SRPSKA VOJSKA PORAŽENA: Drvar pod kontrolom hrvatske vojske, a Trebinje u okruženju

Foto: Hrvatski vojnik

Elitne postrojbe srpske vojske u okolici Drvara i Trebinja rastjerane su 18. kolovoza, na današnji dan, 1995. godine.

Ovakav rasplet bio je neophodan, s obzirom na to da su s tog područja hrvatskoj strani kontinuirano stvarani problemi. Samo dva tjedna prije, 03. kolovoza, Vojska Republike Srpske topnički je napala Orašac i Zaton, gdje su dvije granate pale na kupalište Klačine-Bat u Velikom Zatonu. Od eksplozija je poginulo troje mladih Dubrovčana, Orsat Domaćin (1976.), Danijela Spajić (1970.) i Frano Goić (1971.), a troje je teško ranjeno. Istog dana napali su i zračnu luku te niz konavoskih sela. Ukupno je na dubrovački kraj ispaljeno 40 granata.

Povjesničar Jakša Raguž u svom znanstvenom radu detaljno je proučio događanja na južnom bojištu uoči i nakon VRO Oluje.


“Da je to bio planirani udar vidi se i iz toga što je pred početak napada u Trebinju oglašena opća opasnost bez prethodnoga djelovanja HV-a, čime se stanovništvo pozvalo na preventivno sklanjanje u slučaju uzvraćanja HV-a.33 U priopćenju za javnost Glavni štab VRS-a pravdao je granatiranje borbama za Drvar koje VRS vodi s hrvatskim snagama. Napad je bio izveden u skladu s najavom predsjednika RS-a Radovana Karadžića da će VRS za odmazdu napadati hrvatske gradove. Sutradan, 4. kolovoza, Hercegovački je korpus napadao topništvom cijeli dan. Uz položaje HV-a, tučena je i zračna luka, sela Čilipi, Močići, Orašac, Zaton, Mokošica, Pobrežje, Brgat, Mandaljena, te hercegovačka Ravno i Ivanica. Znatno je oštećena župna crkva u Mokošici i više kuća u tim selima”,  napisao je Raguž u radu Dubrovnik i dubrovačka bojišnica 1995. godine.

Dok je prethodni bio odmazda za Drvar, ovaj i napadi idućih dana bili su odmazda za hrvatsku vojno-redarstvenu akciju “Oluja”, što je u izjavi za Radio Trebinje potvrdio predsjednik Ratnoga štaba Trebinja Božidar Vučurević.



“Topnički napadi u okolici Dubrovnika nastavili su se kroz cijeli kolovoz, pa je tako 12. kolovoza 1995. zapamćen kao jedan od najtežih ratnih dana. No to je bio tek početak. Hercegovački je korpus sve do 1. rujna, tj. 21 dan, svakodnevno topništvom napadao položaje HV-a od granice s Crnom Gorom do Ravnog, te civilne ciljeve u dubini dubrovačkoga područja. Izvršeno je i pet jačih pješačkih napada VRS-a na položaje HV-a. Nakon 1. rujna nastupilo je zatišje. Idućih mjesec dana paljba VRS-a po položajima HV-a bila je slabog intenziteta”, napisao je povjesničar Jakša Raguž.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI