Licemjerje ispod jasenovačkog cvijeta: LAŽNE OPTUŽBE PROTIV HRVATSKE, DOK U EUROPI „CVATE“ PRAVI ANTISEMITIZAM!

Običnom je čovjeku teško gledati s kolikim se žarom međusobno nadmeću suprostavljene političke struje u Republici Hrvatskoj, konkretno – predstavnici državne vlasti s jedne, i predstavnici udruga židovskog naroda u Hrvatskoj i njihovih istomišljenika s domaće političke scene s druge strane, u svezi komemoriranja žrtava logora Jasenovac iz Drugog svjetskog rata. Pri tom je vrlo znakovito kako pojedini predstavnici židovskog naroda u Hrvatskoj, već odavno, sustavno ukazuju na nekakve fašističke, neoustaške i slične tendencije koje su kao uhvatile maha u hrvatskom društvu i politici, uključno i onoj državnoj, koja, onda, prema njihovom mišljenju sve to tolerira ili od toga okreće glavu. Međutim, istodobno s takvim, prizemnim napadima, oni ne vide i ne reagiraju na uistinu postojeći snažni antisemitizam diljem Europe (kojeg bismo svi morali i moramo osuditi kao protu-Božje ponašanje, suprotno svim općeprihvaćenim vrjednostima, a ponajprije spomenuti, dežurni, protuhrvatski kritičari), prema kojem se onaj navodni -hrvatski, na kojega oni tako uporno ukazuju – uistinu čini kao kamilica (o individualnim ekscesima marginalnih pojedinaca i isto takvih organizacija ovdje se ne radi, jer idiota je bilo i bit će u svakom društvu i u svakoj zemlji i to je nemoguće prevenirati). Tako, primjerice, otvoreni antisemitizam danas itekako glasno odzvanja brojnim istočnim članicama EU, poput pribaltičkih država bivšeg SSSR-a, Poljske, a poglavito Ukrajine i njezinih brojnih i snažnih desničarskih organizacija koje se otvoreno i slobodno pozivaju (i pred izraelskim i američkim veleposlanstvom!) na tamošnje radikalne i protužidovske pokrete iz vremena Drugog svjetskog rata te ih javno slave i veličaju, ali isto tako i u jednoj liberalnoj Francuskoj. A zanimljivo je kako o svemu tome ne progovara niti službeni Izrael, ili, ako to i čini, čini prilično slabašno i na nižim državnim instancama (osim prije nekoliko mjeseci u odnosu na Poljsku, kada su reagirali i pojedini ministri izraelske vlade, nakon čega joj je ubrzo stigla „depeša“ iz Washingtona da po tom pitanju, vezano uz Poljsku, previše „ne talasa“). Međutim, Izrael „ne talasa“ niti po pitanju drugih spomenutih država u kojima ubrzano jača antisemitizam, jer se Tel Aviv sada primarno vodi svojim nacionalnim interesima, kojima navedene istočne članice EU itekako služe u blokiranju protuizraelskih inicijativa od strane službene EU, poput, primjerice, osude američkog i izraelskog proglašenja Jeruzalema glavnim gradom Izraela, ili nedavnog američkog proglašenja okupiranog sirijskog teritorija Golanske visoravni suverenim izraelskim teritorijem, a da ne govorimo o protuizraelskim inicijativama EU koje se odnose na izraelska kršenja ljudskih i brojnih drugih međunarodnih prava vezano uz palestinski narod. Zbog toga su članice EU primorane na individualne izjave svojih diplomatskih službi, dok jedinstvenog stava EU zbog spomenutih blokada pojedinih njezinih istočnih članica ne može biti, a time ne može biti niti usvajanja po Izrael štetnih protumjera političkog ili gospodarskog karaktera.

Ali vratimo se mi ipak Hrvatskoj. Vrlo je zanimljivo kako se u svojoj – „jedino pravednoj“ komemoraciji žrtvama jasenovačkog logora – predstavnici židovskog naroda u Hrvatskoj od predstavnika državnih struktura naše zemlje radije povezuju s onima koji su se 90.-tih godina prošlog stoljeća oštro protivili uspostavi samostalne hrvatske države. Štoviše, mnogi od njih aktivno su sudjelovali i u oružanoj pobuni protiv tek stasale hrvatske demokracije, kojoj nisu željeli pružiti niti najmanju priliku da svoje vrijednosti dokaže u praksi (kao da je nova hrvatska vlast mogla, sve da je i htjela, a što nije, provoditi nekakvu genocidnu politiku bilo protiv srpskog, židovskog ili bilo kojeg drugog naroda, u trenutcima kada su novi politički procesi i zbivanja u Hrvatskoj (kao dio onih istih  diljem Srednje i Istočne Europe) od strane brojnih zemalja Europe i svijeta promatrana „pod povećalom“. Štoviše, ti „dušebrižnici“, zaduženi za hrvatsku društvenu higijenu, Hrvatsku su a priori od samoga početka i prvih demokratskih izbora podmetanjima i izvrtanjima izgovorenih riječi od strane nove, izvanpartijske generacije hrvatskih političara, poistovjećivali s propalom NDH, nacističkom njemačkom i čime sve ne, istodobno sve više radikalizirajući stanje na samom terenu, na prostorima s većinskim srpskim stanovništvom – čiji je konačni epilog dobro poznat. A u pozadini svega bila je jedino želja tih destruktivnih struktura za stvaranjem nekakve fantomske velike Srbije na razvalinama Jugoslavije (koja je, to treba podsjetiti, najviše i propala upravo zbog penetracije velikosrpskih elemenata u strukture partijske i izvršne vlasti tadašnje Republike Srbije, prije svega kroz osobu Slobodana Miloševića), pozivajući se pri tom na mitove i povjest kako je tumače tvorci i ideolozi velikosrpstva – kao svoje ključne argumente.

Zato ovakva – dvojna obilježavanja tužnih obljetnica jasenovačke tragedije više i nemaju svoje pravo značenje. Ona su time svedena na dnevno-političke ili politikantske svrhe, u kojima se onda gubi pravi smisao – iskazivanje iskrene sućuti i odavanje pijeteta svim jasenovačkim žrtvama, prije svega onima iz redova židovskoga naroda. Naroda, koji je nedvojbeno najviše stradavao (ali ne puno više od pojedinih slavenskih naroda Istočne Europe, o čemu se iz nekog razloga uglavnom šuti, jer je i slavenima, kao „nižoj rasi“, od strane  Hitlerovih ideologa bila namjenjena sudbina: 1/3 pugubiti, 1/3 odvesti u roblje, a 1/3 preseliti preko Urala, u bespuća sibirskih i azijskih prostranstava) diljem Europe zbog institucionaliziranog antisemitizma u državnim strukturama Hitlerove Njemačke i njoj odanih slugu diljem te iste Europe.

Ali navedenim, politikantskim pristupom komemoriranja jasenovačkih žrtava, umjesto odašiljanja jasne poruke novim generacijama kako se zlo i mržnja više nikada i nigdje ne smiju ponoviti, stvara se potpuno suprotan učinak, koji otvara nove dubioze i stvara platforme za neke nove i stare mržnje i podjele, što ne vodi ničemu dobrom.

Zato su i optužbe, konstantno upućivane hrvatskoj državnoj vlasti za nekakvo toleriranje antisemitizma (pri čemu se, kao mantra na svjetlo dana postojano „izvlači“ pozdrav „Za dom spremni“, kao „ključni dokaz“ povampirenog hrvatskog antisemitizma), potpuno besmislene u svjetlu činjenice da nitko od tih dežurnih kritičara i tužitelja ne reagira na napade na sinagoge diljem Europe, na židovsku djecu koja u 21. stoljeću u pratnji policije moraju ići na nastavu u židovske škole i još puno toga čega u Hrvatskoj, hvala Bogu nema niti će ikada biti usprkos prizemnoj propagandi, koja bi, zapravo, bila najsretnija da se upravo takve stvari u hrvatskom društvu i događaju!



Zato ću posve otovreno reći slijedeće: sramite se vi samozvani predstavnici Židova u Hrvatskoj, koji u ime prizemnih političkih borbi zlouporabljujete veliku, svetu i nevinu žrtvu vlastitog naroda, ne samo u Hrvatskoj! Sramite se i vi, svi drugi – sada veliki humanisti i borci za ljudska prava i jednakost, a ne tako davno otvoreni koljači i ubojice svih onih koji su se suprostavljali vašim paklenim planovima s početka 90.-ih godina prošloga stoljeća, koji se, sada, tako licemjerno i spremno odazivate na pozive spomenutih licemjera i sudjelujete u politikantskim predstavama protuhrvatskog karaktera, u kojima vas je najmanje briga za istinsku žrtvu židovskog ili bilo kojeg drugog naroda.

A za hrvatske državnike i sve domaće političare poručio bih slijedeće: o kako bi divno bilo da se s istim takvim žarom i s takvom retorikom kojom komemorirate jasenovačke žrtve prisjećate i hrvatskih stradalnika svih bivših ratova, a poglavito onog Domovinskog, zbog kojeg ste i vi sada tu gdje jeste i zbog kojeg svoj kruh jedete, bez da ste ga previše zaslužili – zaduživši svojim radom narod i Domovinu.  A samo jedna vaša iskrena suza u oku, prolivena i za hrvatske branitelje na komemoracijama njihovoj žrtvi diljem ove zemlje, kojih je bezbroj  i na mnogima od kojih vas prečesto niti nema – bila bi signal da ova zemlja ipak ide u ispravnom smijeru. Jer pored ovakvih neprijatelja s kojima smo suočeni i koji djeluju subverzivno, barem bi vi na vlasti mogli učiniti više jer za to imate i ovlasti i resurse. Obilježavajte dostojanstveno, poput onih drugih obljetnica i velebnu hrvatsku žrtvu, a neprijatelje svoje pustimo da čine ovo što čine bez davanja previše pozornosti i pompe jer oni od njih jedino i žive. Sve dok i konačno ne istrunu u bijedi svoga pokvarenog srca – usamljeni, neshvaćeni i od sviju zaboravljeni.

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI