Američko-kineski odnosi potpuno su poremećeni od početka pandemije koronavirusa, od kada pršte optužbe i protuoptužbe s jedne ili druge strane po čitavom nizu ključnih elemenata od interesa kako za njihove međusobne odnose, tako i za čitavi svijet. U toj velikoj političko-diplomatskoj igri, bez presedana u povijesti, Washington postojano vrši pritisak na kineska „bolna mjesta“, poput Hong Konga, Tajvana, ujgurske nacionalne manjine i td., iako je svima (naravno, i SAD-u) jasno kako će te probleme Peking uvijek tretirati kao svoja unutarnja pitanja tj. da će takve primjedbe ili ignorirati ili se njima aktivno suprostavljati bez bilo kakve namjere eventualnog otvaranja dijaloga oko njihovog rješavanja s bilo kojim izvanjskom silnicom.
Ove stavove potvrđuje i sinoćnja vijest prema kojoj je američki predsjednik Donald Trump potpisao zakon o pravima Ujgura, koji omogućuje uvođenje sankcija prema kineskim državnim službenicima. Naravno, nije trebalo dugo čekati da Kina zbog toga uloži svoj oštar prosvijed. A sam zakon, kojega je Trump sinoć potpisao, predstavili su u Bijeloj kući slijedećim riječima:
„Zakon „O politici prema Ujgurima 2020. godine“ osuđuje gruba kršenja ljudskih prava određenih etničkih muslimanskih manjina u regiji Xinjiang, … i omogućuje određene ovlasti za uvođenje sankcija prema pojedinim inozemnim osobama.“
Podsjećam kako su ovaj zakon u svibnju ove godine odobrila oba doma američkog Kongresa (Zastupnički dom i Senat).
A da sve skupa ipak ne bi izgledalo kao potpuni odustanak od političkih i diplomatskih kontakata između Washingtona i Pekinga (jer jasno je kako se ovakvi zakoni i sve gore navedene optužbe i protuoptužbe usvajaju i koriste isključivo kao poluge pritisaka za hvatanje što boljih pregovaračkih pozicija za konačni, finalni pregovor do kojega prije ili kasnije uvijek dolazi), svjedoči i vijest da su se na Havajima prekjučer sastali američki državni tajnik Mike Pompeo i Jang Jiechi, predsjednik Ureda CK Kineske komunističke partije za vanjske poslove (što je u Kini najviša diplomatska funkcija).
Upravo o tom susretu danas je izvijestilo kinesko Ministarstvo vanjskih poslova u svom priopćenju, u kojemu se kaže slijedeće: Washington mora prestati s bilo kakvim miješanjem u stvari Tajvana, Hong Konga i spomenute ujugurske autonomne regije Xinjiang NR Kine.
„Što se tiče tajvanskog pitanja, na sastanku je Jang Jiechi naglasio, kako u svijetu postoji samo jedna Kina i Tajvan koji je njezin nedjeljivi dio. Kina zahtjeva da SAD u stvarnosti poštiva načelo jedne Kine i pridržava se pravila iz triju zajedničkih kinesko-američkih komunikea, a također, da oprezno i na nadležan način riješe problem (svoje) umješanosti u stvar Tajvana“, navodi se u današnjem službenom priopćenju kineskog MVP-a.
U vrijeme sastanka na Havajima glavni kineski diplomat kazao je američkom državnom tajniku kako je donošenje zakona o nacionalnoj sigurnosti Hong Konga unutarnja stvar Kine, te je pozvao SAD na „uvažavanje kineskog suvereniteta“ i „zauzimanje poštenog i objektivnog stava“ o spomenutom zakonu, kao i „prestanak miješanja u unutarnje stvari Hong Konga“. Dvije su strane razgovarale i o pitanju većinski Ujgurima naseljene regije na sjevero-zapadu Kine, pričemu je Jang Jiechi SAD pozvao na „uvažavanje kineskih napora za deradikalizacijom (te regije)“ i prestanak politike „dvojnih standarda u odnosu na borbu protiv terorizma“.
Dakle, iz svega ovoga je jasno kako se američki politički pritisak na Kinu ne samo da neće zaustaviti, već će i dalje jačati. Jer Donald Trump je gore spomenuti zakon o ujgurskoj nacionalnoj manjini potpisao svega dan nakon havajskoga sastanka, što znači kako ne namjerava slušati riječi najvišeg kineskog diplomatskog službenika, koje, naravno, odražavaju i službeni stav Pekinga.
Naravno, samo potpisivanje toga zakona ne znači nužno i njegovu primjenu, tim više prema viskim kineskim državnim dužnosnicima i službenicima, jer bi to automatski značilo i prekid svih mogućnosti za nastavak međusobnog dijaloga. Zato taj zakon i spada u red spomenutih „poluga“ pritiska, kojima se želi ostvariti određena prednost u pregovorima.
Ali američka strana, očito, ili ne shvaća kineski mentalitet i životnu filozofiju (Kina na takve pritiske nikada neće reagirati svojim povlačenjem, jer se oko navedenih problema, koje Peking drži isključivo kineskim unutarnjim pitanjima, Kina više i nema kuda povlačiti), ili joj je još uvijek nije cilj bilo kakvo skoro rješenje međusobnih problema i postizanje ključnih sporazuma koji bi definirali odnose dviju mega-država za duže vrijeme.