Okončanjem operacije Cincar, prve združena operacija HVO-a i Armije BiH, sudionici ove trodnevne akcije koja je završila 03. studenog 1994. godine – ušli su u oslobođeni Kupres, objavilo je Dnevno.
Jedan od onih koji je slavodobitno kročio na oslobođeni teritorij, bio je poznati kirurg dr. Toni Kolak. Ovaj liječnik bio jedan jedan od organizatora ratnog saniteta i kao takav je svih pet godina proboravio na bojišnicama, iako je bio otac troje djece.
Kolak je kao dijete rođeno u BiH došao u Zagreb, završio klasičnu gimnaziju pa Medicinski fakultet, a onda postao specijalizant Sveučilišne bolnice u KB-u Sveti Duh. Ubrzo je započeo rat, a on je došao u situaciju da svojim znanjem da doprinos koji je, pokazat će se, bio nemjerljiv.
“Svaki se dan gledalo smrti u oči”
“Na sreću, u pet godina ratnih bojišnica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nikad nisam bio teže ranjen. Tu i tamo neka ogrebotina, nešto gelera, ali uglavnom podnošljivo. Valjda sam imao sreće jer granate i meci letjeli su po bojištima, svaki dan se ginulo i svaki se dan gledalo smrti u oči, doslovno. Poseban je to motiv biti na bojištu. Kad uđe u krv, teško izlazi. Nije bilo važno gdje se spava, što se jede. Važno je bilo da sanitet funkcionira i da pomognemo ranjenim vojnicima”, kaže dr. Kolak za Braniteljski portal.
Odlazak u zaraćenu BiH
Usporedo s pokrivanjem saniteta u Hrvatskoj već u jesen 1991. u Zagrebu se sastaju liječnici porijeklom iz BiH svjesni da je rat u susjednoj državi neizbježan. Polako se organizirao sanitet, a imenovani su i koordinatori za pojedina područja, dr. Anto Matković, dr. Anto Dugonjić dr. Branko Bakula te Toni Kolak.
“Odlučili smo da će centralna bolnica biti u Grudama jer su blizu hrvatske granice, što znači da je moguća evakuacija teških ranjenika, primjerice, u Split, koji može pružati i svu logistiku. Nedugo potom trebala je hitna akcija i s dvojicom liječnika, dr. Ivanom Bagarićem i dr. Ivanom Šarcem iz Tomislavgrada, dogovoreno je da dođe jedna iskusna kirurška ekipa iz Hrvatske i pomogne kolegama u BiH.”
Krajem 1992. stanje se u BiH pogoršava osobito u Kupresu i u Mostaru, gdje su stigli rezervisti iz Srbije i Crne Gore. Svaki put bio je opasan, a trebalo je ići na teren i dovršiti projekt ratnih bolnica.
Kujundžić ga smijenio s mjesta ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava
“Cijeli dan i noć dovoze ranjenike, zbrinjavamo ih i šaljemo u Tomislavgrad. Sniježi, temperatura pada, jako je hladno. Jedanaestog travnja nastavljeno je granatiranje. Razmišljamo o evakuaciji, Gverić ne dopušta. Računamo, tenkovima treba do raskrižja prema Livnu 15 minuta, čekat ćemo dok dođu tamo. Imamo dvije Zolje i RPG. Pokušavamo ih zaustaviti s ono malo vojnika, obrane gotovo da nema, ostaje Vojna policija i minobacači Ive Šimunovića iz I. jajačke bojne Tomislavgrad. Govore da mi je izviđač negdje gore. Slijedi minobacačka vatra, tenkovi bježe. Nakon četiri sata dolaze neki momci iz Frankopana, vodi ih Zulu, pitaju za tenkove, Šujica je spašena”, opisuje tadašnju situaciju na bojištu BiH dr. Kolak.
Podsjetimo, dr. Toni Kolak prije nekoliko godina našao se u središtu interesa javnosti nakon što ga je tadašnji ministar zdravstva Milan Kujundžić smijenio s mjesta ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava. Kolak je tada optužio ministra za osvetu i dezerterstvo, a braniteljske udruge, sve redom, pružile su potporu čovjeku koji je tijekom pet ratnih godina s kolegama na bojištu spašavao živote i organizirao ratne bolnice u BiH.