Bitka za dostojanstvo vukovarskih žrtava opterećuje današnji HDZ

youtube, wikipedija

Pričekao je Plenković da se malo makne iz Hrvatske, pa se u svom skoku do Pariza prigodom posjeta francuskom predsjedniku Macronu, biranim riječima obrušio na one kojima smeta stanje u Vukovaru, gdje žrtva na ulici susreće svog krvnika. Plenković tvrdi da su prosvjednici pokazali svojevrsno nerazumijevanje procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja...

Ponekad se jeka čuje glasnije od krika…. Jecaji žrtava zlostavljanih u Vukovaru nakon pada grada 1991. godine, osvijestili su političku pozornicu, napose u Hrvatskoj demokratskoj zajednici u kojoj su se donedavno ismijavali s podjelama u SDP-u. Nije tajna, prosvjed u Vukovaru, ozbiljan, tužan i upozoravajući, nije dobro legao premijeru Plenkoviću kojeg birokratski stil ponašanja ne priječi držati stranku u uzdama, ali je zato u političku orbitu izbacio vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu.

Iako je njegov govor u Vukovaru bio veoma dobar, rečenice poslije prosvjeda, pred mikrofonima i kamerama bile su još jače: „Država koja to dozvoljava, nije država kakvu želimo! I protiv toga ćemo se boriti, jer ovo je linija ispod koje ne smijemo i ne možemo ići! Pozivam vas sve, i one koji danas nisu bili s nama. Pridružite nam se na tom putu borbe za pravedniju Hrvatsku. Hrvatsku, koja ne traži izgovore, već neumorno traži načine da bude dostojna svojih malih ljudi koji su herojskim životima izrasli u divove na kojima počivaju temelji naše Hrvatske!”

Plenković zna odigrati i dobru partiju…

Penavina dosljednost, za razliku od onih koji su ignorirali skup, a nisu ga ignorirali baš svojevoljno, nego su i te kako poslušali premijera i svoju odluku temeljili na njegovim gestikulacijama, ide toliko daleko da se usudi i odreći stranke koja ne želi poštovati vukovarsku žrtvu i procesuirati zločince… I opet je jakim riječima bacio rukavicu u lice svima onim koji nisu došli u Vukovar na prosvjed:

„Ako u HDZ-u kažu da je ovakvo stanje u državi, kada je riječ o istragama ratnih zločina, dobro i da žrtve i dalje mogu sanjati o nekoj pravdi, onda ja nemam što raditi u toj stranci. Lijepo ćemo se pozdraviti. Nisam sretan što je do svega ovoga uopće moralo i doći i da se ovako govori o problemu istraga i nekažnjavanja zločina”.

Penavino prozivanje izvršne, zakonodavne i sudske vlasti za jalovost u procesuiranju ratnih zločina počinjenih u agresiji na Hrvatsku 1991. i tijekom privremene okupacije dijelova hrvatske države, uistinu je spasilo skup od instrumentalizacije onih koji su ga htjeli pretvoriti u unutarstranačku oporbenu poruku premijeru Andreju Plenkoviću.



Jer, na središnjem vukovarskom trgu bio je jedan jedini saborski zastupnik HDZ-a – Stevo Culej. Znakovita poruka Plenkovićevih ljudi ogorčila je mnoge… „Tužan sam zbog toga, tužan. Osjećao sam se na prosvjedu kao da sam sam. Razumijem svačiji strah, ali potrebno je bilo biti tamo. Ne mogu vjerovati da se mi Hrvati toliko međusobno razlikujemo”, rekao je Culej.

I nastavio je po medijima. Vidio je on da bi ga se Plenković mogao dokopati: „Moji su svjetonazorski stavovi tvrdi i postojani poput Velebita, ja ih nikad ne mijenjam. Nisam povodljiva osoba i u politiku nisam ušao zbog bolesnih ambicija ili koristoljublja. Autoritete znam poštovati, ako su to zaslužili. A što ću ja napraviti, hoću ili ostati u HDZ-u ili ne, to nitko ne zna… Kažem, vidjet ću. Zašto bi netko znao moje namjere? Ja nisam naivac da bih ih unaprijed otkrivao”.

Nije ni Plenković naivan, pa se nije Culeja izravno dotakao, iako su svi pomislili u prvi trenutak da će ga se Plenković riješiti, no stari europski diplomatski lisac, češće neodlučan nego odlučan, zna odigrati i dobru partiju karata. Pa je tako premijer rekao:

„Stevo Culej ima posebnu situaciju, njegov brat je ubijen u Borovu Selu i njegova se situacija ne može usporediti s bilo čijom drugom. To ni u jednom trenutku nismo doživjeli kao nešto sporno”, rekao je Plenković.

Strah od političkog blata…

No, pričekao je Plenković da se malo makne iz Hrvatske, pa se u svom skoku do Pariza i prigodom posjeta francuskom predsjedniku Macronu, biranim riječima obrušio na one kojima smeta stanje u Vukovaru, gdje žrtva na ulici susreće svog krvnika. Pritom je Plenković ustvrdio da su prosvjednici pokazali svojevrsno nerazumijevanje procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Pa se pozvao i na prvog predsjednika, dr. Franju Tuđmana. Je li to bio majstorski potez ili ne, prosudite sada sami:

„S obzirom na političke aktere koji su se tamo okupili, te nastojali iskoristiti taj prosvjed, kao i na određene poruke, jasno je da to nisu bili baš najbliži politički prijatelji niti Vlade niti HDZ-a. Ono što je važno, jest poruka koja je po meni bila najzanimljivija i ne mislim da je dobra, koju su poslali neki od govornika, ne i gradonačelnik Penava, a to je poruka nerazumijevanja procesa mirne reintegracije, što je po meni jedna od ključnih političkih ostavština predsjednika Franje Tuđmana…”

Pažljivo je Plenković ispalio hitac, da ne okrzne gradonačelnika Penavu koji se pokazao dostojnim govoriti u ime žrtava koje traže pravdu. Ipak, borba riječima nastavila se nesmiljeno i dalje. Tako je Penava pred kamerama zavapio: „Ako ne znate kako, pomoći ćemo vam. Promijenite zakone koji se tiču istraživanja i procesuiranja ratnih zločina, osnujte jedan specijalizirani sud, jedan specijalizirani odjel za odvjetništvo i jedan specijalizirani tim za istraživanje s posebnim ovlastima u postupanju i posebnim zakonima, u kojima će raditi ljudi ovisni samo o rezultatima svojega rada, u kojima neće moći raditi ljudi koji su se borili protiv ove države i koji ju nisu htjeli…”

Plenković je uzvratio: „Želim da policija i Državno odvjetništvo do kraja odrade ono što rade za vrijeme moje Vlade, da skupina koja se detaljno bavi Vukovarom i Ovčarom ostvari i dodatne rezultate. To što se to nije napravilo ranije, za to ne može odgovarati ni ova Vlada niti aktualna postava i zato od početka govorim – jedno je procesuirati ratne zločine, istražiti ih, a drugo je dovesti ovu temu u politički fokus da na njoj neke stranke i strančice pokušavaju profitirati. To je jasna poruka i zato tamo nikog relevantnog iz vrha HDZ-a nije bilo!”

Međutim, sve to jasno govori u prilog da se HDZ nalazi u rascijepu između svojih jastrebova i pristaša birokrata Andreja Plenkovića, konformista koji paze da ne učine krivi korak i nestanu u političkom blatu…

Svi su danas zaposleni oko skupa…

Nije tajna ni da u HDZ-u postoje duboke podjele koje se čak mogu nazvati i ideološkim, stvarno opasnim po stranku. Neki će ići toliko daleko pa zaključiti kako danas HDZ predstavljaju „drugoligaši”, dočim su „prvoligaši” u sjeni, te ovakvim i sličnim događajima pokazuju svoju snagu. I čekaju svoj trenutak. Je li toga bio svjestan briljantni gradončelnik Vukovara, Ivan Penava?

On se uspio izdići izna svih manipulacija i na pravi način ukazati na nepravdu, makar dolazila iz stranke u kojoj je on i izabran za prvog čovjeka Vukovara. Kad je već riječ o „drugoligašima„ koji vode stranku i „prvoligašima„ koji se tuku za moć, zanimljivo je čuti Zlatka Hasanbegovića. Neki ga nazivaju „jastrebom”, a neki „utegom”, no on smatra da je vukovarski skup bio – uspješan i dostojanstven:

„Sa stajališta javno proklamiranog cilja tog prosvjeda, činjenica da mi sada raspravljamo o tome i da je prosvjed predmet medijskog interesa već danima, da smo svjedoci različitih raščlambi, ali i prenošenja poruka, prosvjed je više nego uspio. Ima i jedna druga stvar… Skup je uistinu imao dimenziju više – on je pomogao premijeru Plenkoviću da vidi što ljudi misle o njegovim ljudima. Osjetila se ta atmosfera na skupu. Spominjanje Plenkovića i Šeksa, reakcija na njihova imena daje odgovor“, rekao je Hasanbegović, „drugoligaš” koji se namjerava plasirati u Prvu ligu HDZ-a. „Dok je Plenković jamac ove vlasti, u njoj neće biti ni najmanjeg potresa“, zaključio je Hasanbegović.

Za kraj, vrijedno je spomenuti i mišljenje generala Ante Gotovine, jer njegove stavove, hrvatska javnost guta kao najfinije bombone: „Mi živimo u demokraciji. Svi imamo pravo reći slobodno što mislimo. Za Boga miloga, pa kakva bi to bila država? Ne bi to bila demokracija. Svatko ima pravo reći što misli. I to mu nitko ne smije uskratiti ili ugroziti njegovu sigurnost. Na skupu nisam bio, jer sam zaposlen”.
Svi su zaposleni na ovaj ili onaj način i danas oko skupa u Vukovaru, zar ne?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI