Jeste li znali da se Samobor za vrijeme Domovinskog rata branio u Vukovaru?
Naime, Nikica Burić koji će nadimak “Samoborac” dobiti tek po odlasku na najtežu hrvatsku bojišnicu, sredinom 1991. godine zaključio je da će svoj rodni grad morati braniti upravo u Vukovaru, piše portal Dnevno.
Od te ideje ga nije odvratio plan o vjenčanju sa svojom dugogodišnjom djevojkom, a niti činjenica da se krvavi rat odvija stotinama kilometara od pitoresknog Samobora.
Nikica je kupio kalašnjikov i oprostio se od sestre te se uputio prema Vukovaru ostavivši svoje zabrinute roditelje koji su u to doba radili u Njemačkoj. Tada još nitko nije bio svjestan da na plamteći istok Hrvatske stiže jedan od najodvažnijih branitelja koji se za vrlo kratko vrijeme prometnuo u ratnika bez premca, a potom u živuću legendu i heroja Vukovara.
Čini se kako niti danas, s 30-godišnjim odmakom vremena, ovaj vukovarski veteran iz Samobora ne misli da je učinio nešto posebno.
“Nisu svi ljudi isti… Jednako cijenim pekara koji nam je pekao kruh kao i branitelja s prve crte. I oni su zaslužni, jer je pitanje što bi mi jeli da nije bilo takvih. Bilo bi strašno da su branitelji tada ovisili o mom kruhu jer ja ga zaista ne znam ispeći”, rekao je Samoborac.
“Volio bih kada bi i neki drugi branitelji medijski istupali, da ne ispadne da smo samo nas nekolicina branili Vukovar. Bilo je sjajnih ratnika”, istaknuo je.
Spomenuo je HOS-ovca Ivana Brdara kao najvećeg heroja Vukovara, a dodaje “možda i najvećeg heroja Domovinskog rata”.
Prisjetio se kako je sve započelo.
“Nakon obuke 15. siječnja i kupnje kalašnjikova, u Rakitju su mi rekli da najprije moram u Šarengradsku na liječnički pregled, no ja sam to odbio i početkom rujna stigao u Vukovar kada su mjesne zajednice preimenovane u čete. Iako se priča da je već u rujnu Vukovar proživljavao pakao, to je samo djelomično točno. Prvi napad jest bio 14. rujna, no to je nemjerljivo s onim što se događalo u listopadu i studenom kada su hrvatski branitelji doslovno ginuli svakoga dana”, naglasio je Burić.
Za ime Nikice Burić od prvog se dana pročulo diljem vukovarske bojišnice. Drski, samouvjereni 31-godišnjak koji se osobnim oružjem došao obračunati sa četnicima, u prvom je vatrenom krštenju, u bliskim borbama na Sajmištu nemilosrdno ‘pokosio’ nekoliko neprijatelja. Upravo tada nastala je legendarna izjava koja se našla na muralu.
“Jesi li ti iz Legije stranaca?”, pitao ga je jedan suborac. “Ne, ja sam iz Samobora”, odgovorio je Burić.
“HOS-ovci su bila svježa i nevjerojatno nabrijana snaga. Čim su došli inzistirali su da ih se pošalje u akciju, pa smo ih ja i još dvojica ‘domaćih’ i poveli. Obzirom da su došli u najgore vrijeme, Zvone Ćurković, Damir Markuš, Igor Široki, Stjepan Antolić i ostali, pokazali su ono što sam priželjkivao. Neopisivu hrabrost i borbu bez uzmicanja”, naglasio je.
Bliskost stečena u ratu, s pripadnicima HOS-a koji Samoborca u izjavama i intervjuima spominju kao jednog od svojih, zadržana je do danas.
“Ti dečki borili su se do posljednjeg daha. Ipak, pokojni Ivan Brdar zauzima posebno mjesto u mom sjećanju jer sam s njim išao u čišćenja. Bio je nevjerojatan… Cijelo sam vrijeme u ratu bio pribran, mnogi će reći i hladnokrvan, ali kada je on poginuo, bio sam satima neupotrebljiv. Umro mi je na rukama, a posljednje riječi koje je izgovorio bile su ‘pozdravi mi S’ ili ‘pozdravi mi K’. Ne znam točno na koga je mislio, nisam ga dobro razumio. Njegova smrt me dotukla… Sjećam se da sam u bolnici doktoru Njavri rekao ‘doktore, ovo je jedan od najvećih junaka. Ovo je moj, dobro ga operite’. Zanimljivo je da je Brdar samo dan prije učinio nešto zbog čega mislim da je predosjećao smrt. Bili smo u bolnici, a on je jednoj djevojčici dao svoj grb, a drugoj lančić. Rekao joj je ‘izvoli, meni više neće trebati’’ I zaista, drugog dana Brdar je pokošen iz mitraljeskog gnijezda”, rekao je Burić.
Nikica Burić – Samoborac koji tijekom obrane Vukovara gotovo nikada nije pokazao emocije, učinio je to tek prilikom odlaska iz Vukovara. Samo je tada, kaže, zaplakao. Samoborac je jedan od rijetkih branitelja koji je odlazak u proboj odgađao do posljednje sekunde jer je sve do kraja ustrajao u želji da obrani tada već gotovo sravnjen grad, iako više nije imao s kim, a nije imao niti s čim. I danas smatra neprihvatljivim bilo kakvu predaju i odlazak zapovjedništva i ostavljanje grada u rasulu, no na koncu je bilo jasno da će to morati učiniti i on.
Izvlačenje iz Vukovara bilo je mukotrpno i kroz minska polja potrajao je pet dana.
Nikica Burić – Samoborac jedan je od dvojice samoborskih dragovoljaca koji su otišli u Vukovar. Drugi samoborski dragovoljac bio je Nikičin susjed, 19-godišnji pripadnik Tigrova. Zanimljivo je da je Samoborac iz bitke za Vukovar izašao bez ijedne ogrebotine, dok su se dva lakša ranjavanja dogodila naknadno u nastavku rata u BiH. Također nije koristio nikakve braniteljske povlastice poput kredita, a odbio je i mogućnost napretka u vojsci. I danas sa svojom obitelji živi u Samoboru, a posebno se veseli povremenim druženjima sa suborcima iz Vukovara i unučetu koje će stići za koji mjesec.