TRENUTAK KADA GA JE SANADER ‘OSUDIO’: Glavaš objavio tekst u kojem optužuje da je krenuo njegov progon

Foto: Vlado Kos/CROPIX

Umirovljeni general Hrvatske vojske Branimir Glavaš na svojoj Facebook stranici u nedjelju je objavio tekst Mladena Pavkovića koji prenosimo u cijelosti.

“Generalu Hrvatske vojske, ratnom zapovjedniku obrane Osijeka Branimiru Glavašu, Udruga hrvatskih branitelja Podravke, na čijem sam čelu bio 12 godina, početkom prosinca 2006., zajedno s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, dodijelila mu je priznanje Junak Domovinskog rata.

Prije toga, ovo smo priznanje svečano uručili posthumno dr. Franji Tuđmanu, Kati Šoljić, posthumno generalu Blagi Zadri, Ratnoj bolnici Vukovar, odnosno dr. Vesni Bosanac i dr. Juraju Njavri.

Svi su kao i obično podržali ovu našu inicijativu koja je imala za cilj istaknuti pojedine hrvatske branitelje te ukazati hrvatskoj državi da je to njihov zadatak, a ne Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, i da ćemo mi to činiti dok hrvatska država ne odluči drugačije.

Nu, koliki je bio značaj tih priznanja možda najbolje govori činjenica da su ih umjesto nas, inicijatora i organizatora, uručivali tada najviši službenici Vlade, među kojima su bili dr. Andrija Hebrang, Jadranka Kosor, Neven Ljubičić i drugi.



Međutim, kad smo odlučili i objavili da ćemo priznanje dodijeliti i generalu Branimiru Glavašu i to u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, 16. 12. 2006. u 11 sati, predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader, zajedno sa svojim najbližim suradnicima, poput Vladimira Šeksa i Luke Bebića, a preko tadašnjeg predsjednika Uprave Podravke Darka Marinca, počeo je progon kakav do tada nije postojao u suverenoj hrvatskoj državi, sve sa zadaćom da se već u početku Glavaševih optužbi ovog čovjeka, za čije smo ratne uspjehe i te kako dobro znali, ponizi i uništi, poglavito kao hrvatskog branitelja-dragovoljca, a i dobrim dijelom i sve one oko njega.

Naime, ako se ne varam, 9. prosinca 2006. u jutarnjim satima pozvao me u svoj Podravkin ured u Koprivnici jedan član Uprave. Bio je sav blijed i gotovo je mucao. Rekao je: Pavkoviću, dobio sam zadaću od g. Marinca (predsjednika Uprave Podravke) da vam prenesem da u roku dva dana otkažete dodjelu priznanja Branimiru Glavašu u Osijeku. U protivnom, rekao mi je dalje, vi više nećete moći biti zaposlenik Podravke, ali ni vaša kći. To je sve što vam moram kazati, a za dva dana dolazi u Podravku Marinac koji će vam sve to bolje objasniti.

Naš razgovor time je bio završen.

I stvarno, nakon dva dana dolazi Marinac u Podravku i odmah me njegova tajnica zove da hitno dođem kod njega.

Ponovio je sve što sam već čuo od njegovog kolege, na što sam odgovorio da ne dolazi u obzir da ne uručimo priznanje, tim prije jer smo već poslali oko tisuću pozivnica i da nam dosad nitko ništa negativno nije rekao, već dapače imali smo dojam da je uz nas tada bio „cijeli“ Osijek, a poglavito veliki broj hrvatskih branitelja i stradalnika.

-Pavkoviću, kazao je Marinac, osobno nemam ništa protiv toga, kao ni ukupne vaše djelatnosti kao predsjednika Udruge branitelja Podravke, ali meni neprestano zvoni telefon, na mene se vrši ogroman pritisak da vas od toga odmaknem.

Pitam ga, što je sporno, a Marinac veli da ne zna. Kažem mu: Predsjedniče, sazovite konferenciju za novinare i recite da Pavković i branitelji ne smiju,ili ne će, ili izmislite nešto drugo, zašto se ovaj događaj otkazuje. Ja ne mogu izaći pred novinare i samo tako otkazati dodjelu, tim prije ako Podravknina udruga zajedno sa mnom ne će u tome sudjelovati, organizaciju će preuzeti neka druga braniteljska udruga.

-Pavkoviću, nastavio je dalje Marinac, može to organizirati bilo koja druga udruga ili organizacija, jer to ne će imati takvu težinu, ali, ti i Podravkina udruga – ne. Ako netko drugi preuzme organizaciju ti osobno ne smiješ biti ni u gledalištu! Takve imam informacije i molim te da shvatiš to najozbiljnije. Nastaviš li s dodjelom priznanja Glavašu ja te, iako te podržavam, ne mogu spasiti. Protiv tebe su u ovom slučaju svi, od Sanadera do ostalih „tajnih“ i drugih službi. Od tebe priznanje Glavaš ne smije dobiti!
S tim riječima predsjednika Uprave, koji i sam nije znao što se točno događa i što sam ja toliko „skrivio“ – rastali smo se, a da ja još uvijek nisam ozbiljno shvaćao situaciju u koju sam se našao, jer drugih prijetnji nije bilo. Čak me ni iz Osijeka po tom pitanju nitko nije nazvao. Što se to događa – pitao sam se pomalo i naivno.

A onda 15.prosinca 2006. mediji su javili da je održana sjednica Hrvatskog sabora te da će od sada državne institucije dodjeljivati odličje, ne priznanje, s nazivom „Junak Domovinskog rata“!

Ponovno sam se sastao s Marincem. On je i dalje bio blijed ko krpa, uistinu je bio na mojoj strani, veli da od toga pritiska noćima ne spava, i pita me što ćemo sada?

Iz torbe sam uzeo jedan dokument kojeg sam nakon što sam tek tu i tamo čuo što se događalo na sjednici Sabora napisao, a u njemu je stajalo otprilike ovo:

„Branitelji Podravke odustaju od dojele priznanja Junak Domovinskog rata generalu Branimiru Glavašu jer je Hrvatski sabor donio odluku da će od sada to oni činiti. Od prvog trenutka nama je to i bio cilj, ali i želja da „natjeramo“ državne institucije da one, a ne udruge, proglašavaju i ukazuju na Junake Domovinskog rata, ali i na ratne profitere, dezertere i izdajice. No, nakon što Sabor ili netko drugi raspišu „natječaj“ za Junake mi ćemo se prvi javiti i predložiti za to odličje – Branimira Glavaša!“
Marinac me zagrlio i čestitao. Rekao je da hitno mora u Zagreb i da će ponijeti moj dopis. Zašto i kome nije se izjasnio, a ja nisam ni pitao…

Nakon toga više me nitko nije zvao. Sve je utihnulo. Čak ni iz Osijeka nisu protestirali, kao da su svi sve znali osim mene.

Nu, ubrzo potom pročitam u Večernjem listu komentar, inače tadašnjeg saborskog zastupnika, dr. Slavena Letice o tome kako su o priznanju, meni i Glavašu raspravljali u Saboru i da je ovaj visoki dom donio jednu od najgorih, bespredmetnih odluka u svojoj povijesti, tj. da se zabrani udrugama da uručuju priznanja (sic!) onima za koje misle da ih treba na ovaj način nagraditi. Toga stvarno, mislio sam, ima samo u Sjevernoj Koreji.

Međutim, tada je postalo i više nego jasno da je HDZ na čelu sa Sanaderom, Šeksom, Lukom Bebićem, Ivićem i drugima ovom odlukom i prije nego je podignuta optužnica, generala Glavaša želio osramotiti, osuditi i sve učiniti da bude – kriv, pa čak i raspravom i zaključcima u Hrvatskom saboru, a preko „leđa“ jedne braniteljske udruge! Nečuveno!

I što se potom dogodilo? Ništa. Glavaš je bio u istražnom zatvoru i svi su nas ostavili na miru, a mi smo i dalje održavali aktivnosti, čak i dijelili priznanja, na kojima su nam i dalje „pljeskali“ i iz državnog vrha.
Ali…tada su za mene osobno počele nove igre, koje kao „nisu imale veze“ sa slučajem Glavaš. Naime, odjednom su počele dolaziti, kako su nam rekli, anonimne (?) prijave u svezi rada Udruge branitelja Podravke. Prijavljivali su nas gotovo za svaku akciju. Angažirani su bili i svi koprivnički mediji danas prikažu kao „lopove i kriminalce“, o čemu prije slučaja Glavaš nije bilo ni riječi. Nu, kao pravi naivac, mene ni to odviše nije pogodilo i nastavio sam po starom, a svaki puta nakon temeljite istrage sve je palo u vodu.

Dakle, s jedne strane su nas podržavali, financirali, (istina skromno), a onda ti isti ili njima slični to odmah odnosili u policiju ili DORH! Čak sam morao odgovarati zašto smo na Podravkin silos istaknuli 9-metarsku hrvatsku zastavu koju smo dobili iz Knina, a na kojoj smo napisali UHBDR Podravka!!? U tome je, tek kasnije sam shvatio, odličnu igru odigrao i sam Marinac i potom njegovi nasljednici Šestak i Vitković (bez kojeg nismo mogli provesti ni jednu akciju) koji su kao navodni optuženi „kriminalci“ već tada vjerojatno bili ucijenjeni.

I kad sam već zaboravio na ovaj slučaj, „slučaj Glavaš“ iz 2006. , „kopajući“ po internetu naišao sam na šokantan link. Naime, netko je tek sredinom travnja ove, 2022. godine (!?) objavio samo zapisnik sa sjednice Hrvatskog sabora od 14. 12. 2006.a u kojem se na više od desetak stranica može pronaći na koji je način prošla sjednica Hrvatskog sabora s naslovom: Konačni prijedlog zakona o dopunama Zakona o odlikovanjima i priznanjima RH, hitni postupak, prvo i drugo čitanje. Sjednicu je vodio Vladimir Šeks.

Glavnu riječ vodili su HDZ-ovci i već s mjeseca je bilo jasno da je sve posvećenu generalu Glavašu, odnosno Udruzi branitelja Podravke, koju sam vodio s ciljem da hrvatski general i ratni zapovjednik ne primi priznanje – Junak Domovinskog rata.

Bio je to prvi veliki pritisak na pravosuđe, branitelje, ali i medije, da se Glavaš mora progoniti i – osuditi.

Mladen Pavković,

Novinar, književnik i publicist i predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), 48000 Koprivnica, Dr. Nikole Sertića 15.”

Facebook Comments

Loading...
DIJELI