Na današnji dan 1991. godine, u Plitvicama je poginuo hrvatski redarstvenik Josip Jović i tako ostao upamćen kao prva žrtva Domovinskog rata.
Iako je Jović poginuo prije nego li je službeno započeo rat, ovaj heroj Plitvičkih jezera je kao pripadnik aktivnog sastava MUP-a iza sebe imao već dva odrađena terena – u Pakracu i Petrinji. I ovoga puta, hrvatski redarstvenici su imali zadatak uspostave reda i mira, te vraćanje područja koje su zaposjeli “martićevci” u hrvatski ustavni poredak.
Josipa Jovića srpski su pobunjenici ubili pokraj pošte, no detaljnije o tome trenutku doznali smo od Petra Bajana, pripadnika Jedinice za posebne zadatke Rakitje.
“Pokojni Jović i ja smo bili ista četa… Naziv je takav jer su u to doba još uvijek na snazi bile stare formacije. Zajedno smo spavali, zajedno išli na smjene i nekako smo bili slični. Obojica djeca sa sela, poštena i neiskvarena”, prisjetio se Bajan suborca i prijatelja za kojega nikada nije pomislio da će biti prvi koji će proliti krv za Hrvatsku.
Kazao je kako su nakon rešetanja autobusa i ranjavanja hrvatskih policajaca ubrzo “stali na noge” i krenuli s čišćenjem terena. Gazeći po dubokom snijegu, zarobili su oko trideset neprijatelja, pa je svaki od njih pred sobom vodio po dvojicu zarobljenika. Pred sobom je zarobljenike imao i Jović.
“U jednom trenutku, Josip je svoje zarobljenike predao meni i krenuo prema pošti. Sjećam se kako se prije toga našalio na moj račun. Bio je petak i toga dana smo dobili plaće u kuvertama. Pitao me ‘gdje si ti spremio svoju kuvertu, da znam gdje je ako pogineš.’ Onda je krenuo prema pošti, a nakon pet minuta čuli smo da je pogođen.
Josip Jović se prilikom pucnjave bacio u snijeg, no pogođen je ispod pazuha, u mjesto koje pancirka ne štiti.
“Kao da mu je bilo suđeno umrijeti toga dana”, kaže Petar Bajan.
Prije nego što je izdahnuo, Josip je dva puta zazvao oca.
Nakon pogibije pokopan je uz sve vojne počasti na mjesnom groblju u rodnom Aržanu. Na Uskrs 1994. u Aržanu mu je otkriven spomenik. Majku Josipa Jovića zvali su “majka heroj”. Marija Jović bila je osebujna, plemenita i draga žena koja je svojom razboritošću i odlučnošću ponekad, na obljetnicama povodom pogibije njenog sina, tješila više druge, nego pazila na sebe. Umrla je u tuzi za sinom 20. studenog 2015.
Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika, a odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim pleterom, Spomenicom Domovinskog rata, Spomen značkom I. gardijske brigade “Tigrovi” i Spomenicom prvog poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu.