Jučer smo izvijestili o neobičnom curenju plina iz novoizgrađenog ruskog baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2 u zoni danskog gospodarskog pojasa. Sinoć su već stigle vijesti o curenju plina i iz Sjevernog toka (1), u švedskim vodama, nedaleko od mjesta havarije u danskim vodama.
Povezanost dvaju događaja, na dvama plinovodima u gotovo isto vrijeme, teško se može smatrati slučajnim, iako, naravno, za sada još nema dokaza kako iza svega ovoga stoje neke „više sile“ ljudskog, a ne tehničkog karaktera. Ali u bajke malo tko vjeruje. Najmanje u slučajnost vjeruju, pogađate – Rusi, čija je državna tvrtka Gazprom i većinski vlasnik obaju plinovoda.
Tvrtka operater Nord Stream AG proglasila je izvanredno stanje na oba plinovoda (1 i 2).
Stanje vrlo slično sabotaži
Sjeverni tok (1) nije bio u pogonu zbog remonta, ali bi mogao nastaviti isporuku ruskog plina Njemačkoj i drugim zemljama EU čim se remonti završe (ruku na srce, Rusija ih veže s ukidanjem zapadnih sankcija protiv njenog energetskog sektora, zbog kojih nema mogućnosti dobivanja servisnih usluga koje su obvezne pružiti zapadne kompanije). Istodobno, njegov istoimeni „mlađi brat“ – Sjeverni tok 2, nije dobio certifikat njemačkog regulatora iako je završen još u jesen prošle godine i napunjen je plinom.
Ovo je stanje vrlo slično sabotaži, jer je pokopalo mogućnost nastavka isporuka ruskog plina Njemačkoj kroz Sjeverni tok (1), smatraju pojedini ruski energetski analitičari i navode kako netko pokušava poremetiti svaku mogućnost obnove veza između EU i Rusije. Prema navodima ruskog medija RIA Novosti, tvrtka operater Nord Stream AG (sa sjedištem u Švicarskoj i u većinskom vlasništvu Gazproma), komentirala je izvanredno stanje plinovoda Sjeverni tok i Sjeverni tok 2, označivši nastalu situaciju bez presedana. “Uništenje koje se istoga dana dogodilo istovremeno na tri cijevi plinovoda u moru, u sustavu Sjeverni tok, je bez presedana“, objavila je tvrtka.
Dan ranije, u utorak, ista je tvrtka objavila kako je došlo do havarije u vodama danskog gospodarskog pojasa na plinovodu Sjeverni tok 2, koji je napunjen plinom ali još nije u funkciji. (Dodao bih, taj je plinovod de facto žrtva geopolitičkih igara između Rusije i SAD-a.) Uočeno je da je pritisak na cijevi A naglo pao. Kasnije je Nord Stream AG izvijestio da je pad tlaka zabilježen i na obje cijevi plinovoda Sjeverni tok. Danska pomorska uprava izdala je priopćenje o curenju plina u blizini otoka Bornholm, što “može biti opasno za brodarstvo”. Prema Reutersu, koji se poziva na švedsku pomorsku upravu, “postoje dva curenja na Sjevernom toku: jedno u gospodarskoj zoni Švedske i jedno u gospodarskoj zoni Danske. Oni su vrlo blizu jedan drugom.”
Upravo je pristigla vijest kako su švedske pomorske vlasti u svezi izvanrednog stanja s plinovodom Sjeverni tok preporučile brodovima zaobilaženje područja curenja plina na udaljenosti od pet milja. “Očito je da je vjerojatnost slučajnog udara, ionako niska u slučaju Sjevernog toka 2, sada potpuno blizu nule. Osobe koje su zainteresirane za prekid plinskih veza između Rusije i Europe poznate su i nikada nisu bile posebno prikrivene“, izjavio je danas Aleksei Grivač, zamjenik direktora ruskog Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost (FNEB) .
Dignute njemačke sigurnosne službe
Prema pojedinim njemačkim medijima, njemačka vlada pokrenula je istragu o uzrocima incidenta. Ona uključuje savezne sigurnosne službe. Tako medij Tagesspiegel danas objavljuje tekst pod naslovom „Sve govori protiv slučajnosti“, a u podnaslovu stoji „Cjevovodi Sjevernog toka možda su oštećeni napadima“. “Ne možemo zamisliti scenarij koji nije ciljana sabotaža. Sve govori protiv slučajnosti“, citira svog izvora njemački medij.
Zanimljiva je i opservacija poznatog Bloombergovog kolumnista iz sfere energetike Javiera Blasa, koji je u svom tvitu napisao slijedeće: “Kao što je napisao Ian Fleming (autor Jamesa Bonda), jednom je nesreća, dva puta je slučajnost, a treći put je djelovanje neprijatelja”.
Američko-ruski, sad već gotovo otvoreni rat na svim područjima, ovim se sigurno dodatno radikalizira, jer je i u ovom slučaju više nego jasno na koga Rusi upiru svoj prst krivnje. Jednako kao i po pitanju produljenja ukrajinskog sukoba, gdje Moskva već na službenoj razini navodi kako Rusija tamo ne ratuje protiv Ukrajine, već protiv SAD-a, koji je, kako je Sergej Lavrov nedavno rekao u svom govoru u UN-u, postala neposredna strana uključena u sukob protiv Rusije navodeći što sve Pentagon čini na ukrajinskim bojišnicama i vezano uz njih. Ta Lavrovljeva izjava svemu ovom daje i svojevrsnu pravnu osnovu za rusko djelovanje na potpuno drugim razinama, što i je krajnje opasno.
Zato nije ni malo slučajno da svjetski političari s velikom zebnjom i nestrpljenjem čekaju obraćanje ruskog predsjednika Vladimira Putina parlamentu, koje će se održati u idući petak, treći dan od završetka referenduma u Ukrajini o priključenju tamošnjih pojedinih regija pod nadzorom ruskih snaga Ruskoj Federaciji. Što će Putin reći još ne zna nitko, a opcija je jako puno pa nikako ne treba spekulirati za koju od njih će se ruski čelnik odlučiti.
Ali s obzirom na sve što se sada događa, kao i na izjave i ukupnu atmosferu “s obiju strana barikada”, upravo na 60. godišnjicu poznate kubanske krize – teško je očekivati bilo što dobro. Jer čini se kako je usijanih glava sada puno više, a mudrih puno manje nego u vrijeme kada „svijet nije spavao“, upravo u ovo doba 1961. godine.
Ali, s druge strane, strah rađa i mudrost, pa možda nade još ipak ima. Međutim Washington uvjerava građane SAD-a kako Amerika nije uključena u ukrajinski rat i da želi da se on zadrži u okvirima Ukrajine (jučerašnje riječi državnog tajnika Antonyja Blinkena iz intervjua za CBS-ov “60 Minutes”) iz čega onda, logično, proizlazi da straha niti ne treba biti. Dakle – niti mudrosti, pa smo opet tu gdje jesmo – u “crnoj rupi” globalne geopolitike.
*Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala 7Dnevno.hr