Zoran Meter: SAD povlače 5000 vojnika iz Afganistana u 135 dana od postizanja sporazuma s talibanima

Iako se glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg danas tješi činjenicom kako je razgovarao s američkim potpredsjednikom Mikeom Penceom i da su obojica suglasna kako će NATO i dalje nastaviti pružati potporu afganistanskim snagama sigurnosti, stvarnost je neumoljiva – SAD kreću u smanjenje svojih vojnih snaga u toj azijskoj zemlji, u kojoj se nalaze još od 2001. godine. Stoltenberg se, zapravo, boji, kako će povlačenjem američkih vojnika vojnici NATO saveza iz europskih zemalja na afganistanskom terenu postati još ranjiviji. A taj strah nikako nije bezrazložan, jer je proteklih mjeseci broj poginulih i ranjenih NATO-ovih vojnika u porastu. Naravno, i sam pojam „nastavak pružanja potpore“ prilično je rastezljiv: od financijske potpore, preko isporuka naoružanja, pružanja savjetničkih i instruktorskih usluga, pa do klasične potpore u borbama na terenu. Ovo posljednje bi ipak moglo biti nepotrebno, barem kada su u pitanju talibani i ako se uzme u obzir slijedeća vijest:   

Američki posebni izaslanik za Afganistan Zalmay Khalilzad je na veče, 1. rujna, neposredno po završetku 9. pregovaračkog kruga s talibanima iz katarske prijestolnice Dohe stigao u afganistanski glavni grad Kabul. Sa sobom je donio tekst mogućeg američkog sporazuma s tom, do nedavno terorističkom organizacijom (zbog koje je Washington, uostalom, 2001.g i pokrenuo veliku vojnu kampanju u toj zemlji) i predao ga predsjedniku Ashrafu Ghaniju i premijeru Abdulli Abdullahu. Detalji toga prijedloga sporazuma još nisu poznati. Njega treba još potvrditi službena vlada u Kabulu, kao i sam američki predsjednik Donald Trump. Međutim, ukoliko ga Trump prihvati (u što ne treba sumnjati), teško je očekivati da središnja afganistanska vlada ima nekih drugih alternativa osim da ga i sama potvrdi, iako je ona, to se treba otvoreno reći, s priličnom dozom skepse pa i otvorenog protivljenja istupala protiv otpočinjanja pregovora u Dohi s obzirom na krvave borbe koje je vodila (i još ih uvijek vodi) s tom organizacijom (čije se metode ratovanja u međuvremenu nisu ama baš ništa promijenile u odnosu na doba dok je službeno bila teroristička, ali imidž očito je). Vladi u Kabulu je, osim toga, vrlo dobro jasno kako će ona talibanima morati pružiti nemale političke ustupke, a njihove predstavnike inkorporirati u buduću vladu te zemlje s ciljem ostvarivanja i njihovih interesa.

Međutim, neke su stvari iz prijedloga sporazuma iz Dohe ipak postale poznate. Naime, u utorak, 3. rujna, Zalmay Khalilzad je izjavio kako će Sjedinjene Države iz Afganistana povući 5 tisuća svojih vojnika s tamošnjih pet vojnih baza tijekom 135 dana od trenutka potpisivanja sporazuma (info: TOLOnews). Prva je to konkretna izjava najvažnijeg američkog pregovarača i Trumpovog osobnog predstavnika za Afganistan po tom pitanju, koja potvrđuje i procijene portala Geopolitika News o predstojećem povlačenju velikog broja američkih vojnika iz te zemlje. Naime, osim što se radi o Trumpovom predizbornom obećanju američkim biračima (a novi američki izbori se približavaju i održavaju već krajem iduće godine), ovdje se radi i o novoj Trumpovoj vanjskopolitičkoj doktrini, koja polazi od teze da se SAD svojom vojskom nemaju što boriti protiv terorizma na sebi dalekim prostorima i time štititi interese Americi suprostavljenih igrača, prije svih Rusije i Kine. Tom se logikom Trump rukovodio i pri donošenju odluke o povlačenju vojnika iz Sirije (neka se Rusi sami bore protiv terorista „na svojim južnim granicama“), a slična strategija ogleda se  sada i po pitanju Irana, gdje SAD nudi stvaranje međunarodne koalicije kojoj će pružiti svu logističku i obavještajnu potporu ali pri tom američki vojnici za saudijske ili bilo čije druge interese ne namjeravaju ginuti u ratu protiv snažnog, neugodnog i nepredvidljivog Irana. Naravno, SAD će uvijek štititi svoje tamošnje vojne baze i ključne regionalne interese (vidi poveznicu ispod teksta).

Prema riječima američkog diplomata Zalmaya Khalilzada, spomenutih 5 američkih baza bit će predano afganistanskoj vladi, pri čemu je izrazio nadu, kako će se nakon smanjenja američke vojne nazočnosti u regijama Kabul i Parvan (gdje su i smještene velike američke baze) sigurnosno stanje poboljšati. Pri tom je Khalilzad izjavio kako u razgovorima s predstavnicima Rusije i Kine on nije vidio želje za brzim američkim povlačenjem iz te zemlje, kao i to, da su obje zemlje podržavale mirovni proces i bile u tijeku njegovoga razvoja. Kazao je i kako SAD „nikada nisu izjavljivale o želji za stalnom vojnom nazočnošću (u Afganistanu)“. Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma između SAD-a i talibana mora uslijediti unutar-afganistanski dijalog, kazao je američki diplomat, dodavši, kako mnoge zemlje sada nude svoje usluge i platforme za takve razgovore – poput „Katara, Norveške, Njemačke, država Srednje Azije, Indonezije“.

Naravno, najzanimljivije u svemu tome je pitanje, kakve će poteze morati učiniti talibani nakon potpisivanja sporazuma, s obzirom da oni vojno nadziru više od polovice teritorija Afganistana. A uprvo je to pitanje i bilo postavljeno Khalilzadu od strane novinara u Kabulu, međutim, nekog konkretnijeg odgovora u tom smislu nije bilo. S obzirom da u talibanskim redovima ratuje i više stotina boraca iz inozemstva, Khalilzad je odgovorio kako oni ipak ne bi trebali predstavljati sigurnosnu ugrozu za Sjedinjene Države i njihove saveznike.



Ja bih u tom smislu još i podsjetio kako je jedan od posljednjih uvjeta talibana, izrečen američkoj strani pred samo zaključenje spomenutog prijedloga sporazuma u Dohi u prošli četvrtak, bio taj, da će talibani proglasiti primirje nakon što se sporazum i službeno potpiše samo pod uvjetom da vlada u Kabulu ne krene sa žurnom provedbom novih izbora i time sprječi kvalitetnu pripremu talibanske strane za sudjelovanje u njima. Talibani su, naime, na pregovorima zahtjevali da se prije izbora formira prijelazna vlada u Kabulu, koja bi jamčila njihovu pravednu provedbu, jer talibani sadašnjoj vladi ne samo da ništa ne vjeruju nego je smatraju i marionetom stranih gospodara i svojim otvorenim vojnim neprijateljima.

Što je od svega toga u Dohi na kraju dogovoreno tek ostaje za vidjeti. U svakom slučaju, jasno je kako je spomenuti posljednji zahtjev talibana bio samo tehničke prirode, dok su se one temeljne stvari (o kojima se u Dohi mjesecima mučno pregovaralo), vezane uz njihov početni tvrdi zahtjev za povlačenjem svih stranih vojski iz zemlje kao preduvjeta za otpočinjanje unutar-afganistanskog političkog dijaloga očito riješile temeljem dogovora o njihovom postupnom povlačenju.

Zoran Meter: PRVA HRVATSKA ŽRTVA U AFGANISTANU: SAVEZNIŠTVO DA – ALI NE POD SVAKU CIJENU!

 

 

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI