Zoran Meter: INDIJA I IRAN ODBACUJU DOLAR I EURO U MEĐUSOBNOJ TRGOVINI NAFTOM

Nakon vijesti o uvođenju samostalnog europskog instrumenta za platni promet u trgovini s Iranom (neovisnog o SWIFT-u i američkom dolaru), kojim bi EU zaobilazila američke protuiranske sankcije i koji bi trebao startati za nekoliko dana (prema današnjim riječima francuskog ministra financija Bruna Le Mairea), objavljujemo analizu našeg urednika Zorana Metera za hrvatski politički tjednik “7Dnevno”, od 18. siječnja ove godine, usko povezanu sa spomenutom vješću:

Indijske rafinerije počele su kupovati iransku naftu isključivo za indijske rupije zbog američkih sankcija prema Teheranu.

Jedna od najzvučnijih vijesti iz svijeta financija i energetike prošloga tjedna svakako je ona koja je došla iz glavnog indijskog grada New Delhija. Indija, kao treći najveći svjetski uvoznik iranske nafte, i Iran, po prvi su put nakon uvođenja novih američkih sankcija protiv Teherana početkom studenog prošle godine, počele koristiti vlastite valute za naplatu unutar međusobne  trgovine naftom, odbacivši do sada neprikosnoveni dolar ali i euro. O tome je, pozivajući se na predsjednika uprave indijske državne banke UCO Bank Charana Singha, izvjestio Reuters. a vijest su potvrdili i neimenovani izvori unutar indijskog energetskog sektora.

U prethodnom razdoblju američkih sankcija protiv Irana (2012.-2016.), prije potpisivanja međunarodnog sporazuma o iranskom nuklearnom programu iz kojeg su se SAD u svibnju prošle godine jednostrano povukle, Indija i Iran su već provodili značajan dio platnih operacija u trgovini naftom u indijskim rupijima. Međutim, tada je njihov udio iznosio 45% od ukupnih platnih operacija u sferi nafte, dok se preostalih 55% plaćanja obavljalo u eurima. Sada se čini kako najveće indijske naftne tvrtke i prerađivači, između ostalih i Oil Corporation i Mangalore Refinery & Petrochemicals (ulaze u sastav ONGC), izvode 100% operacija s Iranom u rupijima. Navodi se također kako će Iran koristiti dobivena novčana sredstva za plaćanje uvoznih roba iz Indije.

Ovaj indijski potez u određenom smislu kopira već postojeći trgovinski sporazum između Rusije i Irana, poznatiji kao „nafta (u zamjenu) za proizvode“. On ukazuje da Iran, kako je i najavljivao, nastavlja razvijati vlastite platne operacije u nacionalnim valutama s različitim državama kada je u pitanju energetika. Time želi zaobići rizike od američkih sankcija i dolara.

Ali sadašnjim izbjegavanjem korištenja eura (za razliku od vremena pretodnih američkih sankcija iz doba administracije Baracka Obame) Teheran jasno daje do znanja kako pretjerano ne računa i ne vjeruje Europskoj uniji da ona bilo što samostalno može poduzeti u smislu operacionalizacije svojih, već davno najavljenih i od Bruxellesa odobrenih mjera o osnivanju vlastitog platnog sustava, neovisnog o dolaru i Swiftu, koji su, kako se ispostavilo, ipak samo instrumenti u rukama Washingtona, koje on, prema potrebi, može koristiti za ostvarenje svojih nacionalnih interesa. EU je te mjere najavila pokrenuti glede zaštite svojih poslovnih i financijskih interesa, prije svega u trgovini s Iranom, poglavito po pitanju uvoza iranske nafte.

U okviru naftne trgovine s Iranom indijska je vlada svoje tvrtke oslobodila plaćanja poreza pri kupnji nafte od iranske državne nacionalne tvrtke National Iranian Oil Co (NIOC). Očekuje se kako će te mjere omogućiti indijskim prerađivačkim tvrtkama uštedu od 1,5 milijarde dolara.

Još uvijek nema službenih reakcija američke strane na ovaj indijsko-iranski dogovor. Teško je vjerovati da on neće izazvati ljutnju Bijele kuće, s obzirom da je Washington upravo Indiji i još 7 drugih država – velikih uvoznica iranske nafte (Kina, Tajvan, Japan, Južna Koreja, Turska, Grčka i Italija) dao „ekskluzivu“ za neometan nastavak njezinog uvoza na rok od 6 mjeseci (ističe krajem ožujka), tj. izuzeo je New Delhi od američkog kažnjavanja ukoliko nastavi suradnju s Teheranom u energetskoj sferi. Jer upravo sankcijama protiv iranskog energetskog sektora i svima onima koji s njim budu surađivali Trumpova administracija želi iranski izvoz nafte svesti na nulu i time dovesti do unutarnjih problema u Iranu, slabljenja njegove ekonomije, onemogućavanja razvoja oružanih snaga i modernizacije tamošnjeg energetskog sektora, i konačno – posljedične smjene vlasti i iranskog političkog sustava u cjelini. Jer američka vojna operacija protiv Irana ne dolazi u obzir, osim u slučaju nekog ekstremnog zaoštravanja stanja i visokorizičnih poteza Teherana, poput onog o zatvaranju Hormuškog tjesnaca i blokade Perzijskog zaljeva za plovidbu tankera s arapskom naftom, nekakvog suludog iranskog napada na Izrael i sl. Washington je vrlo dobro svjesan ozbiljnosti posljedica i po svoje vojne snage u regiji u slučaju otvorenog rata s Iranom, ne samo u smislu iranske odmazde po američkim brodovima u Perzijskom zaljevu i bazi američke V. flote u Bahreinu ili najveće zrakoplovne beze Al-Udeid u obližnjem Kataru, već i po američke vojnike razmještene od Sirije, preko Iraka pa sve do Afganistana, koji bi u takvom scenariju postali otovrena meta tamošnjih proiranskih šijtskih paravojnih organizacija, koje takvu zapovjed od Teherana ionako već dugo očekuju.

 

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI