Američko ministarstvo energetike objavilo je krajem veljače priopćenje bazirano na izvorima iz obavještajnih izvora prema kojem je koronavirus izašao u svijet iz kineskog laboratorija u Wuhanu, a ne prijenosom sa šišmiša ili neke druge životinje. Napominje se pritom da ne postoje dokazi ni zatvoreni krug indicija da je to učinjeno namjerno, nego da je najvjerojatnije došlo do fatalnog incidenta koji je virus SARS-CoV-2 proširio po cijelome svijetu i doveo do smrtonosne pandemije bolesti covid-19.
The New York Times, a potom i Wall Street Journal su po već glasovitom refleksu oštrog poricanja svih koji ne potvrđuju basnu o šišmišima s vuhanske tržnice odmah reagirali tvrdnjama da američke obavještajne agencije i dalje dvoje o porijeklu virusa, sugerirajući da se zaključak ministarstva energetike nikako ne može temeljiti na obavještajnim saznanjima jer su ona još nedostatna da bi nedvojbeno razjasnila izvore pandemije.
No samo nekoliko sati poslije opovrgnuo ih je nitko drugi doli sam direktor FBI-a Christopher Wray koji je za medije izjavio da je FBI procijenio kako je pandemiju covida-19 “vjerojatno izazvao incident u laboratoriju u kineskom Wuhanu”.
Namjerno puštanje
Očito je da, unatoč otporima, sve više poveznica spaja kineski laboratorij sa stupanjem na međunarodnu scenu koronavirusa i izazivanjem pandemije.
Pritom je nemoguće isključiti mogućnost namjernog puštanja virusa jer je u svim virološkim institutima osiguranje protiv istjecanja bilo kakvih bioloških agensa postavljeno u više krugova i na više razina i uistinu bi bio potreban nevjerojatan skup nesretnih okolnosti u konvergenciji s ljudskim propustima da bi se takvo što dogodilo. Vremenski, pak, trenutak pojave koronavirusa i početka širenja globalne zaraze savršeno se poklapa s početkom realizacije kineskih i ruskih ambicija za radikalnom promjenom međunarodnih odnosa i praktičnog rušenja postojećeg međunarodnog poretka.
Nepobitna je činjenica da je pandemija covida-19 pokrenula transformaciju međunarodnog poretka u nekada nezamislivim razmjerima za mirnodopsko vrijeme, što nije bila posljedica ni jedne globalne epidemije u povijesti. Pokidani su ili zagušeni globalni dobavni pravci robe i industrijskih komponenti, svjetska trgovina je u velikoj mjeri otežana i posljedično je došlo do zatvaranja nacionalnih i regionalnih integracijskih ekonomija i povlačenja industrije Amerike i Europe bliže matičnim državama, ali je ona i dalje ostala u velikoj mjeri ovisna o zagušenim dobavnim pravcima sirovina i komponenti. Koronakriza je u nekim područjima usporila ili potpuno zaustavila globalizacijske procese i pokrenula trend deglobalizacije.
Pritom je svojim ekonomskim učincima pandemija covida-19 u najvećoj mjeri pogodila razvijena gospodarstva Zapada. Milijarde i milijarde dolara i eura utrošene su na ublažavanje posljedica pandemije. Zapad je platio ogromnu financijsku cijenu epidemije. Farmaceutska industrija je, istina, dobro zaradila, ali ukupnost zapadnih gospodarstava, pa i socijalnih struktura pojedinačnih država, poljuljana je.
Enormna šteta
Pandemijski udar na ekonomski i industrijski najrazvijeniji dio svijeta jasno se time iskazao i kao udar na postojeći međunarodni poredak, čiji kostur čine upravo države koje su pretrpjele najviše ekonomske štete.
Nameće se pitanje – komu je to bilo u interesu? Upravo onim silama koje žele mijenjati postojeći sustav međunarodnih odnosa i koje američka i zapadna geopolitika naziva revizionističkim državama – Kini i Rusiji.
Naizgled slučajno i bez ikakve međusobne povezanosti, nakon udara pandemije uslijedila je ruska invazija na Ukrajinu. Samo naizgled jer riječ je, kao i u slučaju udara pandemije covida-19 pomoću militariziranog koronavirusa, o još jednom hibridnom pokušaju globalnog udara na postojeći međunarodni poredak u kojem je upotreba vojne sile samo jedan instrument višekanalnog djelovanja usmjerenog na rušenje postojećeg poretka. Za razliku od kineskog pandemijskog udara koji je izašao iz bioloških laboratorija, ovaj u vidu razarajuće i barbarske invazije na Ukrajinu iscurio je iz ruskih geopolitičkih laboratorija u kojima se, umjesto virusa, uzgajaju nove mladice starih geopolitičkih doktrina iz 19. i s početka 20. stoljeća.
Ta dva udara su povezana jednako kao što su Rusija i Kina bile povezane u konzultacijama, ako ne i u planiranju – što će vrijeme pokazati – provođenju i iskorištavanju učinaka ruske agresije na Ukrajinu.
Tek u kontekstu novog ruskog udara na međunarodni poredak postupno se otkriva i pozadina epidemijskog udara.
Izjava direktora američkog FBI-a označava još jedan korak ka konačnom utvrđivanju karaktera koronavirusa kao biološkog agensa koji je utjecao na odnose među državama, na njihove geopolitičke pozicije i opcije i na međusobne odnose snaga. Sve navedeno sažeto znači samo to da je koronavirus djelovao kao oružje, pa ne postoji ni jedan razlog da ga se tako i ne tretira.
Prava pozadina
Iz nejasnih, pa čak i suspektnih razloga, svako iskazivanje mogućnosti da je virus potekao iz laboratorija u startu je proglašavano teorijom zavjere i medijski sankcionirano cenzuriranjem. Ključni argument cenzora bio je čvrsti stav Svjetske zdravstvene organizacije koja je takvu mogućnost od početka odbacivala.
No američka administracija potom je udarila po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji uskratom financiranja i optužbom da je u dosadašnjem tijeku krize bila sklona kineskim tvrdnjama o porijeklu i dinamici razvoja pandemije. Američki predsjednik Trump tada otvoreno optužuje Kinu za netransparentnost i prikrivanje početaka zaraze i ostavlja otvorenu mogućnost da je virus potekao iz kineskih laboratorija, odakle je, pogreškom ili čak namjerno, krenuo u svoj pohod širom svijeta.
Australija, bliski američki i britanski saveznik, zahtijevala je međunarodnu istragu o porijeklu virusa usmjerenu, dakako, prema Kini i njezinim znanstvenim institutima te zdravstvenim i političkim strukturama. Za televizijski kanal ABC australska ministrica vanjskih poslova Marise Payne u travnju 2020. izjavljuje: “Pitanja o koronavirusu su pitanja za neovisnu istragu i mislim da je važno da se ona pokrene. Zapravo, Australija će na tome inzistirati”. Francuski predsjednik Macron u vezi s pandemijom ustvrdio je, pak, kako “očito ima stvari koje su se dogodile, a da mi za njih nismo znali”. Do javnih istupa američkih i zapadnih dužnosnika pitanje mogućnosti laboratorijskog porijekla covida-19 automatski je gurano u tzv. teoriju zavjere i od vodećih medija ismijavano. No ono je, s obzirom na zamršene okolnosti početka krize i tragične razmjere njezina razvoja te međusobne odnose pogođenih država, bilo sasvim legitimno i opravdano.
S druge strane, Kina je pažljivo i odmjereno, koristeći zdravstvene, vojne i političke dužnosnike nižeg i srednjeg ranga, iznosila tvrdnje o američkom porijeklu virusa i pandemije. Najčešće korišten narativ bio je boravak američkih vojnika na vojnim igrama u Kini, od kojih su navodno neki imali simptome atipične upale pluća.
Borba za premoć
Istodobno je odbacivala bilo kakvu povezanost svojih znanstvenih institucija, uključujući i institut za virologiju u Wuhanu, s nastalom pandemijom.
Od samoga početka bilo je evidentno da covid-19, odnosno njegova rapidna globalna epidemija, nije tek obični virus koji nema nikakve veze s politikom i globalnim nadmetanjima za moć.
Ako nešto lovi miševe, mijauče i prede i izgleda kao mačka, onda je najvjerojatnije mačka. Jednako tako, ako nešto izgleda kao oružje biološkog rata, djeluje kao oružje izbacujući iz stroja i vraćajući u matične baze američke i francuske nosače zrakoplova, izaziva otkazivanje vojnih vježbi i povlačenje vojnih postrojbi s terena, onda je velika vjerojatnost da je ipak riječ o nečemu što ima karakter oružja.
Oružje biološkog ratovanja dobilo je svojim tajnovitim razvojem traženu sposobnost strateškog djelovanja koje, za razliku od nuklearnog oružja, ne mora nužno dovesti do razornog odgovora. Protivnik, za razliku od nuklearnog udara, može lako biti uskraćen za presudan podatak – od koga je napadnut i komu odgovoriti. Ako i uspije doći do te informacije, izgubit će puno vremena i resursa, a zakašnjeli uzvratni udar znači samo to da je protivnik u vremenskom razdoblju do odgovora imao stratešku nadmoć, istina relativnu i vremenski ograničenu, ali dovoljnu za ostvarenje svojih ciljeva. Zakašnjeli odgovor ili odgovor pogrešno identificiranoj strani može dovesti do gubitka vjerodostojnosti obavještajnih kapaciteta velesile i katastrofalnih vojnih i političkih posljedica.
Donedavno se nedvojbeno moglo utvrditi porijeklo biološkog agensa, primjerice virusa, ali zbog razvoja tehnologije koja može mijenjati DNK ili RNK strukturu virusa i bakterija, to je sve manje moguće. Tko u kratkom kritičnom vremenu za učinkovit i vjerodostojan odgovor uopće može utvrditi postojanje virusa ili stanje epidemije?
Globalni učinak
Tko u konačnici može biti toliko nedvojbeno siguran da virus potječe iz nečijeg laboratorija i da ga nisu, kao roda u pričama za djecu, na svijet donijeli nekakvi šišmiši. Nakon nekoliko ograničenih epidemija kao što je ebola ili SARS-CoV-1, novi koronavirus covid-19 (SARS-CoV-2) jasno je pokazao moć strateškog globalnog učinka. Nešto što objektivno može biti oružje i djelovalo je kao oružje, uistinu šokantno na najmoćnije države svijeta, izazvalo zbunjenost i nesigurnost te izravno utjecalo na djelovanje vojnih potencijala i gospodarstava najmoćnijih država svijeta.
Nedvojbeno, nove tehnike uređivanja gena virusa i bakterija koji mogu biti korišteni kao biološko oružje u velikoj mjeri onemogućuju identifikaciju njihova porijekla. Više nije dovoljno samo analizirati njihovu genetsku strukturu kako bi se nedvojbeno utvrdilo porijeklo, nego je potrebno koristiti instrumente obavještajnog djelovanja.
Odatle i izjave američkih dužnosnika da američke obavještajne organizacije intenzivno rade na utvrđivanju porijekla i dinamike širenja covida-19. Covid-19, bio on izvorno oružje ili ne, ostvario je učinke oružja na strateškoj razini. Činjenica je da su metropole najmoćnijih europskih država tjednima u svojoj pustoši izgledale kao da su pretrpjele napad nuklearnim oružjem – preciznije neutronskom bombom, vrstom nuklearnog oružja razvijenom za vrijeme hladnoga rata.
Riječ je o fuzijskom nuklearnom oružju čije je djelovanje usmjereno na uništavanje protivničkog ljudstva, dok materijalni objekti ostaju uglavnom netaknuti. Jednake učinke kao takva neutronska bomba covid-19 imao je na industriju i cijela moćna gospodarstva zapadnoga svijeta – tvornice sa strojevima i uredi ostali su netaknuti, ali nigdje ni traga ljudima.
Kina, koliko god pretrpjela na ekonomskom i ljudskom planu, izvukla je najviše koristi.
Savez Moskve i Pekinga
Trgovački pravci ponovno se otvaraju, kinesko gospodarstvo zbog svoje veličine i mogućnosti prilagodbe trpi štetu koju može apsorbirati, dok će američkom i posebice europskom gospodarstvu trebati dosta vremena za oporavak i promjenu dobavnih pravaca. Ne mogu se pritom odreći tek tako ni svog izvoza u Kinu, a najmanje o izvozu ovisna Njemačka i uski krug najmoćnijih svjetskih sila, ali i EU u cjelini. Samo tijekom 2019. godine trgovinska razmjena između Kine i EU-a iznosila je oko 750 milijardi dolara. To pak Kinezima daje veći manevarski prostor za pritisak i pregovore. Pad cijena nafte izazvan zdravstvenom i ekonomskom krizom izravno je ubrizgao dodatni poticaj kineskom gospodarstvu gotovo potpuno ovisnom o uvozu nafte i drugih energenata.
Ne samo da je koronavirus otklonio zamku protivnika nego se razornom brzinom upravo okomio na njih provodeći masivni kineski udar na Zapad i na postojeći međunarodni poredak.
Udari na globalni međunarodni poredak provedeni preko pandemije i pokretanja ruskog totalnog rata u Ukrajini sinkronizirani su i sukcesivno provedeni vrlo vjerojatno prema jedinstvenom strateškom planu s ciljem preslagivanja sustava međunarodnih odnosa i prilagođavanja interesima Kine i Rusije.
Udari su svaki za sebe i zajedno poljuljali postojeći međunarodni poredak, ali ga ni pandemija ni ruski rat u Ukrajini ne mogu srušiti i preurediti prema željama Pekinga i Moskve. Nemaju oni u ovom povijesnom trenutku kapaciteta za takvo što.
Kina je na putu da to shvati, ali za Moskvu nema šanse. Ona je izgubljena u vremenu i prostoru.
Tehnika uređivanja gena može stvoriti smrtonosno oružje
O kakvom je tehnološkom napretku riječ koji može mijenjati strukturu virusa i bakterija na način da je otežano utvrđivanje njihova porijekla, upozoravala je još u travnju 2018. godine Katherine Charlet, profesorica molekularne biologije na Sveučilištu Princeton i bivša zamjenica pomoćnika ministra obrane SAD-a za kibernetičko ratovanje. Obavljala je i dužnost ravnateljice strateškog planiranja u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD-a. U autorskom članku za Carnegie Endowment for International Peace pod naslovom “The New Killer Pathogens: Countering the Coming Bioweapons Threat”.
Katherine Charlet navodi: “Nedavni napredak u tehnikama uređivanja gena izazvao je veliko uzbuđenje, ali također je ponovno aktivirao strahove od patogena korištenih kao oružje. Pomoću alata za uređivanje gena, uključujući sustav poznat kao CRISPR, znanstvenici sada mogu modificirati DNK učinkovitije, fleksibilnije i preciznije nego ikad prije. Pun spektar potencijalnih promjena teško je predvidjeti, ali CRISPR znatno olakšava znanstvenicima postizanje promjena u načinu djelovanja organizama… Nije teško zamisliti kako se tehnologije za uređivanje gena mogu zloupotrijebiti”.
Katherine Charlet nastavlja: “Jedno od trenutno zabrinjavajućih pitanja je bi li napredak biotehnologije mogao potaknuti države u oživljavanju starih programa biološkog oružja ili pokretanju novih. Revitalizacija programa biološkog oružja mogla bi izazvati nove sukobe ili ponovno oživiti stare utrke u naoružanju i destabilizirati međunarodni poredak“.
Nadalje, Charlet kaže: “Tehnike uređivanja gena poput CRISPR-a mogu učiniti biološko oružje smrtonosnijim. Države bi mogle razviti nove ili modificirane patogene koji bi se brže širili, zarazili više ljudi, uzrokovali teže bolesti ili se oduprli učinkovitom liječenju”. Upozorava da uređivanje gena “omogućuje veće mogućnosti tajnog korištenja biološkog oružja pa države trebaju razviti bolje tehnike za utvrđivanje porijekla patogena. Takve poboljšane sposobnosti identifikacije porijekla djelovale bi kao odvraćajući čimbenik” od korištenja biološkog oružja.
“Konačno moć destimuliranja ovisi o sposobnosti utvrđivanja napada i otkrivanja izvora. Zasad istražitelji koji proučavaju patogen nakon napada ne bi nužno mogli reći jesu li korištene tehnike uređivanja gena… Počinitelj napada ipak može biti otkriven na druge načine, kao što je špijunaža”, zaključuje Katherine Charlet.
Korona iskorištena kako bi se smirio Hong Kong
Izbijanjem epidemije koronavirusa i ograničenjem kretanja građana ušutkan je prosvjedni pokret u Hong Kongu koji su podržavali SAD i Velika Britanija. Nepovoljna politička situacija i nestabilnost izazvana prosvjedima u Hong Kongu predstavljala je za kinesku politiku mnogo veću opasnost nego što se to na prvi pogled činilo.
U pitanju su uistinu veliki ulozi. Gubitak efektivnog utjecaja vlasti iz Pekinga u Hong Kongu ima potencijal ponovnog otvaranja pitanja njegova statusa, što bi britanskoj strategiji stvaranja nove “Globalne Velike Britanije” i povratka na stare kolonijalne pozicije, istočno od Sueza, savršeno odgovaralo. Nakon “pada” Hong Konga američka i britanska politika uz pomoć obavještajnih struktura nesumnjivo bi pokrenule pitanje Tibeta i muslimanske manjine u Kini.
U jednom trenutku neposredno prije izbijanja epidemije covida-19 Peking se uistinu našao pred zidom. Prosvjede u Hong Kongu, terenski podržane od američkih i britanskih službi, a politički i diplomatski od službenog Washingtona i Londona, nije uspijevao zaustaviti djelovanjem lokalnih sigurnosnih službi Hong Konga. I baš tada, na samom vrhuncu krize oko Hong Konga, izronio je koronavirus i grubo rečeno bez ispaljenog metka rastjerao prosvjednike. Peking nije propustio iskoristiti razvoj događaja.