Cijene nafte poništile gubitke nakon neviđenog pada u ožujku!

Naravno, sve se ovo još može promijeniti i u negativnom smjeru, prije svega u odnosu na razvoj globalnih geopolitičkih procesa i kriza. Glavno je pitanje – hoće li se nastaviti njihovo zaoštravanje ili će prevladati želja za smanjenjem napetosti i njihovom stabilizacijom?

Cijene nafte na svjetskim tržištima u potpunosti su poništile gubitke, nastale kao posljedica propasti sporazuma OPEC+, kada je cijena nafte nakon 6. ožujka 2020. g. naglo pala za čak 2 puta, da bi se nakon toga spustila i za 3 puta, dok je cijena američke nafte WTI doživjela čak i negativan predznak tj. prodavatelji su kupcima davali i novac samo da ju kupe i tako oslobode prostor za njezino skladištenje i očuvanje kakve-takve proizvodnje „crnog zlata“.

Danas je na londonskoj burzi cijena sjevernomorske nafte Brent porasla za 2% i dosegnula 45,30 dolara za barel. Ugovori za isporuke američke nafte WTI također su poskupjeli za 2% i dosegnuli 42,6 dolara za barel. Cijena ruske nafte Urals približna je sorti Brent. Ukoliko bi se ova nova cijena zadržala oko godinu dana, Rusija bi prestala prodavati devize iz svog Fonda za nacionalnu dobrobit za popunjavanje smanjenjih proračunskih prihoda i ponovo bi počela s punjenjem toga fonda koji je toj zemlji de facto osigurao ekonomsku i socijalnu stabilnost u uvjetima nikada veće svjetske gospodarske krize.

Cijene nafte ubrzale su rast nakon objave podataka o zalihama nafte i naftnih proizvoda u SAD-u – najvećoj ekonomiji svijeta. Zalihe su se smanjile puno brže od očekivanja analititčara: za tjedan dana za 8,6 milijuna barela, dok su analitičari očekivali smanjenje od 3 milijuna barela. To znači i brži opravak potražnje i gospodarske aktivnosti u SAD-u. Raste i gospodarska aktivnost u drugim zemljama svijeta, što onda i povećava potražnju za naftom.

Prema prognozi agencije Fitch, cijena barela nafte tipa Brent u 2021. g. može porasti do 45 dolara, a u 2022. g. do 53 dolara za barel.



Podsjećamo: u okviru sporazuma OPEC+23 zemlje dogovoreno je smanjenje dnevne proizvodnje nafte za 9,7 milijuna barela za razdoblje svibanj-lipanj. Nakon toga sporazum je produljen za još jedan mjesec.

Od kolovoza 2020. g. smanjenje proizvodnje nafte usporava se za 7,7 milijuna barela dnevno do kraja ove godine, a potom za 5,8 milijuna barela do svibnja 2022. g. Za polazišnu točku od koje se mjere ta smanjenja uzet je listopad 2018. g.

Dakle, prema novom sporazumu članice OPEC+ od kolovoza ove godine (sukladno sporazumu iz travnja) povećat će proizvodnju nafte za 2 milijuna barela dnevno.

Države koje nisu ispunile svoje obveze nadoknadit će ih u razdoblju kolovoz-rujan, smanjivši proizvodnju za 842 tisuće barela dnevno. To su redom: Gabon, Irak, Nigerija, koje nisu ispunile polovicu preuzetih obveza smanjenja proizvodnje nafte), dok su Angola i Kongo izvršili od 70-80%.

SAD, koje nisu formalni sudionik u navedenom sporazumu, također su bile primorane smanjiti proizvodnju. Prema podacima američkog Ministarstva energetike od 15. srpnja, proizvodnja nafte u SAD-u pala je za 15% na 11 milijuna barela dnevno, pričemu je u siječnju ove godine proizvodnja iznosila 12,8 milijuna barela, a 2019. prosječno 12,2 milijuna barela nafte dnevno.

Travanjski sporzum i do tada nikada ranije usvojene mjere smanjenja proizvodnje nafte stabilizirali su tržište i omogućili dvostruki porast cijena „crnog zlata“. Sada, kada se ograničavanje ekonomskih mjera postupno smanjuje a potražnja za energentima raste, raste i optimizam u oporavak svjetskog gospodarstva, koji će, naravno, usprkos tome biti i spor i bolan. Ali bolje i spori opravak nego nastavak pada i neizvjesnosti. Naravno, sve se ovo još može promijeniti i u negativnom smjeru, prije svega u odnosu na razvoj globalnih geopolitičkih procesa i kriza. Glavno je pitanje – hoće li se nastaviti njihovo zaoštravanje ili će prevladati želja za smanjenjem napetosti i njihovom stabilizacijom?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI