SAČUVAN KOMAD KARTONA IZ LOGORA MITROVICA: Molitva na kartonskoj kutiji keksa i pjesma posvećena mrtvom bratu

Foto: Privatna arhiva

Obilježavajući sv. Antuna, saborski zastupnik i bivši zatočenik srpskih logora Stipo Mlinarić Ćipe objavio je autentičan komad kartona koji su hrvatski branitelji iznijeli iz logora Mitrovica.

“Našu molitvu svetom Antunu smo napisali na kutiji od keksa. Dok smo brojali logoraške dane svoje molitve i vapaje upućivali smo svetom Antunu koji nas je čuvao”, napisao je Ćipe.

Popričali smo s Ćipom o načinima kojima su si olakšavali i kratili duge mjesece zatočeništva. On je odmah na početku izrazio žaljenje zbog nedostatka sluha naše države za važnost predmeta koje su uspjeli izvući iz logora:

“Riječ je o predmetima koji pričaju jednu povijesnu priču i smatram da u najmanju ruku zaslužuju postati eksponati izložbe u jednom od muzeja. Uvjeren sam da ih ima dosta, no obzirom da su napravljeni od materijala koji nisu trajni, bojim se da će propasti po tavanima i podrumima bivših logoraša”.

On kaže da kreativnosti, vjere i nade – u logorima nije nedostajalo:



“Po pola dana smo mijesili komadiće kruha i od njega radili krunice. Od kruha smo, također, radili kocke za jamb. Osim što ste na kutiji keksa srpske proizvodnje koji su nam donosili iz Crvenog križa vidjeli molitvu sv. Antuna i svojevrstan kalendar, od tih kutija napravljene su i karte za belu. S nama je bio zatočen i jedan nevjerojatno talentiran mladić koji je originalno na tim kartonima nacrtao simbole karata za mađarice. Isto tako, radili smo križiće od konaca starih, vojničkih deka”, priča nam Ćipe.

Govoreći o molitvi na kartonskoj kutiji keksa, on kaže da je vjera zauzimala važno mjesto u njihovoj svakodnevici.

“Prije nego sam ja došao u Mitrovicu, tamo su na nekoliko tjedana bili zatočeni i maltretirani naši fratri. Iako su oni pušteni, nas koji smo ostali vjera nikada nije napustila”, kaže i dodaje da je molitvenik bio strogo čuvan od očiju čuvara.

Na kartonskoj kutiji, Ćipe je napisao i pjesmu koju je posvetio svom bratu.

“Napisana je 10. siječnja u logoru u Nišu. Toga dana su mi gospođe iz Crvenog križa rekle da mog brata Mileta nema na njihovom spisku. Svoju bol ispisao sam na kartonu kutije od keksa jer nisam znao gdje je moj brat, ali moja nutrina je osjetila da više ne korača ovim svijetom. Nažalost nakon 5 godina sam na identifikaciji kostiju prepoznao svoga brata. Ubijen je 20. studenog 1991. na Ovčari. U pisanju pjesme su mi pomogli još par mojih logoraša ali se ne sjećam točno tko”.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI