ZBOG POKOLJA NA SARAJEVSKOJ TRŽNICI NATO NAPAO SRPSKE POLOŽAJE: Akcija ‘Namjerna sila’ potukla ih je do koljena

wikimedia

NATO i SAD su 30. kolovoza 1995. godine započele vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini koja je konačnici dovela do Daytonskog mirovnog sporazuma.

Povod za intervenciju je bio artiljerijski napad Vojske Republike Srpske na Sarajevo koji se dogodio 28. kolovoza 1995. godine, kada su minobacačkom granatom kod Gradske tržnice u Sarajevu ubijena 43, a teško ranjena 84 civila.

Operacija NATO snaga pod nazivom Namjerna sila (Operation Deliberate Force) u BiH počela je oko 2 sata 30. kolovoza 1995. godine i završila se 21. rujna 1995. godine, a uključila je oko 400 aviona i 5000 ljudi iz 15 država svijeta. Ispaljeno je više od 1000 projektila.


Vojna operacija bila je načelno odobrena i ranije na Vijeću NATO-a, ali se nije dogodila do drugog masakra na Markalama u Sarajevu.

Komandant VRS Ratko Mladić spriječio je zračni napad NATO-a u lipnju 1995. godine tako što je za stubove i vojne instalacije vezao vojnike UNPROFOR-a. Bilo je to istinsko poniženje međunarodne zajednice pred svjetskom javnošću.



U operaciji NATO-a u BiH sudjelovale su Sjedinjene Američke Države (SAD), koje su izvele najveći broj letova (oko 66 posto), te Turska, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Nizozemska, Italija, Španjolska…

Tijekom operacije “Namjerna sila” izvršeno je 3515 letova protiv 338 ciljeva. Izvedeno je 750 napada, a avioni koji su sudjelovali u operaciji letjeli su iz vojne baze u Italiji i s američkog nosača aviona Theodore Roosevelt.

Prema procjenama, 68 posto bombi korištenih u operaciji su bile tipa “precizno navođene municije”.

Bombardiranje je snažno potreslo VRS jer su uništena skladišta municije, protuavionske baterije, radarske instalacije, postrojenja za komunikaciju, artiljerijske jedinice, zapovjedni bunkeri i mostovi…. Cilj je bio da se oštete srpske komunikacije i da se VRS makar privremeno onesposobi. Čak je i civilni telefonski sistem srušen kako ne bi mogao biti korišten u vojne svrhe.

Bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović posvjedočio je da su se čelnici bosanskih Srba, Radovan Karadžić i Mladić, bojali NATO-a.

“Postali su svjesni veličine svih grešaka koje su napravili i činjenice da se sve može upropastiti te da Republika Srpska može nestati”, pričao je Bulatović.

Cilj ovih borbenih djelovanja aviona NATO-a i Snaga za brzu intervenciju bio je da se vojno i političko rukovodstvo Republike Srpske prisili na deblokadu Sarajeva i povuče teško naoružanje iz “zone isključenja” oko grada.

Cilj je relativno brzo i ostvaren, jer je VRS povukla teške topove iz Sarajeva, da bi narednog dana Amerikanci naredili prestanak zračnih napada. Tako je nakon tri godine i četiri mjeseca – konačno prestalo granatiranje bosanske prijestolnice.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI