Posljednjih dana mnogo se piše o mogućem poslu Hrvatske s norveškom tvrtkom Kongsberg. Prema pisanju Jutarnjeg lista, pregovori između MORH-a i Hrvatske ratne mornarice (HRM) s Kongsbergom traju već godinu dana. Riječ je o mogućoj kupnji dva broda iz norveškog projekta Vanguard za HRM i njihovoj izgradnji u hrvatskim brodogradilištima 3. maj i Iskra.
Projekt bi navodno osigurao 20 tisuća radnih mjesta u Hrvatskoj, a hrvatska brodogradilišta gradila bi norveške projekte i za druge kupce, poput potencijalno Crne Gore.
I dok su najave kako se HRM oprema “višenamjenskom korvetom”, kao i predstavljanje Brodosplitovog projekta BIS 91 izazvali brojne ovacije, prve najave o poslovanju s Norvežanima izazvale su podjele, piše Casul belli – Naoružanje ratišta i vojske svijeta.
CIVILNI PATROLAC ILI RATNI BROD?
Prve kritike odmah su upućene zbog izgleda broda. Kako ga je opisao moj prijatelj “izgleda kao neki oceansko-istraživački civilac” ili “ocean survey vessel”. Čak i sami Norvežani pohvalii su se kako se brod temelji na CIVILNOM i KOMERCIJALNOM dizajnu. Norveški načelnik Glavnog stožera admiral Bruun-Hanssen, dizajn Vanguarda je opisao “zanimljivim” te dodao kako “kombinira različite tipove tehnologija iz komercijalnog i vojnog svijeta u jednu platformu”.
Dizajn zapravo podsjeća na norveške odobalne ophodne brodove klase Barentshav ili Harstad koje koristi norveška Obalna straža. U skladu sa svojom zadaćom, ti brodovi nisu opremljeni sofisticiranim oružanim sustavima i senzorima već samo 40mm topom te 12,7mm strojnicama. Slično kao hrvatski Omiš.
Ono po čemu se Vanguard razlikuje jest modularnost zbog koje se na njega može postaviti različito naoružanje ovisno o zadaći. Kongsberg ga predstavlja sa čitavom lepezom naoružanja koja podrazumijeva protubrodske rakete (NSM), PZO sposobnosti, protupodmorničke sposobnosti. Istovremeno brod je optimiziran i za uobičajene ophodne misije poput nadzora vanjskog mora i isključivog gospodarskog pojasa, zaštite od ilegalnih aktivnosti na moru, traganja i spašavanja te zaštite luka.
ZAŠTO BAŠ NORVEŽANI?
Razlog zašto se ovaj brodi nudi Hrvatskoj te zašto bi sama Hrvatska mogla biti zainteresirana za njega može ležati u hrvatskoj definiciji zadaća i uloga ratne mornarice i obalne straže. Naime Hrvatska, kao i Norveška ima potpuno integriranu obalnu stražu unutar ratne mornarice, u potpunoj nadležnosti obrambenog resora. Stoga bi se nabavom Vanguarda mogle zadovoljiti ophodne potrebe Obalne straže, kao i borbene sposobnosti ratne mornarice, s glavnim naglasakom na uštedi.
No, osobno sam pobornik grčkog, turskog ili talijanskog modela u kojima je obalna straža zasebna paramilitarna organizacija, zasebna grana oružanih snaga ili dio ratne mornarice, ali u mirnodopsko vrijeme administrativno i financijski izvan ministarstva obrane. Na taj način bi se Hrvatskoj spriječilo trošenje navodno velikog vojnog budžeta na civilne poslove poput traganja i spašavanja, gašenja požara, medicinskog prijevoza te policijskog nadzora mora. Vrijedi spomenuti kako čak ni Norvežani ne financiraju obalnu stražu iz vojnog proračuna zahvaljujući ustrojenom Koordinacijskom vijeću.
Unatoč sličnom ustrojbenom modelu kao Hrvatska, Norveška unutar mornarice razlikuje ophodne brodove kojima je popunjena obalna straža, od borbene komponente poput RTOP-a klase Skjold te fregata Fridtjof Nansen. Vanguard projekt predstavljen je još prije tri godine. Međutim Norveška o njemu nije ozbiljno razmišljala, niti u svrhu zamjene za 40+ godina starih brodova iz klase Nordkapp, niti kao nadopunu nakon gubitka fregate Helge Ingstad nasukavanjem. Dakle ni njima ne pada na pamet hibridni model “višenamjenskih brodova”.
Treba se prisjetiti i kako su Norvežani 2018. nudili Hrvatskoj polovni odobalni ophodni brod “Ålesund” dužine 64 metra po povoljnoj cijeni od 5 milijuna eura. Tim brodom Hrvatska bi povećala sposobnosti nadzora isključivog gospodarskog pojasa.
No čudi se da su Norvežani nakon svih odbijenih ponuda i dalje voljni lobirati u RH. Osim odobalnog broda, Norveška je Hrvatskoj nudila i polovni PZO sustav srednjeg dometa tipa NASAMS. Prema neslužbenim, neprovjerenim izvorima, od pregovora su odustali Norvežani zbog odugovlačenja hrvatske strane.
Ista tvrtka koja Hrvatskoj nudi višenamjenski brod, bila je i partner Hrvatskoj u opremanju borbenih oklopnih vozila Patria. Đuro Đaković je čak i izabran kao partner u razvoju besposadne naoružane kupole Protector MCRWS. Međutim, MORH je umjesto međunarodno priznatog proizvoda norveške i domaće hrvatske tvrtke, odabrao jeftinije izraelske kupole.
Možda baš zbog toga što Hrvati vole jeftinije, Norvežani smatraju kako će im poslovanje ovog puta uspjeti. Kao prednosti civilnog i komercijalnog dizajna Kongsberg navodi jeftinije održavanje, manju potrošnju goriva te lakše upravljanje brodom sa samo 15-20 članova posade. Zbog aktualnih problemima s demografijom i nedostatkom osoblja, možda se baš ova ponuda učini primamljivom. Međutim, upravo taj PR sa jednostavnom, štedljivom i jeftinom opremom je u Hrvatskoj godinama širio SAAB reklamiravši svoj VBA Gripen. Srećom, Hrvatska nije nasjela na tu ponudu, a nakon 2015. više nije ni nitko u svijetu.
NEADEKVATNO NAORUŽANJE?
Kod norveške ponude je upitno, je li brod dovoljno dobro naoružan i opremljen. Iako nominalno nudi protupovršinske, protuzračne i protupodmorničke sposobnosti, pitanje je može li ih sve nositi odjednom ili je potrebno svakoj misiji prilagoditi kontejnerski modul. U slučaju da ne može, zasebna prilagodba naoružanja svakoj borbenoj misiji smanjuje brzinu odgovara na potencijalne prijetnje. Također se postavlja i pitanje kojim naoružanjem postiže te sposobnosti?
Brod je predstavljen kao 100% opremljen Kongsbergovim sustavima. To bi značilo da Hrvatska na njega treba integrirati isključivo norveško naoružanje (osim ako određeni tip naoružanja Kongsberg ne nudi). Tako bi Vanguard bio naoružan protubrodskim raketama Naval Strike Missile (NSM) koje su odlične rakete u svojoj klasi, ali primjerice nisu kompatibilne sa budućim VBA Rafalom koji nosi isključivo Exocet protubrodske rakete. Korištenje više sustava bi otežalo logistiku.
Još je veća nepoznanica sa PZO sposobnostima. Brod ne posjeduje sustav višenamjenskih vertikalnih lansirnih ćelija (VLC) koje su standard na današnjim korvetama. Ali one se u teoriji mogu dodati kontejnerom. Također se ne spominje, podrazumijeva li brod PZO srednjeg dometa te ukoliko da, koji bi to sustav bio? Konsberg nudi već spomenuti PZO sustav NASAMS koji nikada nije predstavljen na navalnoj platformi. Neki pak izvori navode kako Vanguard nosi američke ESSM rakete u kontejneru od NASAMS-a. No uzmemo li NASAMS ili ESSM, korveta se ne može opremiti francuskim sustavima poput borbeno dokazanih Astera i MICA VL koji su vjerojatno budućnost hrvatske kopnene obrane. Nekompatibilnost s projektilima u HRZ-u i protuzračnoj obrani opet otežava logistiku, a nije li smisao nabave Vanguarda uštedjeti?
Treća važna sposobnost za buduću hrvatsku korvetu su protupodmorničke sposobnosti koje trenutni HRM posjeduje samo u teoriji. Iako se Vanguard reklamira kao da posjeduje protupodmorničke sposobnosti, nigdje se ne spominje tip oružanog sustava niti sonar. Jutarnji list navodi posjedovanje sonara, ali ne i lansera protupodmorničkih torpeda.
U protupodmorničke svrhe može se koristiti i helikopter, a Vanguard svakako ima helidrom. Međutim, razičiti izvori drugačije govore o postojanju ili nepostojanju hangara. Dok Wiki tvrdi kako ga nema, Jutarnji list tvrdi suprotno.
Od topničkog naoružanja brod može ponijeti top kalibra od 30 do 76mm na pramcu, drugi top kalibra 30-40mm iznad krme te dvije strojnice 12,7mm na DUOS platformi SeaProtector. Jutarnji list navodi kako bi naš brod bio naoružan 57mm topom.
Ukoliko bi brod posjedovao sve navedene sposobnosti te bio u mogućnosti nositi ih odjednom u istoj misiji, tada bi zadovoljio uvjete korvete (iako se nigdje u međunarodnim izvorima ne navodi kao korveta).
Na ilustracijama možemo vidjeti kako brod na krmi nosi ili sekundarni top ili raketne kontejnere. To znači da u slučaju nošenja drugog topa, na krmi ne ostaje mjesta za protubrodske ili PZO rakete. Također se postavlja pitanje, može li brod uopće istovremeno imati PZO sposobnosti srednjeg dometa i protubrodske rakete? No, neki članci koji navode sav popis mogućeg naoružanja bez problematiziranja prostora, nude utjehu.
NEPRILAGOĐEN HRVATSKIM POTREBAMA?
Osim naoružanja, još ostaje i kritika na račun dizajna. Brod, kao što je već rečeno, podsjeća na norveške izvanobalne patrolce. Pitanje je odgovara li takav brod zatvorenom moru poput Jadrana te ima li Hrvatska potrebe slične Norveškoj koja nadzire puno veći gospodarski pojas na dubljem, otvorenom moru i oceanu te u arktičkim uvjetima?
Brod za razliku od klasičnih korveta i mediteranskih ratnih brodova, ima vrlo visoku siluetu. Nisam mornar, časnik niti inženjer brodogradnje kako bi utvrdio je li takav dizajn preproblematičan zbog prevelikog radarskog odraza ili stabilnosti. Ali mogu svakako biti skeptičan, s obzirom da nitko drugi ne koristi takav dizajn u borbene svrhe!
Naravno da Hrvatskoj treba i izvanobalni ophodni brod (IOB/OPV) za nadzor IGP-a te zamjena za već pola stoljeća starog Mohorvčića i Vrančića. Ali Hrvatskoj treba i prava, punokrvna borbena korveta koja je možda i veći prioritet od IOB-a. Ta korveta treba biti pouzdani i provjerni dizajn, dok Vanguard djeluje kao eksperiment. Iako možda projekt ispadne uspješan, ne bih htio da se sa HRM-om i novcem poreznih obveznika eksperimentira.
Najviše razočarava činjenica da nam se nakon obećane “višenamjenske korvete” i predstavljenog dizajna BIS 91, nudi tek malo jače naružani IOB. Polovni norveški IOB koji bi zadovoljio potrebe Obalne straže na tržištu košta tek 5 milijuna eura: Četrdeset puta jeftinije od eksperimentalnog Vanguarda, čime bi ostala sredstva i za pravu borbenu korvetu.
Još jedan problem ovakvog broda je potencijalno mala brzina. Jutarnji list navodi brzinu od 16 do 24 čvora. Korvete sličnih veličina uglavnom postižu veće brzine; Gowind 2500 28 čvorova, K130 Braunschweig 26, Visby 35, BIS 91 26 čvorova.
Svemu ovome vrijedi dodati i kritiku iskusnog hrvatskog brodograđevnog inžinjera Ivana Aduma (iznesenu u Slobodnoj Dalmaciji) koji je norveški projekt ocijenio lošim, a osobno je prozvao i norveškog voditelja projekta Arilda Skogea. Prema istom izvoru, projekt je već nuđen Emiratima (UAE) kod kojih je odbijen.
NIJE SVE TAKO SIVO?
No, kako ne bih samo kritizirao postoji i nešto pozitivno u ovoj ponudi. U svakom slučaju razmišlja se o jačanju i širenju borbenih i ophodnih sposobnosti HRM-a. Vodi se računa i o domaćoj brodogradnji.
Dvadeset tisuća radnih mjesta jako lijepo zvuči, a meni osobno još lijepše zvuči kako će Hrvatska dobiti ne jedan, nego dva naoružana višenamjenska broda. Istovremeno, na čelu Oružanih snaga nalazi se osoba iz mornarice, admiral Hranj. Stoga je manje vjerojatno da bi MORH gurao ponudu neprihvatljivu budućim operaterima samih brodova.
Volio bih i da novi “višenamjenski brod” može nositi sve potrebne sposobnosti korvete u jedinstvenoj konfiguraciji kao i da sa dizajnom ne bude problema u slučaju konačnog odabira Vanguarda. Čak i ako prostor za naoružanje bude tijesan, sposobnosti se mogu kompenzirati s obzirom da se nabavljaju dva broda.
No, i dalje bih radije da se Hrvatska odluči za jedan od isprobanih i bolje prilagođenih dizajna poput klase Gowind, Braunshweig, Visby ili domaćeg BIS 91. Da odabrani brodovi budu u potpunosti naoružani te da se izgrade u domaćem brodogradlištu. Možda takva nabava uslijedi i nakon izgradnje dva Vanguarda, a onda smo na višestrukom dobitku.