Izrael zabrinut Trumpom: SAD su nas ostavile same na bojišnici s Iranom

Screenshot

U Izraelu se ne smanjuju reakcije i zabrinutost prošlotjednom odlukom američkog predsjednika Donalda Trumpa o povlačenju američke vojske sa sjevero-istoka Sirije i davanja „zelenog svjetla“ za tursku vojnu operaciju „Izvor mira“. Štoviše, vrlo su neugodno odjeknule nedavne Trumpove riječi o turskom predsjedniku Erdoganu – kao njegovom „dobrom prijetelju“, a s obzirom da Erdogan i izraelski premijer Benjamin Netanjahu imaju sve samo ne korektne i međusobno uvažavajuće odnose. Njih dvojica vrlo često izmjenjuju prilično grube pa i prijeteće riječi zbog čega su izraelsko-turski odnosi već niz godina vrlo loši i krajnje zategnuti po nizu pitanja – od statusa Jeruzalema, do položaja Palestinaca na teritoriju palestinske samouprave, pa do izraelske potpore Kurdima.

Zbog svega toga, nedugo nakon potpisivanja američko-turskog sporazuma o prekidu vatre na rok od 120 sati potpisanog prije tri dana u Ankari, u posjet Izraelu stigao je američki državni tajnik Mike Pompeo kako bi primirio političke strasti i strahove s izraelske strane, s obzirom kako službeni Jeruzalem  smatra da ga na sirijskom terenu sada samoga ostavlja njegov najveći saveznik – SAD i da nastali vakuum još više može biti popunjen (pro)iranskim vojnim snagama, ovoga puta i na sjevero-istoku Sirije.

S tim u svezi objavljujemo dijelove zanimljivog komentara Raphaela Ahrena u uglednom izraelskom mediju The Tames of Israel, pod naslovom „As US withdraws, Jerusalem spooked by Moscow’s growing control over Middle East“, od petka, 18.10.2019.

Rafael Ahren, politički komentator toga medija, navodi kako u nastaloj situaciji Rusija postaje dominirajuća globalna država koja sudjeluje u vojnim odnosima na Bliskom istoku. Ovoga je tjedna ruska vojska ušla u američke vojne baze na sjeveru Sirije nakon povlačenja američkih vojnika, navodi autor, što se može promatrati kao predaju regionalne hegemonije. U Jeruzalemu su, navodi Ahren dalje, mnogi zabrinuti odlukom Washingtona o postupnom povlačenju iz tog dijela svijeta, što je započeto još u vrijeme Obamine administarcije. To može ohrabriti izraelske neprijatelje, poput Irana i njegovih saveznika u Libanonu, Siriji, pojasu Gaze i td.

Niz izraelskih političara zabrinut je da Moskva može iskoristiti rakete „zemlja-zrak“ protiv izraelskih zrakoplova koji napadaju sirijske objekte, što bi u stvarnosti značilo i kraj izraelske kampanje protiv Teherana i njegovih namjera da se približi izraelskim granicama. Drugi pak u ovoj novoj vodećoj ulozi Rusije vide mogućnost za uspostavu izraelsko-iranskog suživota, koji bi onemogućio eskalaciju prikrivenog rata između dviju država.



Kako bi proanalizirali posljedice nove geopolitičke realnosti za Izrael, stoji dalje u tekstu, bilo bi potrebno shvatiti zašto se Moskva uopće odlučila na snažni ulazak na Bliski istok, a izraelski analitičeri se čak niti u tome ne slažu.

Tako Amos Yadlin, predsjednik Instituta za istraživanje nacionalne sigurnosti Sveučilišta u Tel Avivu (Tel Aviv University’s Institute for National Security Studies – INSS) navodi 8 glavnih razloga zašto se Putin odlučio za aktivni ruski ulazak na Bliski istok:

1.      učiniti Rusiju opet velikom;

2.      ponovo postati utjecajna država nakon što SAD nisu dozvolile Moskvi sudjelovati (u procesima) u Egiptu (1973.), Iraku (2003.), Libiji (2011.) i izraelsko-palestinskom mirovnom procesu;

3.      smanjiti utjecaj SAD-a;

4.      pokrenuti bliskoistočne karte u sukobu s Ukrajinom;

5.      kontrolirati luke i zračne baze, o čemu je maštao još ruski car;

6.      testirati rusko naoružanje proizvedeno posljednjeg desetljeća;

7.      spasiti sirijskog predsjednika Assada i svijetu pokazati da Rusi ne ostavljaju svoje saveznike;

8.      i konačno, ratovati protiv džihadista u Siriji a ne na Kavkazu.

Rusija, smatra Yadlin, ne namjerava obvezno preuzeti ulogu „poštenog posrednika“ između neprijateljskih strana na Bliskom istoku, ali ona teži dobrim odnosima sa svima. „Svi neprijatelji na Bliskom istoku imaju dovoljno dobre odnose s Rusijom: Saudijska Arabija i Iran, Izrael i Palestinci, Kurdi i Turci i td“, smatra dalje Yadin, koji je, to je važno naglasiti, bivši šef izraelske vojne obavještajne službe. On također navodi kako Rusiju ne treba promatrati kao regionalnog hegemona. Prije će takvu titulu željeti preuzeti Turska, Izrael, Saudijska Arabija i Egipat. Jer i sada Amerikanci imaju više vojnih snaga na Bliskom istoku nego Rusija. Ali navodi on dalje, „Amerikanci imaju više snaga (na Bliskom istoku) ali manje želje da ih iskoriste. Uspijeh Rusije ogleda se u sposobnosti iskorištavanja neznatnih snaga s odlučnošću i pravilima koordinacije, koje samo oni sebi mogu dozvoliti, s pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a i domoljubne atmosfere kod sebe doma“.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI