Američki rasni nemiri i građanske samoobrambene snage

Krajem prošloga mjeseca rasni prosvjedi u američkom St. Louisu doživjeli su vrhunac u trenutku kada je bijesna masa prosvjednika krenula prema privatnoj kući gradonačelnice St. Louisa Lyde Krewson (pogledaj video ispod teksta). Policija toga grada očito je toliko nesposobna da ni u izvanrednim okolnostima prosvjeda i nasilja koja ih prate nije ni pomislila unaprijed osigurati takav objekt od sigurnosnog interesa i samu gradonačelnicu.

U trenutku kada je masa krenula privatnom cestom prema njenoj kući u kojoj živi sa obitelji pozvana je policija, ali kao i obično njima treba dosta vremena da se pojave na mjestu bilo kakvog događaja.

Paradoksalno, bijes prosvjednika izazvala je objava gradonačelnice na Facebooku u kojoj se požalila na pritiske kojima je izložena i koji zahtjevaju smanjenje sredstava za financiranje gradske policije ili čak njihovo potpuno ukidanje. Pri tom je navela imena nekoliko građana koji su joj poslali takve sulude pismene zahtjeve. Već na društvenim mrežama njen pokušaj otpora pritiscima za praktičkim raspuštanjem policije izazvao je velik broj negativnih komentara i svaka razumna policijska organizacija uočila bi potrebu pojačanog osiguranja gradonačelnice. Ali eto, ne i policija St. Louisa koju je gradonačelnica branila. Stoga su prosjvednici možda ipak u pravu – takvu policiju i treba raspustiti i stvoriti je iz početka. Masa ohrabrena zbog odsutnosti policije uz psovke i vrijeđanja nastavila se kretati privatnim posjedima i privatnom cestom prema kući gradonačelnice.

No, u posljednjem trenutku spriječilo ih je pravo koje toliko cijene američki građani – pravo na posjedovanje oružja i samoobrane.

Zaustavila ih je stara dobra američka puška AR-15 u rukama susjeda gradonačelnice i revolver u ruci njegove supruge, koji su, štiteći svoj posjed masi zabranili nastavak puta prema kući gradonačelnice. Masa je podivljala, ali pred puškom odlučnog čovjeka je morala zastati. Tek tada na poprištu se pojavila policija.



Pravo na oružje i pravo na samoobranu zaustavilo je eskalaciju nasilja i možda spasilo živote gradonačelice i njene obitelji.

Povremeni rasni nemiri koji redovito prerastaju u pljačke, ubojstva i palež, popračen bijegom lokalnih policijskih snaga s poprišta, natjerao je američke građane da uvijek budu spremni na samoobranu i zakonitu samopomoć. Građanski nemiri ove godine praćeni pljačkom i paležom ponovo su pokrenuli američke građane u obrambeni stav. Mnogi amerikanci na bezbroj primjera su se već uvjerili kako njihove lokale sigurnosne strukture, prije svega policija, nijsu voljne suprostaviti se prosvjednicima i pljačkašima i braniti živote i imovinu vlastitih građana. Stoga su američki građani i za trajanja ovih nemira ponovo morali uzeti oružje u ruke, organizirati se i vlastitim snagama osigurati svoje zajednice.

To im omogućava veliko pravo koje su uspjeli izboriti – pravo na posjedovanje vatrenog oružja. Za razliku od Europe, u kojoj država za sebe čuva ekskluzivno pravo korištenja sile i time zbog sve lošijeg djelovanja javnih službi pa tako i policije građanima zapravo uskraćuje pravo na samoobranu. Tome u prilog ide i restrektivno zakonodavstvo u svezi posjedovanja oružja, ali i propisivanje suludih uvijeta za nužnu obranu. Pojednostavljeno rečeno, da bi se ispunili uvijeti uporabe vatrenog oružja u nužnoj obrani najidealnije bi bilo da napadač prvo puca u vas i promaši, a tek tada bi vi mogli pucati u njega. U protivnom bila bi riječ o prekoračenju nužne obrane. Takva je situacija gotovo u cijeloj Europi. U SAD-u tako nije. Svaki građanin ima pravo posjedovati vatreno oružje kako bi štitio svoj i živote drugih građana kao i imovinu. Zakonski uvijeti za samopomoć, odnosno nužnu obranu kreirani su razumno tako da građanin bez prethodnog izlaganja pogibelji vlastitog života može upotrijebiti vatreno oružje i odbiti od sebe napad koji ugrožava njegovu imovinu ili tjelesni integritet.

Nakon što su u više navrata vidjeli sramotni bijeg policije diljem američkih gradova, puno prije ovih posljednjih nemira američki građani u svojim zajednicama su organizirali građanske samoobrambene snage. Za razliku od onoga što se pokušava prikazati kroz vodeće medije nije riječ o nikakvih bijelim rasistima i ekstremistima nego o normalnih građanima svih rasa i nacionalnosti koji se okupljaju u svojim zajednicama radi obrane.

Prekretnica koja je dala snažni impuls takvom obliku organizacije američkih građana bila je legendarna uspješna obrana korejske četvrti u Los Angelesu za vrijeme velikih rasnih nemira u travnju 1992. godine. Tisuće ljudi tada je sudjelovalo u izgredima, pljačkama, paležima koji su potrajali gotovo tjedan dana. Vladao je potpuni kaos u kojem je ubijeno  60-tak osoba , a oko  2500 ih je ranjeno. Lokalna policija, zbog čijeg postupanja je kao i ove godine sve počelo, razbježala se odmah po započinjanju masovnih nereda, koje nije uspjela ugušiti ni Nacionalna garda nego tek američka vojska. Ukupna šteta nanešena u tim događajima procjenjuje se na oko milijardu dolara. Nasilna masa radila je što god je htjela, pljačkala i ubijala po cijelom gradu. No naletila je na jedno mjesto kojem nisu mogli ništa. To je korejski kvart poznat i pod nazivom „Koreatown“. Korejci, zajedno sa svim ostalim građanima iz toga kvarta, organizirali su oružanu obranu. U njoj su sudjelovali ne samo Korejci, nego uistinu pripadnici svih rasnih i nacionalnih skupina  koji žive u tom kvartu. Okrutna masa koja je poharala cijeli Los Angeles zaustavljena je puškama građana „Koreatowna“ u kojem nisu uspjeli pričiniti nikakvu štetu. Koliko napadača je platilo životom do danas je ostalo nepoznato.

Prihvaćajući duh branitelja „Koreatowna“, kojemu policija nije željela ili mogla pomoći, i za trajanja sadašnjih nereda po američkim gradovima građani su  ponovo organizirali obrambene snage širom Amerike kako bi zaštitili svoje živote, svoje trgovine i domove. Većina je naoružana poznatom američkom puškom AR-15 koja je 60.-ih godina prihvaćena i kao standardna puška američke vojske pod oznaka M-16. Dio samoobrambenih snaga raspolaže i s modernijim oružjem kao što je jurišna puška FN SCAR (Special Operations Forces Combat Assault Rifle) razvijena od strane belgijskog proizvođača FN Herstal za poterbe američkih specijalnih postrojbi. Samoobrambene snage raspolažu i s modernim sredstvima veze u mjeri koliko im je to potrebno za obranu svojih zajednica.

Činjenica je, da unatoč napetostima i nasilju koje pustoše američku naciju, pravo na posjedovanje oružja i  razumno reguliranje uvijeta njegove uporabe u svrhu nužne obrane u konačnici održavaju ravnotežu snaga na prostorima američkih gradova. Svatko je svjestan da potegne li oružje neće biti suočen s besmislenim suđenjima od 10 i više godina i kaznama koji potiču agresivnost cijelog društva, nego će promptno dobiti isti odgovor od strane napadnutoga. U konačnic,i možda je takva paradigma ono što  američko društvo  i održava na okupu. Nitko nema apsolutni monopol sile, pa ni država.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI