Novinar koji je previše znao

Na zapadu se vrlo malo znalo što se događa unutar SSSR-a kojim je čvrstom rukom vladao Josif Staljin. Komunisti su organizirali posjete brojnih ljevičarski nastrojenih novinara i pisaca ‘prvoj zemlji proletarijata’ za koje su već imali spremne protokole, no Gareth ih je zaobišao

Kada bi se ovaj avion srušio, povijest Europe izgledala bi potpuno drugačije – napisao je Britanac Gareth Jones, prvi strani novinar koji je vodio intervju s Adolfom Hitlerom nakon što je on postao njemački kancelar. Gareth nije skrivao simpatije prema novom kancelaru te ga je opisao kao muškarca s razigranim dječačkim karakteristikama koji se u avionu poigravao kožnom pilotskom kapom poput kakvog školarca, navlačeći je na razne načine i praveći grimase. No, novinar koji je Hitlera pratio u avionu iz Berlina na partijski skup u Frankfurtu svjedočio je nemogućoj kancelarovoj transformaciji: “Kada je avion sletio i on se našao okružen masom sljedbenika, u isti tren se iz razigranog dječarca premetnuo u vođu čelične volje koji je svoj narod sprema voditi u bolju budućnost”. Uza sve simpatije koje je gajio prema Hitleru, Gareth je procijenio da njegov antisemitizam nije samo politička floskula te da može prerasti u nešto ozbiljnije.

Gareth Richard Vaughan Jones rođen je u velškoj intelektualnoj obitelji. Otac mu je bio ravnatelj škole, dok mu je majka u mladosti bila guvernanta djece britanskog industrijalca Johna Hugesa koji je osnovao grad Donjeck u Ukrajini. To što mu je majka godine provela u Ukrajini obilježit će Garetha za cijeli život i na koncu zapečatiti njegovu sudbinu.

‘Potemkinova sela’

Odmalena je imao izuzetan smisao za strane jezike te je i prije nego što je završio lingvistiku na prestižnom Trinity koledžu u Cambridgeu, tečno govorio ruski, francuski i njemački. Preko svojih obiteljskih veza postao je savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova i privatni tajnik bivšega britanskog premijera Davida Lloyda Georgea. U isto vrijeme Gareth počinje pisati za razne novine, a na nagovor svog šefa u polušpijunskoj, polunovinarskoj misiji posjećuje Donjeck, grad u kojemu je svoju mladost provela njegova majka. Na zapadu se vrlo malo znalo što se zapravo događa unutar Sovjetskog Saveza kojim je čvrstom rukom vladao Josif Staljin.



Komunisti su organizirali posjete brojnih ljevičarski nastrojenih novinara i pisaca “prvoj zemlji proletarijata” za koje su već imali spremne protokole. Uglavnom su vođeni po uzornim tvornicama, dućanima krcatim svakovrsnom robom, selima u kojima razdragani ratari i poljodjelci veličaju Staljina i njegov režim koji ih je spasio carske tiranije, pa su oduševljeno pisali o “komunističkom raju” u kojemu se živi i stvara, za razliku od trulog zapada koji grca u depresiji i bijedi nakon sloma burze na Wall Streetu. Strani uglednici nisu bili ni svjesni, ili ih nije bilo ni briga, da je istina potpuno drugačija te da su zapravo bili izloženi pomno pripremljenoj propagandi kojom su im pokazivali novovjeka “Potemkinova sela”. U Moskvi koju je Gareth posjetio, glad u kapitalističkim zemljama bila je razlog za slavlje. Depresija je izgledala kao najava svjetske socijalističke revolucije, a Staljin i njegova vrhuška hvalili su se neizbježnom pobjedom sustava koji su gradili u Sovjetskom Savezu. No, mladi Britanac kojeg su komunisti dočekali s oduševljenjem jer je u svojim prethodnim tekstovima do detalja opisao sve razmjere bijede koja je zahvatila Ameriku nije se zadovoljio službenim priopćenjima i režiranim predstavama. Odvojio se od svojih kolega koje je komunistički režim opijao u za njih otvorenim moskovskim bordelima i bez dozvole se ukrcao u vlak za Harkov, u kojemu je dobio predodžbu što će ga dočekati na cilju.

Smrtonosni eksperiment

Bacio je nepojedeni komad kruha u pljuvačnicu iz koje ga je munjevitom brzinom zgrabio jedan putnik i strpao u usta. Nesretnog putnika zbog tog je animalnog čina prebio policajac i izbacio ga iz vlaka.

U Harkovu je Gareth vidio nove oblike bijede. Ljudi su u dva sata ujutro počeli čekati ispred trgovine koja bi se otvarala u sedam. Mnogi od njih od gladi i iscrpljenosti pali bi na pod, a drugi bi ih jednostavno nogama izgurali u stranu i zauzeli njihovo mjesto u redu. Po gradu je bilo mnoštvo izgladnjele djece koja su se prostituirala za koricu kruha, dok je hrpa građana i novopridošlih seljaka prosila za hranu. Garethu nije bilo jasno kako to da seljaci u gradu traže hranu s obzirom na to su u vrijeme gladi obično stanovnici gradova hrlili na selo u kojemu se uvijek nešto moglo pronaći za jelo. Novinar tada još nije bio svjestan katastrofalnog Staljinova gospodarskog plana zbog kojega je od gladi pomrlo oko osam milijuna ljudi. Kako se u Ukrajini zemlja na isti način obrađivala stoljećima, a nepismeni seljaci uglavnom su živjeli u trošnim kućama sa zemljanim podom, u Moskvi su odlučili da taj primitivni život i neučinkovitost treba zamijeniti znanstvena socijalistička agrarna proizvodnja, pa bi mali poljoprivrednici trebali biti okupljeni u goleme kolhoze kako bi se neobrazovano seosko stanovništvo preodgojilo u klasno svjesni seoski proletarijat koji bi proizvodio žito za ambicioznu industrijalizaciju koju je sovjetska vlada zacrtala petogodišnjim planom.

No, vladina politika naišla je na neočekivani otpor. Seljaci sebe nisu vidjeli kao sredstvo mehaniziranja društva, a i da su razumjeli ciljeve sovjetske politike, što nije vjerojatno, zasigurno je ne bi podržali. Bili su odlučni u tome da zadrže svoju slobodu. Nisu htjeli dati svoju zemlju i predati svoje životinje, radije su ih pobili nego da ih predaju vlastima, pa se procjenjuje da je poklano više desetaka milijuna krava, konja, svinja, ovaca, gusaka i kokoši. Uz to što su pobili stoku, seljaci su ubijali i komunističke dužnosnike koji su ih prisiljavali na kolektivizaciju te su im često u prsa zabijali upozorenje.

Staljinova osveta

Staljinova reakcija bila je strašna. Bogatije seljake proglasili su kulacima i odveli ih s cijelim obiteljima u Sibir, odakle se većina nikada nije vratila, a mnogi su nakon suđenja koja su trajala nekoliko minuta strijeljani. Ostalim seljacima povećana je kvota za predaju žita koju oni zbog deportacija i pogubljenja dijela radnog stanovništva, pomanjkanja usjeva i radnih životinja koje su sami uništili i niskog radnog morala nisu mogli ispuniti. Narodna milicija potom je nasilno oduzela sve žito seljacima, nakon čega je nastupila glad neviđenih razmjera. Nesretnici su najprije pojeli kućne ljubimce, a potom se pokušali prehraniti lovom na ptice pjevice jer su im vlasti prethodno oduzele sve lovačko oružje. Nisu se dugo mogli hraniti ni pticama jer su vlasti iz grada dovele naoružane omladince koji su pobili sve što leti, gmiže ili puzi. Horde nevoljnika uputile su se prema gradovima, često umirući na putu, a oni koji su ostali bili su prepušteni sporoj smrti od gladi. Pojavio se i kanibalizam, roditelji su jeli svoju umrlu djecu, a djeca roditelje. Ponekad bi majka ubila svoje najmlađe dijete kako bi nahranila ostale. Svim tim grozotama svjedočio je Gareth Jones koji je iskočio iz vlaka koji ga je iz Harkova trebao odvesti u sigurnost Moskve. Natrpao je ranac hranom i kroz pustopoljinu se uputio prema prvom selu. Usput je vidio mnoštvo leševa koje su napola pojeli ljudi ili divlje zvijeri. U selu su ga dočekala djeca s rukama i nogama poput štapića i jako natečenim trbusima tako da su nalikovala na embrije u formalinu. Podijelio je nesretnicima hranu, a jedna djevojčica mu je rekla: “Sada kada sam se tako lijepo najela, mogu umrijeti sretna”. Gareth je uzalud po selu tražio druge tragove života, u polju je našao još poluživa muškarca koji je legao u grob koji si je prethodno sam iskopao, da bi barem u smrti zadržao malo dostojanstva, a u jednoj je kući na krevetu zatekao dvije mrtve djevojke, muške noge koje se virile iz peći i poludjelu staricu koja je mahnito grebala zemlju. Prepun gorkih iskustava, Gareth se zahvaljujući znanju jezika i podmićivanju lokalnih službenika uspio inkognito vratiti u Moskvu, odakle je otišao u Berlin, gdje je održao tiskovnu konferenciju i svijetu obznanio užase na koje je naišao u Ukrajini, te rekao kako je ta umjetno izazvana glad jedan od najstrašnijih zločina u povijesti, toliko strašan da ljudi u budućnosti neće vjerovati da se dogodio. Njegove informacije u političke je svrhe iskoristio Hitler pa su, prije nego što su potvrđene kao povijesne činjenice, postale predmet vatrene ideološke rasprave. Hitler je tvrdio da su marksisti uspjeli od žitnice Europe napraviti polja gladi, dok su lijevo orijentirani građani odbili prihvatiti takve tvrdnje zbog njegove izrazite antikomunističke retorike. I sam Gareth se našao izložen brojnim napadima zbog svojih otkrića.

Ocrnjen i posramljen

Nazivan je fašističkim plaćenikom, a njegov kolega, utjecajni dopisnik New York Timesa iz Moskve i dobitnik Pulitzerove nagrade Walter Duranty nazvao je njegove članke zastrašujućim bajkama. Sam Duranty je znao da su milijuni umrli od gladi, ali se, podržavajući sovjetski režim, držao Staljinove teze po kojoj se ne može napraviti omlet ako se ne razbiju jaja. I vodeći intelektualci poput Georgea Bernarda Shawa napadali su Garetha i branili komunizam, a zemljama na zapadu koje su i same grcale u depresiji nije se sukobljavalo s boljševicima. Kako bi sa sebe sprali ljagu, Sovjeti su u službeni posjet pozvali Edouarda Herriota, bivšeg predsjednika francuske vlade, poznatog sladokusca s trbuhom trudnice koja nosi blizance. Dan prije njegova dolaska Kijev je bio zatvoren, a svi su gladni seljaci i građani strpani u zatvore. Grad je bio raskošno uređen, a izloge dućana prepune hrane koja nije bila na prodaju čuvali su milicajci u novim uniformama. Iz cijelog Sovjetskog Saveza u grad su dovezeni automobili koje su vozili partijski dužnosnici, stvarajući privid dinamike i prosperiteta.

Na ruti kojom je francuski političar prolazio svaki dobro obučeni prolaznik igrao je svoju ulogu, a dobro ugojena djeca lizala su sladoled. U dječjoj komuni Herriotu je poslužen kavijar koji su kao normalnu stvar jeli i mališani za susjednim stolom. Francuz se pun oduševljenja za Sovjetski Savez vratio kući, dok je prezreni Gareth morao naći drugi novinarski zadatak. Uputio se Mandžuriju, gdje je bjesnio kinesko-japanski rat. Nakon kraćeg vremena oteli su ga kineski banditi koji su tražili otkupninu. Unatoč tome što su i kineska i japanska vlast izrazile spremnost da plate traženi novac, Gareth je ubijen s tri hica u leđa. Njegovo je tijelo pronađeno u potoku i kasnije predano britanskim vlastima. Nakon mnogo godina utvrđeno je da je njegovoj smrti kumovao sovjetski agent koji je poslan da ubije čovjeka koji je naštetio imidžu “prve zemlje proletarijata”.

“Uvijek sam se bojao da će Gareth ući u jedan rizik previše. Umro je novinar koji je previše znao”, rekao je na njegovu pogrebu bivši britanski premjer Lloyd George. Staljin je na koncu, u strahu da mu se zbog gladi u Ukrajini na uruši cijeli sustav, iz Amerike uvezao žito kako bi dokinuo glad, a zbog komunističkih gospodarskih eksperimenata Sovjetski Savez je tek prije svog raspada dosegao proizvodnju žita carske Rusije, kada se oralo ručnim plugovima koje su vukli seljaci.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI