Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan optužio je NATO savez da nije pružio dovoljnu pomoć njegovoj zemlji u borbi protiv terorizma. O tome danas pišu turski mediji, između njih i Daily Sabah.
“Sigurnost EU i NATO-a započinje na našim istočnim granicama. Nikada nismo odbili surađivati u borbi protiv terorizma unutar NATO-a. Zašto nas zemlje NATO-a ostavljaju same u borbi protiv terorizma? Tko se, osim Turske, bori protiv Islamske države?” – kazao je i hipotetski se zapitao Erdogan u vrijeme svog današnjeg susreta s veleposlanicima EU u Ankari.
Također je optužio i Sjedinjene Države za pružanje vojne pomoći snagama samoobrane sirijskih Kurda – YPG, koje u Turskoj smatraju terorističkom organizacijom i „produženom rukom“ zabranjene Radničke stranke Kurdistana.
“Tisuće kamiona s oružjem i vozilima poslano je terorističkim skupinama. I oni su započeli rat protiv nas, koristeći sve to. Mi se kao zemlja članica NATO-a borimo i nastavit ćemo se boriti protiv njih”, izjavio je turski vođa.
Nadalje, šef turske države veleposlanicima je ukazao na tursku spremnost za obnovu odnosa s Europskom unijom i na kandidaturu njegove zemlje za članstvo u Uniji koja još uvijek ostaje na snazi. Iako se proces prijema Turske u EU vuče već dugi niz godina, pozitivna odluka u ovom smjeru služit će daljnjem jačanju odnosa. Ankara je spremna uspostaviti “pozitivnu agendu” s Bruxellesom, uključujući i onu dugoročnu, naglasio je Erdogan.
“Prihvaćanje Turske kao članice EU bio bi ontološki izbor za savez koji bi pomogao premostiti prazninu ostavljenu povlačenjem Velike Britanije”, rekao je Erdogan. “Prihvaćajući (europske) inicijative na Bliskom istoku, posebno u Siriji i Libiji, Turska pridonosi sigurnosti EU-a.”, izjavio je turski čelnik.
Teško da će se s ovim Erdoganovim riječima složiti u najmanju ruku Grci i Francuzi. Ali svijet diplomacije je takav, a ako igdje vrijedi pravilo pragmatizma onda je to ponajprije u njemu. Zato niti ove riječi turskog čelnika nitko ne bi trebao a priori omalovažavati ili ismijavati. Uostalom, nije ovo prvi put da Erdogan oštro “ujeda”, prikazujući svima Tursku kao žrtvu, da bi odmah potom postao vrlo susretljiv i kooperativan – uvijek i prije svega imajući na umu ono što bi bilo najpovoljnije po turske nacionalne interese. Problem je samo u tome što tu njegovu taktiku već svi jako dobro poznaju.