenković, dakle, politički je dominantan u odnosu na predsjednicu i ta činjenica stvara sve veću količinu frustracije na Pantovčaku koji talasa između nekoliko ideologija, bez naznaka bacanja sidra i odabira konkretne politike, ideologije i stavova. Koristeći brutalne metode političkog populizma, Grabar-Kitarović, nakon predsjedničke kampanje, nastavlja u istom tonu naspram diplomatske i odmjerene retorike šefa Vlade s kojom je on, podsjetimo, srušio vladu Zorana Milanovića, kojem je upravo brutalni politički populizam bio neizostavan dio političkog habitusa i zbog čega je, naposljetku, parlamentarne izbore 2016. godine SDP i izgubio. Iz ove priče, Grabar-Kitarović očito ništa nije naučila…
Najočigledniji dokaz sukoba Plenkovića i Kitarović, vidljiv je u predsjedničinoj izjavi o požarima i kašnjenju angažiranja vojske oko Splita u srpnju 2017., zbog čega je ministar Krstičević u jednom trenutku odlučio podnijeti ostavku. U krugovima HDZ-a još se i danas prepričava pozadina predsjedničina napada na vojsku, pa time i na Krstičevića koji, nota bene, uživa veliku potporu hrvatske javnosti, ali i na šefa Državne službe za zaštitu i spašavanje, Dragana Lozančića, kojeg je predsjednica dugo tjerala s mjesta šefa Sigurnosno-obavještajne agencije.
Kada je Lozančić naposljetku otišao s mjesta ravnatelja SOA-e, Plenković mu je pronašao novi posao i tako pokazao predsjednici što misli o njezinim akcijama smjenjivanja šefa obavještajne službe. Slučajno ili ne, novi sukob na relaciji Pantovčak-Banski dvori dolazi ponovo uoči protupožarne sezone, gdje će po prvi put, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, vatrogasci i Hrvatska vojska u novoosnovanom centru u Divuljama, zajedničkim snagama prevenirati požare, zahvaljujući radu na sustavu domovinske sigurnosti koji se smatra jednim od većih uspjeha Plenkovićeve vlade.
HDZ-u prijete teški politički porazi?
Udarajući po Plenkovićevoj vladi, predsjednica u isto vrijeme udara na samu sebe, što bi moglo izazvati velike probleme i nestabilnosti u inako nestabilnoj Vladi, ali i državi. Novi izbori više se ne čine kao znanstvena fantastika, a jedini koji zadovoljno može trljati ruke ovakvim raspletom situacije je Živi zid, koji bi kroz koji mjesec mogao postati i nova oporba u Hrvatskom saboru. Nastavi li se ovakva retorika, Grabar-Kitarović neće dobiti podršku HDZ-a na predsjedničkim izborima ili će ju, ukoliko Plenković pod pritiskom odstupi, dobiti od slomljenog i rasutog HDZ-a koji još uvijek nije spreman za promjene u samom vodstvu i koji, zasigurno, neće uspjeti uvjeriti birače da je riječ o stabilnoj stranci koja je spremna ponuditi predsjednika ili, pak, premijera koji će nešto pomaknuti iz statusa quo.
Unutar HDZ-a nezadovoljni su sadašnjim odnosima predsjednice i Vlade, a sada i Hrvatskog sabora, jer smatraju kako dugoročno, ovakva situacija ne može donijeti pobjedu stranci ni na predsjedničkim, ali ni na parlamentarnim izborima. S druge strane, vlada zabrinutost i zbog nemogućnosti provođenja reformi i oporavka gospodarstva koje je posebno potreseno slomom koncerna Agrokor, pa trenutnu političku situaciju ocjenjuju opasnom po nacionalne interese Republike Hrvatske.
Kažu kako su sva ta događanja pokazatelj stavljanja osobnih interesa ispred interesa stranke i države, te da u takvu stranku sutra ,ni sami članovi više ne mogu i ne žele imati povjerenja…