Rijad u problemu: SAD, preko jemenskih huta, Iranu šalju signal o pomirbi

Nakon što je američki State Department 5. veljače, svega dan nakon najave predsjednika Joe Bidena u svom prvom vanjskopolitičkom govoru o završetku američke potpore saudijskim vojnim operacijama u Jemenu (preciznije „arapskoj koaliciji“, koja de facto ne postoji) službeno objavio kako je izvijestio Kongres o svojoj namjeri da jemensku šijitsku i proiransku organizaciju Ansar Allah (huti, ili houtisti) udalji sa svog spiska terorističkih organizacija, stanje u tom dijelu Bliskog istoka dramatično će se promijeniti.

Jer iako je ovaj potez djelomično rezultat snažnog pritiska američkih i drugih svjetskih humanitarnih organizacija koje se već dugo žale kako zbog inkorporiranja huta na spisak terorista teško dopremaju pomoć stanovništvu Jemena s obzirom da je njegov sjever (gdje je humanitarna pomoć i najpotrebnija) najvećim dijelom pod nadzorom spomenute šijitske organizacije – on sigurno nije i primaran tj. odlučujući. Glavni razlog je „preustroj“ američko-saudijskih odnosa tj. pokušaj američkog iznalaženja novog pregovaračkog pristupa Iranu koji houtiste logistički i politički snažno podupire. Zato i nije čudo da je Teheran ovu odluku State Departmenta pozdravio na svoj način:  kako “korak prema ispravljanju prošlih (američkih) pogrešaka” u politici prema Jemenu (iransko MVP).

Saudijski državni vrh, uključno i ministarstvo vanjskih poslova, posljednjih se dana učestalo i prilično uočljivo ponizno zahvaljuju Washingtonu na davanju potpore Rijadu u slučaju napada Irana i izjavljuju kako očekuju nastavak međusobnih „izvrsnih odnosa“ pri administraciji Joe Bidena. Međutim, stanje po Rijad uopće nije tako ružičasto.

Osim što je sam glavni grad najveće arapske monarhije – Rijad, posljednjih tjedana često izložen raketnim i napadnima dronova od strane jemenskih huta, činjenica je kako i glavni saudijski partner u jemenskoj vojnoj kampanji, pokrenutoj krajem ožujka 2015. g., – UAE, već dugo „soliraju“ po pitanju vođenja operacija u Jemenu ali i modaliteta političkog rješenja krize u toj zemlji. Abu Dhabi, naime, težište svog vojnog i političkog djelovanja odavno je prebacio na južni Jemen, gdje želi uspostaviti svoj nadzor, prije svega nad tamošnjim lukama i bivšim glavnim gradom Južnog Jemena Adenom (radi projekcije svojih gospodarskih i političkih interesa na istok Afrike), dok ga sjeverni dio te zemlje i huti uopće ne zanimaju. Zbog toga je Rijad usamljen u djelovanju upravo u tom djelu Jemena koji i graniči sa Saudijskim Kraljevstvom.

U tom je smislu zanimljivo kazati kako je prošlog tjedna u Moskvu stiglo izaslanstvo prijelaznog vijeća Južnog Jemena, a posjet su u potpunosti organizirali i financirali UAE koji od Rusije očekuju potporu upravo za njihov model rješenja jemenskog pitanja. Moskva, formalno, u tom smislu iskazuje neutralnost (ne želeći se posebno zamjerati Rijadu iako nije tajna da je simpatija Rusa na strani huta), ali je znakovito da su sastanku s južno-jemenskom  delegacijom navodno nazočili i predstavnici ruske vojske.



Ipak stvarni gospodar rata i mira u Jemenu sigurno je Washington, koji ima i najveće poluge utjecaja na Rijad i na Abu Dhabi (na prvog kroz neraščišćene okolnosti oko utvrđivanja odgovornosti za brutalnu likvidaciju saudijskog disidenta Kashogija u generalnom konzulatu te zemlje u Istanbulu preko koje mogu napraviti velike probleme prijestolonasljedniku i de facto vladaru Saudijske Arabije princu Muhammedu bin-Salmanu (naravno, ne samo kroz to), a na drugog (Abu Dhabi) kroz moguću obustavu nabave zrakoplova 5. generacije F-35 za UAE s čim se teške volje morao usuglasiti i Izrael koji na to prvotno nije gledao blagonaklono).

Rijad će se definitivno morati pomiriti s novom Bidenovom strategijom pokušaja približavanja Iranu (huti su za to idealna prilika jer će međunarodna zajednica objeručke prihvatiti završetak intervencije Rijada), što znači, u slučaju njezinog uspjeha, ne samo propast saudijske jemenske kampanje, već i eventualno primoravanje na promjenu Rijadoce politike prema Teheranu koji bi time definitivno ojačao svoj utjecaj u zoni Perzijskog zaljeva. Svako smanjenje iranske napetosti s Arapima, suprotno, povećava iranski utjecaj u regiji.

Ovdje itekako treba ukazati i na današnju vijest, prema kojoj je predsjednik iranskog parlamenta sinoć stigao u Moskvu gdje je danas morao uručiti ruskom predsjedniku Putinu „važnu poruku“ iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija. Još ne znamo o čemu se radi, ali da je dovoljno intrigantno – svakako je.

Velike diplomatske igre globalnih i regionalnih moćnika očito se intenziviraju jer vrijeme ubrzano istječe a ulozi su golemi – između njih i oni koji se odnose na pitanje „rata i mira“.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI