LIBIJSKI DIKTATOR UBIJEN JE PRIJE 10 GODINA: U zemlji i dalje traje krvavi građanski rat

Foto: Hugo von Hofmannsthal/Flickr

Prošlo je već deset godina od svrgavanja i ubojstva libijskog diktatora Moamera Gadafija.

No umjesto očekivanog demokratskog prosperiteta, zemlja već deset godina doživljava krvavi građanski rat i anarhiju.

Godinu dana dugo primirje i mirovni proces predvođen UN-om jedva su zataškali duboke podjele, no mnogi su skeptični kako će izbori riješiti stanje u državi.


Nakon državnog udara protiv monarhije 1969., Gadafi je vladao čvrstim autoritarnim režimom pune 42 godine. Sebe je prikazivao kao revolucionara te arapskog i afričkog heroja, no zapadnocentrični pogledi zamjeraju mu nepostojanje oporbe sukladno prirodi režima.

Godine 2011. protiv njega je organiziran ustanak oporbe, inspiriran Arapskim proljećem, a kada je izbio građanski rat, oporbi je u pobjedi nad starim režimom pomogao NATO sa zračnim udarima. A o samoj ulozi zapadnih obavještajnih službi u ‘kuhanju’ cijele situacije, službene naznake nećemo dobiti još desetljećima.



Dana 20. listopada, pobunjenici su mu ušli u trag u njegovu rodnom gradu Sirtu. Nakon što je pronađen, mučen je i ubijen, a njegovo tijelo kasnije je bilo izloženo na tržnici.

Već deset godina od tada, zemlja je regionalno podijeljena, a ‘zakon’ provode lideri raznih ideoloških, lokalnih i privatnih milicija, uz pomoć stranih interesa u naftom bogatoj zemlji.

Nostalgija za Gadafijem

Jedan libijski grad s nostalgijom se prisjeća vremena njegova režima.

Ogroman portret Moamera Gadafija obilježava ulaz u grad Bani Walid: 10 kaotičnih godina od smrti libijskog diktatora, stanovnici pustinjskog grada još uvijek žude za njegovom vladavinom, piše France24.

“Muammar Gaddafi je simbol”, rekao je stanovnik Mohamed Dairi, pedesetogodišnjak.

“Uvijek ćemo ga podržati”, dodao je.

Nedovršene betonske zgrade zatrpale su grad od oko 100.000 ljudi na rubu pustinje Sahare, od kojih su mnogi obilježeni mecima i minobacačima ispaljenim tijekom više od desetljeća sukoba.

Pobunjenici su ubili Gadafija u njegovom rodnom gradu Sirtu 20. listopada 2011. godine, nekoliko mjeseci nakon pobune koju je podržao NATO, čime je okončana njegova četverogodišnja vladavina.

Stanovnici Bani Walida, uporišta plemena Warfala – najvećeg u zemlji i ključnog stupa Gadafijeve vladavine – podržali su ga do gorkog kraja.

Mnogi su borci iz grada poginuli, a više je poginulo u daljnjim bitkama kada su ih napale suparničke skupine milicija.

Danas prašnjavi vjetar prodire kroz središte grada, gdje napušteni spremnik gleda na osušenu fontanu, a ploča s slikama “mučenika” visi iznad hrpe rupa od granata.

“Muammar će zauvijek ostati u našim srcima”, rekao je jedan stanovnik za AFP.

‘2011. nije bila revolucija, nego zavjera protiv Libije’

Bani Walid leži u oazi oko 170 kilometara jugoistočno od glavnog grada Libije Tripolija.

Impozantna zgrada vlade svedena je na ranu s ožiljcima, ali zelene zastave Gadafijeve ere i dalje lepršaju na pustinjskom vjetru.

Crvena, crna i zelena zastava iz doba prije Gadafija, koju su pobunjenici ponovno usvojili 2011. godine, nigdje se ne vidi.

Stanovnici su otvoreni prema nostalgiji za njegovom vladavinom.

“Prije 2011. godine Libijci su bili gospodari svoje sudbine. Od tada smo vidjeli 10 godina nepravde, bombardiranja, ubijanja i otmica”, rekao je Mohammad Abi Hamra, koji je nosio ručni sat s Gadafijevim licem.

“Revolucija ima za cilj donijeti promjene na bolje. No, ono što se dogodilo od 2011. nije bila prava revolucija, to je bila zavjera protiv Libije”, rekao je.

Deseta godišnjica Gadafijeve smrti dolazi dok se zemlja priprema za izbore u prosincu, dio mirovnog procesa pod vodstvom Ujedinjenih naroda za koji se nada da će pomoći u pokretanju novog, mirnijeg poglavlja u povijesti Libije.

No, mnogi u Bani Walidu su skeptični i vide više nade u starom režimu nego u sadašnjim političkim snagama u zemlji.

“Razlog zašto je ovaj grad toliko vezan za bivši režim je taj što revolucija 2011. nije donijela ništa osim ratova, katastrofa, podjele zemlje i kršenja njenog suvereniteta”, rekao je inženjer Fethi al-Ahmar.

“I dalje se držimo prošlosti jer smo tada imali sigurnost, što je glavna stvar koja danas nedostaje u Libiji.”

Novinar Ahmed Abouhriba složio se s tim.

“Gadafi nije bio diktator, već čuvar građanstva”, rekao je.

Za Abouhribu, stanje u ekonomiji zemlje – narušeno inflacijom i sukobom – jasniji je dokaz da se pod Gadafijem živjelo bolje.

Rekao je da se Bani Walidova vezanost za bivšeg vođu proteže i do njegovog sina Seifa al-Islama, čije se lice pojavljuje na plakatima na zidinama grada.

U srpnju je Seif al-Islam dao rijetki intervju New York Timesu u kojem je predložio da se može kandidirati za predsjednika.

“Kako možemo podržati nove političke stranke koje ništa nisu izgradile od 2011. godine?” Upita Abouhriba.

“Ostajemo vjerni Gadafiju i njegovom sinu Seifu al-Islamu”, prenosi France24.

Primirje je dogovoreno još prošlog listopada, a predsjednički izbori pod nadzorom UN-a, predviđeni su za 24. prosinca, kao i parlamentarni izbori u siječnju. No mnogi su skeptični prema mogućem stabilnom rješenju.

“U odnosu na proteklih 10 godina, Libija je u puno boljoj situaciji”, rekao je Hamiš Kinear, analitičar istraživačkog instituta Verisk Maplecroft.

“Prekid vatre dogovoren u listopadu 2020. i dalje se drži, a vlada nacionalnog jedinstva i dalje je na vlasti kao jedina libijska vlada”, dodaje.

“Ali libijska politička stabilnost sve je neizvjesnija”, rekao je.

“Idućih šest mjeseci pokazat će nam je li mirno razdoblje koje je uslijedilo nakon proglašenja prekida vatre u listopadu 2020. bilo samo prilika za oružane frakcije da zaliječe svoje rane ili stvaran napredak prema političkom rješenju”.

Libijski znanstvenik Mahud Khalfalah također je sumnja da će sami izbori dovesti do “definitivnog rješenja” krize.

Za to bi trebalo “prekinuti negativno strano miješanje u libijska unutarnja pitanja, libijski birači trebali bi pokazati zrelost prilikom izbora svojih predstavnika, trebalo bi prevladavati plemenske i regionalne podjele i sve strane trebale bi prihvatiti rezultate izbora”, rekao je.

No čak i samo održavanje izbora otežava nesuglasje oko izbornog zakona, a novi prijedlog optužuje se kao namješten za kandidaturu vojnog vođe Halife Haftara.

Haftar nije popularan zapadnoj Libiji, pogotovo nakon godinu dana duge ofenzive njegove Libijske nacionalne vojske s ciljem zauzimanja Tripolija, a na kraju su ga potisnule oružane skupine koje podržava Turska.

Kinear upozorava kako bi izbori provedeni po predloženom zakonu, bez šire potpore skupina na zapadu, mogli ponovno podijeliti Libiju na suparničke istočne i zapadne vlade.

“Rizik od toga bio bi izraženiji kada bi Haftar pobijedio na predsjedničkim izborima jer on je toksična osoba za oružane frakcije koje su branile Tripoli tijekom neuspjele LNA-ine ofenzive”, rekao je.

Strani dužnosnici smatraju održavanje izbora prioritetnim i ignoriraju navoden neregularnosti koje prate politički proces.

“Svjesni smo da ima neregularnosti, čak korupcije, ali i dalje vjerujemo da su ti izbori rješenje”, rekao je jedan europski diplomat u Tripoliju.

Analitičar Ahmed al-Rašraš rekao je da se Libijci “nadaju da će izbori dovesti do boljeg života i političke stabilnosti i sigurnosti”.

“Nalazimo se u začaranom krugu zbog neuspjela političkog procesa”, rekao je državni službenik iz Tripolija Abdelfatah Benur.

Faradž Nadžib, koji vodi malenu trgovinu u istočnom gradu Bengaziju, rekao je da su izbori “tračak nade” za Libijce, jako osiromašene zbog dugogodišnjih oružanih sukoba.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI