Glazbenik, književnik, pjesnik, slikar, i schock artist, koji je iz malog vinkovačkog okruženja postao veliki fajter. U Domovinskom ratu je dobio čin satnika i više odličja. O njegovoj smrti postoje razne priče i legende...
Kratak rezime o liku i djelu hrvatskog dragovoljca, vinkovačkog glazbenika Satana Panonskog donosi Hrvatsko obrambeno štivo:
Kako se rat bližio tako je došlo i vrijeme da Satan pristupi vojsci, a sjetimo se da je tri mjeseca proveo u kazneno-popravnom domu Lipovica zbog izbjegavanja vojne obveze ( kako to Balašević kaže: „odjebi JNA.“). Navodno je jednom prilikom na pitanje zašto je dobrovoljno uzeo pušku u ruke odgovorio:“ Ne zanima mene to Hrvat i Srbin jer ja sam ti po nacionalnosti Punker, ali tamo neki hoće moju majku i brata da ubiju… e pa neće moći…“.
Dok su s fronta stizale informacije o masakriranju civila i zarobljenih vojnika, tako su stigle i informacije da je navodno i Satan bio nemilosrdan. Punk je bio njegov život, njegova borba. Punk je u ratu od njega napravio tempiranu bombu ili ti kamikazu. Navodno je jednom prilikom pustio bradu i pridružio se četnicima te s njima pio cijelu noć, kako su četnici utonuli u san on ih je navodno sve pobio. Mada nije nikada školovan u vojnim učilištima, urođena sposobnost ga je vodila do njih. Predator, u pravom smislu riječi. Američki filmovi su pretenciozni, po tom pitanju. Previše efekata, i opreme…on je imao kalašnjikov, fes, kožnu rokersku jaknu.
Glazbenik, književnik, pjesnik, slikar, i schock artist, koji je iz malog vinkovačkog okruženja postao veliki fajter. U Domovinskom ratu je dobio čin satnika i više odličja.
O njegovoj smrti postoje razne priče i legende.
Jedna priča kaže da je stradao od snajperskog metka jednom prilikom dok je glumio strašilo u polju zbog neke oklade za gajbu piva.
Druga priča pak kaže kako je ubijen od vlastitih suboraca zbog nekih starih nerješenih računa.
Treća kaže kako je ubijen po naredbi vojnih glavešina jer takva tempirana bomba je bila preopasna.
Četvrta priča kaže kako je počinio suicid nakon razgovora s majkom koja mu je uplakana rekla kako nema što za jest.
Peta priča kaže kako se poskliznuo na ledu, a napunjena puška je sama od sebe opalila.
Šesta priča kaže kako je poginuo dok je čistio pušku koja je opet sama od sebe opalila i tako u nedogled.
Nije samo dijaspora bila ubijana snajperskim hitcima, kao što govore danas, već su ubijani ljudi dragovoljci Domovinskog rata, i to jednako podlo, a možda još i gore jer su Satana ganjali cijeli život, od malih nogu, te je u komunističkom sistemu, mada izgleda šokantno, pružio žestok otpor svima u gradu Vinkovci, a potome diljem Hrvatske. Njemu su za petama bili Perković, Manolić, kao i žene koje su radile za UDBA-ške krugove. Ono što ga je krasilo bio je visok IQ, koji je šokirao profesore, te je stoga napustio školu. Ponekad se pitam jel nas netko od rođenja prati, od malih nogu…jesmo li pod prismotrom. Ne treba generalizirati stvar, no u jedno sam siguran, a to je da Hrvate proganjaju oduvijek četnici, i njihovi jataci (pomagači). A još i više, one koji se malo više ističu, pameću, mudrošću, spisateljskim darom, ili političkom djelatnošću.
Istinu je teško naći u svim tim mitovima i legendama, zna se samo da je poginuo kao hrvatski vojnik 27. siječnja 1992. godine u Vinkovcima, točnije u Aninoj ulici, ali i to je upitno.