Zoran Meter: SAD gube rat s Rusijom za europsko energetsko tržište i traže najmanje lošu izlaznu strategiju!

Njemačka i Rusija nedvojbeno su „uskladili satove“ kada je u pitanju plinovod „Sjeverni tok 2“, a samim time, njemačka se vanjska politika sve više distancira od smijera kojeg vode Sjedinjene Države. O tome smo nedavno i mi pisali (vidi link ispod teksta), kada smo analizirali riječi Heiko Masa, njemačkog ministra vanjskih poslova o  važnosti Rusije, kao glavnog partnera istočno-europske politke ne samo Njemačke, nego i čitave EU.

A da je to upravo tako, potvrđuje i današnja zajednička konferencija na razini ministarstava vanjskih poslova dviju zemalja, održana u Moskvi. Ruski šef diplomacije Sergey Lavrov tom je prigodom kazao kako SR Njemačka nastavlja podupirati izgradnju plinovoda „Sjeverni tok 2“ i da ga razmatra u svojstvu gospodarske inicijative, usmjerene na diversifikaciju smjerova isporuka prirodnog plina i na povećanje europske energetske sigurnosti. Rusija cijeni takav njemački stav, kazao je ruski šef diplomacije.

Podsjećam, njemački šef diplomacije Heiko Maas danas je izjavio slijedeće: „Taj projekt (Sjeverni tok 2“) više ne može uništiti nitko. Sankcije SAD-a mogu dovesti do povlačenja zapadnih tvrtki iz njega, između ostalog i njemčkih koncerna. Međutim, to neće dovesti do ukidanja projekta. U tom će ga slučaju Rusija realizirati samostalno i tada više nitko neće imati utjecaja na očuvanje tranzita (ruskog) plina kroz Ukrajinu“ (info: Deutsche Welle).

Zanimljivo će biti čekati američki odgovor na sve snažnije javno izražavano političko i gospodarsko partnerstvo između Berlina i Moskve, prije svega u odnosu na spomenuti plinovod. Naime, Washington je, dolaskom Trumpove administarcije u Bijeku kuću, „ispucao“ glavninu svog političkog arsenala koji mu je bio na raspolaganju s ciljem blokiranja tog rusko-njemačkog energetskog projekta (kojeg podupire i Bruxelles, uz pojedine ograde, poput nužnosti očuvanja transporta ruskog plina i kroz Ukrajinu, a čemu se Rusija, zapravo, niti ne protivi (zašto i bi, time može izvoziti samo još više svoga plina), ali ga želi ugovorno dugoročno definirati na tržišnim, a ne političkim načelima kako je to bilo ranije, u vrijeme kada su Kijev i Moskva politički i gospodarski snažno surađivali što je Kijevu omogućavalo dobivati znatno povoljnije cijene).

Washington je, time, „na stol“ stavio i svoj ugled kao dominantne snage, koja bilo gdje na svijetu svojim saveznicima i strateškim partnerima može naređivati što i kako trebaju raditi kada su u pitanju teme koje SAD smatraju svojim nacionalnim interesom, pri tom, najčešće, potpuno ignorirajući i njihove interese. Iako bi savezništva, barem po nekoj teoretskoj logici, morala biti dvosmjernog karaktera i služiti intersima svih strana koje u njima participiraju. U protivnom nemaju nikakvoga smisla, a takav oblik savezništava više sliči odnosu gospodara i sluge pokornoga, koji se zadovoljava mrvicama s gospodarovog stola.

Kolika je nervoza američke administracije svjedoči i njezin potpuno neprimjereni diplomatski potez, koji je u Njemačkoj i Rusiji izazvao buru negativnih reakcija, kada je prije tjedan dana američki veleposlanik u Njemačkoj Richard Grenell uputio upozoravajuća pisma (čitaj: prijeteća ili pisma ucijene, kako su odmah nazvana u njemačkim, ali i ne samo njihovim medijima) njemačkim tvrtkama koje sudjeluju u izgradnji plinovoda „Sjeverni tok 2“, u kojima, istina indirektno, ali svejedno navodi mogućnost uvođenja sankcija protiv njih.

Dakle, hoće li Washington ići na sve ili ništa (a za to „sve“, očito, više neće biti dovoljne eventualne sankcije protiv EU tvrtki koje sudjeluju u projektu „Sjeverni tok 2“) ili će se pomiriti s neizbježnim i pokušati iznaći neko, naizgled kompromisno riješenje, bilo s Moskvom bilo s Bruxellesom (čitaj Berlinom)? To bi, eventualno, moglo ići u smijeru omogućavanja većeg pristupa američkog ukapljenog plina europskom tržištu, pa tko želi neka ga kupuje, što bi bila solidna „izlazna strategija“ iz političkog „slijepog tunela“ u koji se Washington sam doveo, pogrešno računajući na puno lakše slamanje europskog otpora i njezine želje za samostalnim odlučivanjem po pitanju svoje energetske politike.

Međutim, svima onima koji to trebaju znati, i nakon eventualne američke zadovoljavajuće „izlazne strategije“ bilo bi potpuno jasno kako su SAD, zapravo, u bitci za „Sjeverni tok 2“ izgubile pokrenuti rat s Rusijom za europsko energetsko tržište. Hoće li Amerikanci na to pristati ili će krenuti „va bank“ u smislu krajnjeg zaoštravanja sigurnosnog stanja na europskom kontinentu, npr. pokretanjem nekog novog ukrajinskog sukoba ili radikalizacije stanja vezano uz američko povlačenje iz sporazuma s Rusijom o raketama malog i srednjeg dometa i posljedičnog razmještaja svog novog nuklearnog i klasičnog raketnog naoružanja na europskom kopnu, bliže zapadnim ruskim granicama i time izazvati oštri ruski protuodgovor, to sada nitko ne može znati. U svakom slučaju i to je itekako moguća varijanta, koja bi dovela do krajnje zategnutosti rusko-zapadnih odnosa i gdje bi onda realizacija „Sjevernog toka 2“  uistinu bila ugrožena. Ali tada bi, vjerojatno, bila ugrožena i cjelokupna europska opskrba ruskim plinom, što bi značilo i njezin potpuni energetski kolaps jer EU alternative ruskom plinu još dugo vremena neće imati. Osim toga, Moskva je više puta upozoravala Washington da ne misli kako bi neki „lokalni“ europsko-ruski vojni sukob, koji bi imao za cilj opustošenje ruskih i europskih strateških kapaciteta, ostao ograničenog karaktera, i da bi u tom slučaju Rusija u njega uključila i teritorij samih Sjedinjenih Država.

Dakle, stvari po SAD niti u tom pogledu nisu nimalo jednostavne te će washingtonski analitičari i geostratezi o puno toga morati voditi računa i dobro promisliti koja im je stategija u novonastaloj situaciji najpovoljnija. Ali čini mi se kako Washington najpovoljniju strategiju više niti nema, već da puno prije može birati samo onu najmanje lošu.

Njemački otvoreni proruski stav: temelj europske istočne politike je suradnja s Rusijom, a ne sankcije SAD-a

 

 

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI