Dusine, selo u općini Zenica, u Lašvanskoj dolini krajem siječnja 1993. godine našlo se u potpunom okruženju Armije BiH. Armija je na Dusine krenula nakon neuspješnog napada na Busovaču. Nakon što su na velikom dijelu Bosne i Hercegovine pretrpjeli niz teških poraza od Srba, muslimani su izgubljene teritorije odlučili nadoknaditi na račun Hrvata, poglavito u središnjoj Bosni, gdje je počinila masakr nad hrvatskim stanovništvom.
U rano jutro 26. siječnja u selo su upali pripadnici 7. muslimanske brdske brigade, koja je bila sastavljena od prognanika iz okolice Banja Luke i Prijedora, i započeli krvavi pir. Uslijedila su uhićenja, maltretiranja, a potom i okrutna ubojstva desetoro muškaraca – devet Hrvata i jednog Srbina koji se iz Zenice sa ženom sklonio kod Hrvata u Dusinu.
Devet žrtava ubijeno je u kući Stipe Kegelja, dok je Mladen Kegelj nakon zlostavljanja likvidiran u seoskom mejtefu (islamskoj vjerskoj osnovnoj školi).
Danas tamo ne živi ni jedan Hrvat
Tijela ubijenih pokopana su 3. veljače 1993. godine na groblju u Busovači, a Dusina je uskoro ispražnjena od Hrvata. Od prijeratnih 231 Hrvata iz Dusine danas u mjestu ne živi nijedan Hrvat.
Iako su svi akteri zločina nad Hrvatima međunarodnom kao i domaćem pravosuđu poznati, jer su izašli na vidjelo tijekom haaških procesa, za zločin u selu Dusina, uključujući i vrlo okrutno ubojstvo zarobljenika Zvonka Rajića, još uvijek nitko nije procesuiran.
Ovaj pokolj u Dusini primjer je etničkog čišćenja Hrvata iz središnje Bosne i zatim naseljavanja raseljenih muslimana iz drugih dijelova BiH. Cilj je bio ispresjecati hrvatska područja – odsjeći Lepeničku od Lašvanske doline i spojiti 3. korpus Armije BiH, s sjedištem u Zenici, s 4. korpusom na području Konjica i Jablanice.