„Performansi“, a u biti grubo i primitivno vrijeđanje osjećaja vjernika skriveno iza tzv. potpunih sloboda pojedinca u izražavanju stavova u društvima gdje se u stvarnosti stavovi i mišljenja o mnogim, po vlast neugodnim temama sve lakše zatiru – već prelaze svaku mjeru. Takvih „performansa“ ima u odnosu na sve velike religije svijeta, bez iznimke – pa ih ja, isto tako bez iznimke sve i osuđujem – ne ulazeći pri tom u njihovu bilo kakvu eventualnu političku ili ideološku pozadinu.
Tako je, nakon što je ispred turskog veleposlanstva u Stockholmu, u Švedskoj, tamošnji ekstremist javno spalio Kur’an, jučer i u Nizozemskoj izvjesni radikal javno potrgao istu, za muslimane svetu knjigu, i naravno, sve to uredno snimio i plasirao u javnost.
Pitanje je tko stoji iza takvih akcija i s kojim ciljem se to radi s obzirom kako svi već unaprijed znaju kakav će efekt i posljedice one izazvati? Ništa manje važno nije niti pitanje zašto vlasti onda tako nešto toleriraju, redovito u ime nekakvih općih sloboda i ljudskih prava?
Je li važnije pravo nekog idiota ili ekstremista (nerijetko samo žele na sebe privući pozornost jer ih na drugi način nitko u društvu ne primjećuje ili im ne daje na važnosti) koji će svojim činom izazvati pomutnju, pobunu, prosvjede, nerede s razbijanjem trgovina, paljenjem automobila, sukobima s policijom, možda i ljudskim žrtvama – ili pravo zaštite osjećaja ogromnog broja ljudi koje svojim ponašanjem grubo vrijeđaju i time ih potiču na zlo u ime zaštite svojih svetinja?
Zašto političari nisu u stanju ili u mogućnosti povući crtu prema takvim pojavama i reći im „NE“ s obzirom na i više nego dovoljno prethodnih negativnih iskustava vezanim uz njih? Jer to „NE“ sigurno ne bi značilo povratak u nekakvi totalitarizam i malo bi ga tko takvim shvaćao osim bolesnih umova koji na ekstremističko-pravni način štite samo pravo u ovakvim ekstremnim slučajevima, nerijetko isključivo iz osobne koristi ili samoafirmacije, a ne zaštite pojedinca čije pravo formalno štite.
Previše je pitanja, konkretnih odgovora niotkud. Samo „mantre“ o zaštiti sloboda izražavanja u ime ne znam čega i koga, uz koje obvezno idu izrazi „žaljenja“, ponekad „osude“ takvih čina od strane političara, kao da nisu znali do čega će oni dovesti, ili kao da će njihove izjave – u čiju iskrenost malo tko vjeruje – uopće pomoći onima čiji su osjećaji duboko povrijeđeni.
Ova tema svakako zaslužuje detaljnu analizu, ali na ovaj komentar ipak me je ponukala jedna druga vijest, s ovom neposredno povezana. Ona, kao što ćete vidjeti, jasno potvrđuje kako navedeni „performans“ iz Stockholma nema samo za posljedicu vrijeđanje osjećaja stotina milijuna, pa i milijardi ljudi (uključno i ne-muslimana, tj. i pravih kršćana i pripadnika drugih vjera ali i ateista), već može imati i dalekosežne političke posljedice što pak implicira i na njegovu političku pozadinu.
Zašto političari nisu u stanju ili u mogućnosti povući crtu prema takvim pojavama i reći im „NE“ s obzirom na i više nego dovoljno prethodnih negativnih iskustava vezanim uz njih? Jer to „NE“ sigurno ne bi značilo povratak u nekakvi totalitarizam i malo bi ga tko takvim shvaćao osim bolesnih umova koji na ekstremističko-pravni način štite samo pravo u ovakvim ekstremnim slučajevima, nerijetko isključivo iz osobne koristi ili samoafirmacije, a ne zaštite pojedinca čije pravo formalno štite.
Previše je pitanja, konkretnih odgovora niotkud. Samo „mantre“ o zaštiti sloboda izražavanja u ime ne znam čega i koga, uz koje obvezno idu izrazi „žaljenja“, ponekad „osude“ takvih čina od strane političara, kao da nisu znali do čega će oni dovesti, ili kao da će njihove izjave – u čiju iskrenost malo tko vjeruje – uopće pomoći onima čiji su osjećaji duboko povrijeđeni.
Ova tema svakako zaslužuje detaljnu analizu, ali na ovaj komentar ipak me je ponukala jedna druga vijest, s ovom neposredno povezana. Ona, kao što ćete vidjeti, jasno potvrđuje kako navedeni „performans“ iz Stockholma nema samo za posljedicu vrijeđanje osjećaja stotina milijuna, pa i milijardi ljudi (uključno i ne-muslimana, tj. i pravih kršćana i pripadnika drugih vjera ali i ateista), već može imati i dalekosežne političke posljedice što pak implicira i na njegovu političku pozadinu.