Zanimljiv vanjskopolitički komentar objavio je 30. siječnja američki The Washington Post, kroz pero svoje komentatorice Emme Ashford. Ona se osvrnula na „vrući krumpir“ američke vanjske politike – Ukrajinu – i, zanimljivo, iznijela neke nove stavove koji su u suprotnosti s uvriježenim stavovima Demokratske stranke kada su u pitanju kritike prema predsjedniku Donaldu Trumpu po tom pitanju. Stvar je još interesantnija kada znamo da je spomenuti medij, zapravo, glasilo Demokratske stranke i oštar kritičar sadašnjeg američkog čelnika. Možda sve to ima veze i s nedavno objavljenom novom strategijom jednog od najutjecajnijih američkih i svjetskih think-tankova CFR, o nužnosti američkog počimanja davanja ustupaka Rusiji (priznanje Krima, obustava proširenja NATO saveza, povratak Rusije u G8) u zamjenu za američku pobjedu u „novom hladnom ratu“ protiv Kine (vidi poveznicu ispod teksta). U svakom slučaju, ovaj komentar, u jednom od najutjecajnijih glasila demokratske stranke vrijedi pročitati jer odudara od njegovih kontinuiranih napada na Trumpa, pričemu se konstantno koristi ruski „element“ kao snažan pritisak na predsjednika SAD-a, što onda i dovodi do nužnog zaoštravanja američke vanjske politike, koje, u konačnici, šteti i samim američkim nacionalnim interesima. Ali krenimo redom.
Emma Ashford u svom komentaru piše kako demokrati optužuju Trumpa jer nije želio dostaviti pomoć Ukrajini, što povezuju s opozivom. Ali, navodi dalje, bezuvjetna pomoć Ukrajini ne ulazi u nacionalne interese SAD-a, dok je „nedostatna agresivnost prema Rusiji“ pramala optužba za impeachment. Demokrati ne smiju zaboraviti da istražuju Trumpovu umješanost u korupciju (a ne pružanje pomoći Ukrajini), navodi autorica u svom tekstu.
Pojedini američki političari tvrde kako je „snažna i nezavisna Ukrajina krajnje važna za nacionalne interese SAD-a, jer se Ukrajina nalazi na isturenoj liniji i štiti od ruske agresije“. Čak je i čuveni zastupnik Adam Schiff (r) izjavio kako je pomoć Ukrajini ulaganje u američku sigurnost. Tako, navodi dalje komentatorica WP Emma Ashford, može nastati uvjerenje kako je Trump, odbijajući Ukrajini dati vojnu pomoć, učinio prvi korak prema urušavanju Zapada.
Motivi demokrata su jasni, navodi se dalje u tekstu, jer zabrinutost oko nacionalne sigurnosti je važnija od optužbi o korupciji. Međutim, kada se govori o vanjskoj politici, stanje je drukčije.
„SAD i Ukrajina – nisu prijatelji u dugoročnoj perspektivi“, navodi Ashford. SAD, tako, čak nisu mogle odobriti dostavu „letalnog“ (smrtonosnog) oružja Ukrajini do 2017.g., bojeći se da će to samo produžiti sukob. Osim toga, nema dokaza da je američko oružje imalo nekakav važniji utjecaj na razvoj sukoba. I samo oružje često ima samo simbolično značenje, kao isporuke (protutenkovskih) raketa Javelin, koje se moraju nalaziti dalje od linije bojišnice.
„Ukrajina nije niti utvrda zapadne demokracije“, navodi se dalje u komentaru WP. U Ukrajini su uvijek bile prozapadne pa proruske tendencije, a demokratske preobrazbe su se željele provesti nakon revolucije 2005.g., koja je svejedno završila u korupciji. Tako da nema jamstva da će ukrajinska vlada nastaviti demokratizaciju zemlje. A čak da do toga i dođe, ta će se država svejedno nalaziti neposredno uz Rusiju.
„Neugodna istina se sastoji u tome, da će Ukrajina za američku vanjsku politiku uvijek biti manje važna od Rusije. Moguće, Rusija je velika država, koja proživljava pad, ali svejedno ima sposobnost podrivati vanjsku politiku SAD-a u čitavom svijetu“, navodi Ashford u svom komentaru. Dalje kaže kako se politiku Rusije može ne voljeti, ali Amerika ništa ne dobiva ako prema njoj počme zauzimati još više neprijateljsku poziciju, i još će više izgubiti ako s njom ne može raditi po pitanjima od interesa. Npr. ona predlaže dvjema stranama raditi nad novim sporazumom o kontroli naoružanja.
„Nova utrka u naoružanju bit će za Amerikance puno opasnija od nastavka bojevih aktivnosti na istoku Ukrajine“, navodi autorica.
Ona smatra razumljivim težnje demokrata da Trumpa pokažu „premekanim“ u odnosu prema Rusiji, ali to utječe na američku vanjsku politiku, koju time stimuliraju da bude još oštrija. Takva pozicija zamjenjuje interese SAD-a onim ukrajinskim, navodi autorica, i kaže, kako se zbog toga kvare odnosi među zemljama, SAD padaju u beskonačni sankcijski režim, a bilo kojem budućem američkom predsjedniku bit će teže raditi na uspostavi stabilnosti u Siriji i Ukrajini, ili čak sprječavati Rusiju od miješanja u nove izbore.
Trump i bez toga ima dovoljno elemenata za opoziv, tako da demokrati ne moraju zaoštravati politiku kao kriterij za odstranjenje predsjednika u budućnosti, navodi Emma Ashford u svom komentaru u američkom The Washington Postu.