Direktori osiromašili poštare za milijun i pol eura!

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Sindikalci su prijavili članove Uprave Hrvatske pošte: Josipa Udiljka, izvršnog direktora Čulu, te Miroslava Vojvodića i druge. Sumnja se da se ta ekipa udružila u počinjenju niza kaznenih djela u razdoblju od 2012. godine pa sve do listopada prošle godine. Dakako, nagađa se kako je, kao i obično, cilj udruživanja bio - stjecanje imovinske koristi, a kako stoji u kaznenoj prijavi, riječ je o iznosu od 1,500.000 eura

Svaka stranka svojim ljudima! Nije to nikakva novina, kada govorimo o javnim poduzećima i tvrtkama u čijim se foteljama direktori mijenjaju ovisno o tome tko vlada Hrvatskom. Tako svaka nova vladajuća struktura, među ostalim, prilikom pregovora o upravljanju zemljom, licitira i direktorskim foteljama. A što je veća kompanija, to je fotelja atraktivnija. Izrazito privlačna fotelja je i ona direktora Hrvatske pošte, na koju je u siječnju na novi mandat od šest mjeseci zasjeo Ivan Čulo. Unatoč kratkom mandatu, u maniri pravnog “big bossa” hitro je naručio 213 novih automobila vrijednih 105 milijuna kuna. Ne bi tu, možda, bilo ništa pretjerano neobično da se među dvjestotinjak vozila nije sakrilo i 12 limuzina za koje je HP odlučio iskeširati 4,3 milijuna kuna. Konkretnije – 357 tisuća kuna po automobilu.

Kada su u pitanju limuzine, tada se podrazumjevaju posebni i specifični zahtjevi. Riječ je o dvama tipovima vozila, vrlo sličnih, ali ne identičnih performansi. Iz javno objavljenog natječaja proizlazi da se kupuje i šest limuzina od minimalno 150 konjskih snaga, s automatskim mjenjačem i lakim metalnim naplacima. Natječaj je toliko specificiran da se u njemu za šest limuzina spominju i xenon svjetla, obvezna metalik crna boja, ali i jamstvo od pet godina na 180 tisuća prijeđenih kilometara. Drugih šest limuzina imaju jednaku snagu i automatski mjenjač, ali drugu boju – metalik srebrnu.

Razbacivanje novca

Osim potrebe da javnosti objasne specifikaciju natječaja i potrebu za novim vozilima, čelni ljudi Hrvatske pošte morat će objasniti i kaznenu prijavu koja je protiv njih podnesena, a koja je u posjedu našega tjednika. Riječ je, naime, o prijavi protiv članova Uprave Hrvatske pošte: Josipa Udiljka, izvršnog direktora Čule, te Miroslava Vojvodića i drugih. Sumnja se da se ta ekipa udružila u počinjenju niza kaznenih djela u razdoblju od 2012. godine pa sve do listopada prošle godine. Dakako, nagađa se kako je, kao i obično, cilj udruživanja bio – stjecanje imovinske koristi, a kako stoji u kaznenoj prijavi, riječ je o iznosu, većem od 1,500.000 eura.

Prema prijavi sindikata, među ostalim se spominje i Sortirni centar Jankomir, u kojem je ugovoren najam poslovnog prostora, ali iznad uobičajene cijene za istu svrhu i vrijeme u kojem se ugovaraju poslovi toga tipa. Sumnja se da je time Hrvatska pošta oštećena za 50 tisuća eura, u vremenu ugovorenog korištenja. Tako je najam prostora, koji je uz to loš, neprikladan i neadekvatan, enormno preplaćen, a njime nisu ispunjene potrebe Expres pošiljaka i Sortirnog centra, javne ustanove kao što je Hrvatska pošta. Nagađa se da su stručnjaci u ovom slučaju zakazali prema uputama Čule, Udiljka, Marijane Miličević i Vojvodića, a glavama se potvrdno kimalo isključivo zbog vlastitog uhljebljenja na mjestu direktora.



Još je jedan sporan dio priče vezan uz novu Upravu Hrvatske pošte – ugovor s poduzećem HTZ d.o.o. u vlasništvu Ivana Miloša, a riječ je o prijevozu iz jankomirske sortirnice do Splita i Rijeke prema cijenama uvećanima za 30 posto. Spominje se i priznavanje nepotrebnih, pa i nepostojećih prijeđenih kilometara u povratku, čime je Pošta, primjerice, u samo 60 dana oštećena za nemalih 12 tisuća eura(!?). Inače, HP prijevoz obavljao se preko narudžbenica, što je također protuzakonito jer se namjerno izbjegavalo ugovaranje po zakonskoj obvezi. Sve su to bili namješteni poslovi, bez javnog natječaja, koji su se trebali obavljati prema višegodišnjem(!) planu.

Podčinjeni suradnici, pritom su zataškavali brojne slučajeve krađe i namještanja poslova, navodi se u kaznenoj prijavi, gdje se uz Čulu i Vojvodića spominju i Dražen Kobas, Darko Josipović, Zvjezdana Nemet, Ksenija Matan-Jelić, te Damir Babić. Njih se pak proziva za zloporabu položaja i ovlasti sa ciljem prikrivanja velikih iznosa protupravno stečene imovinske koristi, nakon prodaje najvrjednijih Poštinih nekretnina u Rijeci i Dubrovniku.

Zašto su se prodavale nekretnine?

Sporna je također i nabava opreme, odjeće, obuće, motornih vozila, mopeda, bicikala, opreme za informatiku i vreća za poštare. U prijavi se nižu kaznena djela kao biseri na kakvoj neuglednoj ogrlici, pa se spominje i poigravanje sudbinom radnika sortirnica u Karlovcu, Sisku, Dubrovniku i Puli. Tamo je Čulo zatvorio radna mjesta bez bilo ikakvog razgovora i konzultacija s ljudima, a sve zbog svoje – svojeglavosti. Među otpuštenim radnicima su se tako našli našli čak i hrvatski branitelji, a. A do tada je trajala agonija i vidno uništavanje, ne samo HP-a, već i njegovih sortirnica…

Valja reći da su se prikrivala, a nisu se ni prijavljivala kaznena djela za koja su svi spomenuti sudionici priče znali, jer su imali uvid u dokumentaciju, s događanjima u Pošti, upoznat je i ministar prometa, Oleg Butković, te predsjednica Nadzornog odbora, Ivančica Urh primjera radi, o prodaji nekretnina u Dubrovniku i Rijeci, kojih se domogla tvrtka Tim nekretnine d.o.o. Zagreb za samo 5,6 milijuna eura. Riječ je bila o takozvanim ”kuvertiranim ponudama”, a ne o javnoj dražbi, kao što bi to u svakom javnom poduzeću trebao biti red. Na javnoj dražbi bi se mogla postići i znatno veća cijena za nekretnine, a da je tome tako, svjedoči i ponuda tvrtke Dm vrijeme, veća za 400 tisuća eura, koja se u međuvremenu, prema dobrim hrvatskim navadama – negdje izgubila…

Inače, prodaja imovine i nije bila nužna, jer je poslovanje Hrvatske pošte solidno, tvrtka nije u gubicima, pa joj sredstva od rasprodaje imetka nisu nužna. pritom je evidentno da je za kupnju stigla tek jedna ponuda, što je također vrlo upitno. Smatra se da je bilo bolje da je prodaja zaustavljena, jer bi se tim činom spasio ugled Pošte i njezini dragocjeni objekti u gradskim središtima širom Hrvatske. Odgovornim za tu prodaju drži se Premužalj, kojemu je cilj bio što dulje ostati u direktorskoj fotelji, pa je rasprodajama realizirao svoje narcisoidne namjere koje su, dakako, rezultirale i većom dobiti. Pritom i ostali direktori, iako su mogli, nisu spriječili pljačku koja se u prijavi naziva – najvećom u povijesti Hrvatske pošte!

Priče iz hotelskih soba…

Korištenje službenih automobila u privatne svrhe, rutina je već kod nas, od koje nije bio cijepljen niti Čulo, no njegova priča je pomalo – inovativna. On si je mimo zakona pribavljao oko 16 tisuća kuna mjesečno, naravno uz plaću, i bez potrebe i nelegalno koristio svoje privatno vozilo, iako je mogao rabiti ono službeno. No, za svaki prijeđeni kilometar Čulo je ubirao o dvije kune na relacijama od Bjelovara do Zagreba. Međutim, priča o rasipništvu tu ne završava, jer se koristio hotelski smještaj za orgije i preljube, a trošak bi računovodstvo prefakturiralo na drugog korisnika. Sporna je bila i ”loko vožnja”, koja se pokazala najkriminalnijim načinom pribavljanja imovinske koristi, lažnim prikazivanjem broja kilometara, čime je Čulo godišnje zakinuo Poštu za više od sto tisuća kuna. Diskutabilan je bio i ugovor o nabavi mopeda za Promo moto d.o.o. u studenom 2015. na iznos od 4,901.094 kuna.

Sindikalci koji su podnijeli prijavu, ističu kako je potrebno spriječiti blamažu Uprave koja je pred odlaskom, a koja sa sobom odnosi i svu nezakonito stečenu imovinu, pri čemu poseban naglasak stavljaju na Udiljkovu i Čulovu kupnju tvrtke Mipis d.o.o. sa svim zaposlenicima. Malo je kome jasno, zašto je baš sada kupljena ta tvrtka sa 21 radnikom, a nije jasno ni što će se dobiti tim potezom, jer Hrvatska pošta ionako zapošljava 180 IT stručnjaka. Kupnja je, sumnjaju u sindikatu, isforsirana i izvedena zbog bogaćenja Udiljka, Čule i drugih. Inače, Udiljak kao jedini privremeni član Uprave, niti je smio niti je mogao kupiti privatnu firmu s kojom se poslovalo godinama.

Nije poznato zašto se nije čekalo imenovanje nove Uprave, jer to nalaže i Statut Hrvatske pošte. Pritom nije dobivena ni suglasnost Skupštine, što nalaže Statut, pa je kupnja i dodatno dovedena pod upitnik. Također se ne zna, zašto je Mipis, čija je vrijednost 600 tisuća eura, preplaćen, te tko je uzeo pet milijuna kuna o kojima se sada na veliko govori.

Pitanja je zaista mnogo, pa se tako nameće i ono – zašto nisu kupljene tvrtke s kojima su se također niz godina sklapali štetni milijunski ugovori? Riječ je o tvrtkama Graditelj svratišta d.o.o., MS Granit d.o.o. iz Zagreba, Promoto d.o.o. iz Zagreba, Sokol Marić, te H-telekom.

Sindikalisti sumnjaju i da su Udiljak i Čulo od 2012. do 2016 godine, preko društava koja posluju s HP-om i Dizivijom pošta, oštetili HP kao vlasnika, za 1,500.000 eura nesavjesnim i lažnim prikazivanjem pravoga stanja poslovanja.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI