U ruskoj prijestolnici Moskvi, 25. travnja održat će se trostrani sastanak za riješenje afganistanskog sukoba, na kojem će sudjelovati posebni predstavnici Rusije, Kine i SAD-a za tu zemlju, objavljeno je danas u ruskom veleposlanstvu u Kabulu.
Sastanku će s američke strane nazočiti posebni predstavnik za afganistansku pomirbu Zalmay Khalilzad, a s ruske Putinov predstavnik za Afganistan Zamir Kamulov.
Predmet razgovora bit će razvoj pregovora između SAD-a i predstavnika talibanskog pokreta, koji se održavaju u katarskoj prijestolnici – Dohi, kao i perspektive procesa nacionalne pomirbe u toj srednjoazijskoj državi, u kojoj od 2001. godine traje vojna intervencija SAD-a i NATO snaga, koje se na strani vlade u Kabulu i njezinih sigurnosnih postrojbi bore protiv talibanskih snaga, koje su, paradoksalno, umjesto da su poražene ili barem znatno oislabljene, u međuvremenu ojačale do te mjere da sada već nadziru više od polovice državnog teritorija Afganistana.
Ali talibanski „teroristički pedigre“ danas, očito, više nije „u modi“ (uostalom, kao i uvijek i svugdje – gerilci su za jedne teroristi, za druge borci za slobodu, a za neke „kurvini sinovi“ ali ipak – „naši kurvini sinovi“, sve već prema potrebi tj. interesima). A sada je, s obzirom na omjer domaćih snaga ali i dugotrajnost tog besmislenog i skupog intervencionističkog rata bez jasnoga cilja, osim već toliko izlizane fraze o „borbi protiv terorizma“ u koju odavno nitko ne vjeruje, ipak prevladala spoznaja kako je puno jednostavnije i logičnije sjesti za pregovarački stol i osigurati formiranje neke buduće, stabilnije središnje vlade, koja će morati voditi brigu o različitim interesima ključnih političkih snaga te zemlje i glavnih igrača na terenu, ali, naravno, i o interesima glavnih globalnih igrača. A upravo ovo posljednje uvijek je, povijesno gledano, bio sizifov posao jer su vanjske silnice i njihovi suprostavljeni interesi bili i ostali najvažniji uzrok permanentnog afganistanskog kaosa.
Pri tom je važno podsjetiti kako je sve ove godine ključni zahtjev talibana, ali i susjednog Pakistana, za postizanje mira u Afganistanu bio upravo povlačenje američkih i drugih stranih vojnih postrojbi iz zemlje. A da je upravo takav scenarij na vidiku dao je naslutiti i sam Donald Trump još u prosincu prošle godine, kada je, uz najavu američkog vojnog povlačenja iz Sirije (što je službeno potvrđeno) najavio i povlačenje polovice od 14 tisuća američkih vojnika iz Afganistana (što, vjerojatno, zbog velike količine šoka kojeg je ta vijest prouzročila unutar NATO saveznika koji ni o čemu nisu znali, nikada nije službeno potvrđeno ali je nedvojbeno fakt s obzirom na spomenute političke procese u koje su, osim talibana uključene i Rusija i Kina). A upravo se aktivnijem uključivanju tih dviju zemalja u problem Afganistana oštro protivila Obamina administracija. Međutim, ukoliko se uistinu želi nešto stvarno i konkretno postići, bez sudjelovanja tih, Afganistanu teritorijalno bliskih ali i najjačih regionalnih država – Rusije i Kine – dugoročnog riješenja tog dugogodišnjeg sukoba ne može biti. A s obzirom na spomenuti sastanak u Moskvi (toj, sada, i već niz posljednjih godina omraženoj globalnoj suparnici Washingtona), čini se da su stvari konačno počele sazrijevati i u glavama onih koji donose ključne odluke. S kakvim rezultatom, ostaje tek za vidjeti.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news