Američki predsjednik Donald Trump nema sreće sa svojim savjetnicima po pitanju Rusije. Naime, američki medij Axios piše kako v.d. starijeg direktora za pitanja Europe i Rusije u Vijeću za nacionalnu sigurnost (National Security Council – NSC) Tom Williams napušta tu funkciju u Bijeloj kući i vraća se u Pentagon. O tome je izvijestio Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert O’ Brien.
„Nakon dvije godine službe u NSC Tom Williams se vraća u Pentagon“, izjavio je O’ Brien. Williams je u posljednje tri godine već četvrti službenik koji je u Bijeloj kući obnašao tu funkciju i koji ju je napustio. Njegov prethodnik Andrew Peek u siječnju je bio privremeno udaljen s posla u svezi istrage povezane s pitanjima sigurnosti. A Peek je u studenom 2019. g. na toj funkciji zamjenio Tima Morrisona, koji je pak zamjenio Fionu Hill. Dvoje posljednjih savjetnika sudjelovalo je u davanju iskaza u Kongresu tijekom procedure Trumpovog opoziva (impeachmenta). Za sada nije poznato tko će u toj, očito „vrućoj“ fotelji zamijeniti Toma Williamsa.
Kada malo bolje razmislimo o ovoj vijesti, postaje, zapravo, jasno, kolika konfuzija vlada u američkoj administraciji (a očito, onda, i u čitavom establišmentu), kada je riječ o američkoj poltici prema Rusiji odnosno Europi. Jer učestale smjene čelnih osoba, koje predsjednika SAD-a moraju svakodnevno pravilno izvješćivati i savjetovati ga u odnosu na jedne od najbitnijih čimbenika i kreatora ukupnih globalnih geopolitičkih i svih ostalih procesa, ne može značiti drugo nego da je Trump njihovim radom iz ovog ili onog razloga nezadovoljan. A to pak znači, kako sve navedeno itekako ima utjecaja na ukupnu američku vanjsku politiku proteklih godina, prilično nedorečenu i „vrludavu“, i sve više sklonu improvizacijama i ad hoc rješenjima u odnosu na ranije, čvrsto zacrtane strategije i doktrine. A te improvizacije najbolje se ogledaju u posve novoj politici SAD-a koja se sastoji od kombinacije prijetnji silom, uvođenja sankcija, pokretanja trgovinskih ratova, a sve to čak i protiv svojih saveznika i partnera (što prije nikada nije bio slučaj), što pak utječe na rast protuameričkog raspoloženja i ondje gdje je to donedavno nije bio slučaj.
Za nadati se, ipak, da će Trump u odabiru svog novog savjetnika ovoga puta imati više sreće. Jer američka vanjskopolitička „vrludanja“ nisu dobra ni za SAD ni za ostali svijet, a odluke će trebati donositi brzo i kvalitetno. Samo za primjer: jučer je ruski predsjednik Vladimir Putin uputio poziv za održavanje hitnog summita čelnika 5 država stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. Očito je kako Putin traži nekakav globalni dogovor s obzirom na katastrofalno sigurnosno i svako drugo stanje u svijetu. Zato nikako nije svejedno tko i na koji način savjetuje američkog predsjednika i kreira njegov odgovor na takva i slična pitanja. Jer taj odgovor može imati i sudbonosni karakter. Mnoge svjetske kataklizme tijekom povijesti bile su posljedica pogrešno donesenih odluka i odgovora na ključna pitanja od strane onih, koji su u svojim rukama imali moć da taj isti svijet usmjere prema boljoj budućnosti ili prema propasti.
Politika je preozbiljna stvar da bi ju se shvaćalo neozbiljno ili se s njome poigravalo. U protivnom, to se prije ili kasnije snažno i bolno „obije o glavu“.