Trumpa napušta 4. po redu savjetnik po pitanju Rusije u zadnje 3 godine

Flickr

Američki predsjednik Donald Trump nema sreće sa svojim savjetnicima po pitanju Rusije. Naime, američki medij Axios piše kako v.d. starijeg direktora za pitanja Europe i Rusije u Vijeću za nacionalnu sigurnost (National Security Council – NSC) Tom Williams napušta tu funkciju u Bijeloj kući i vraća se u Pentagon. O tome je izvijestio Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert O’ Brien.

„Nakon dvije godine službe u NSC Tom Williams se vraća u Pentagon“, izjavio je O’ Brien. Williams je u posljednje tri godine već četvrti službenik koji je u Bijeloj kući obnašao tu funkciju i koji ju je napustio. Njegov prethodnik Andrew Peek u siječnju je bio privremeno udaljen s posla u svezi istrage povezane s pitanjima sigurnosti. A Peek je u studenom 2019. g. na toj funkciji zamjenio Tima Morrisona, koji je pak zamjenio Fionu Hill. Dvoje posljednjih savjetnika sudjelovalo je u davanju iskaza u Kongresu tijekom procedure Trumpovog opoziva (impeachmenta). Za sada nije poznato tko će u toj, očito „vrućoj“ fotelji zamijeniti Toma Williamsa.

Kada malo bolje razmislimo o ovoj vijesti, postaje, zapravo, jasno, kolika konfuzija vlada u američkoj administraciji (a očito, onda, i u čitavom establišmentu), kada je riječ o američkoj poltici prema Rusiji odnosno Europi. Jer učestale smjene čelnih osoba, koje predsjednika SAD-a moraju svakodnevno pravilno izvješćivati i savjetovati ga u odnosu na jedne od najbitnijih čimbenika i kreatora ukupnih globalnih geopolitičkih i svih ostalih procesa, ne može značiti drugo nego da je Trump njihovim radom iz ovog ili onog razloga nezadovoljan. A to pak znači, kako sve navedeno itekako ima utjecaja na ukupnu američku vanjsku politiku proteklih godina, prilično nedorečenu i „vrludavu“, i sve više sklonu improvizacijama i ad hoc rješenjima u odnosu na ranije, čvrsto zacrtane strategije i doktrine. A te improvizacije najbolje se ogledaju u posve novoj politici SAD-a koja se sastoji od kombinacije prijetnji silom, uvođenja sankcija, pokretanja trgovinskih ratova, a sve to čak i protiv svojih saveznika i partnera (što prije nikada nije bio slučaj), što pak utječe na rast protuameričkog raspoloženja i ondje gdje je to donedavno nije bio slučaj.

S druge strane neučinkovitost provedbe prethodno zacrtanih američkih strategija nije uvjetovana samo nekakvim pomanjkanjem profesionalizma unutar ključnih američkih struktura koje se bave tim pitanjima (toga nedvojbeno ima), već još više tvrdom politikom američkih globalnih suparnika, prije svih Kine i Rusije, koje više ne pokazuju namjeru za prihvaćanje kompromisa na svoju štetu. Takav pristup američkih suparnika, stoga, ne ostavlja previše prostora za aktivne provedbe svih zacrtanih američkih planova unutar donešenih strategija (jer bi inzistiranjem na njihovoj provedbi nužno dolazilo do neposrednog sudara s ruskim ili kineskim planovima i potezima u pojedinim svjetskim kriznim žarištima, a što bi bilo vrlo rizično i prijetilo eskalacijom u otvoreni rat), već primorava američku politiku na improvizaciju, što se posljednjih godina itekako uočava – od Bliskog istoka i Azije do Južne Amerike.

Za nadati se, ipak, da će Trump u odabiru svog novog savjetnika ovoga puta imati više sreće. Jer američka vanjskopolitička „vrludanja“ nisu dobra ni za SAD ni za ostali svijet, a odluke će trebati donositi brzo i kvalitetno. Samo za primjer: jučer je ruski predsjednik Vladimir Putin uputio poziv za održavanje hitnog summita čelnika 5 država stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. Očito je kako Putin traži nekakav globalni dogovor s obzirom na katastrofalno sigurnosno i svako drugo stanje u svijetu. Zato nikako nije svejedno tko i na koji način savjetuje američkog predsjednika i kreira njegov odgovor na takva i slična pitanja. Jer taj odgovor može imati i sudbonosni karakter. Mnoge svjetske kataklizme tijekom povijesti bile su posljedica pogrešno donesenih odluka i odgovora na ključna pitanja od strane onih, koji su u svojim rukama imali moć da taj isti svijet usmjere prema boljoj budućnosti ili prema propasti.

Politika je preozbiljna stvar da bi ju se shvaćalo neozbiljno ili se s njome poigravalo. U protivnom, to se prije ili kasnije snažno i bolno „obije o glavu“.



Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI