Ministar branitelja Tomo Medved nedavno je podsjetio na niz ratnih zločina za koje do danas nema odgovornih. Kostrići, Široka Kula, selo Vukovići kod Plitvica, Ovčara, šire područje Vukovara… Upravo ovih dana, 1991. godine, u Širokoj Kuli dogodio se nezapamćen zločin…
Točnije, moglo bi se govoriti o zločinu neslućenih razmjera koji u javnosti nikada nije potpuno zaživio, između ostalog, jer nije bilo ugodno priznati da je krvnicima oprošteno za ono što su učinili. A zvjerski su ubili 40-tak hrvatskih civila, mještana Široke Kule, Ličkog Osika, Ostrvice i Mušaluka…
Krvavi pir koji se dogodio u jesen 1991. godine gdje su žitelji ovih mjesta masovno pogubljeni na nezamislivo okrutne načine, jedan je od najtežih ratnih zločina počinjenih na hrvatskom tlu tijekom Domovinskog rata. Egzekucije u potiljak, silovanja, spaljivanja živih ljudi, žrtva i 16-godišnja djevojčica, svi mahom pobacani u obližnje jame čije su ostatke vadili zgroženi speolozi… Prilikom ovog nezapamćenog masakra, pribjegavalo se svemu…
Pobunjeni Srbi potpuno zamračenog uma više nisu birali žrtve. Poput životinja kojima se osladi krv, namjerili su se, između ostalog, na peteročlanu obitelji Rakić. U ovom mješovitom braku između Maneta Rakića koji je po nacionalnosti bio Srbin i supruge Lucije, po nacionalnosti Hrvatice, izrodilo se troje djece. Svih petero članova obitelji, pripadnici milicije tzv. SAO Krajine odlučili su “smaknuti” zbog sumnje da preko radio stanice surađuju sa hrvatskim postrojbama. Llišili su slobode Maneta Rakića, njegove sinove Dragana i Milovana i kćerku Radmilu, potom im vezali ruke i zatvorili usta ljepljivom trakom, uveli ih u kombi vozilo i prevezli do jame “Golubnjača”. Tamo su ih ubili hicima iz vatrenog oružja i bacili u jamu. Lucija, Manetova supruga, silovana je i živa zapaljena u svojoj vikendici.
Govoreći o zločinima u Širokoj Kuli, Ante Nazor je napomenuo kako ne smijemo zaboraviti imena ubijene trinaestogodišnje Verice Nikšić i sedamnaestogodišnjeg dječaka Ivice Nikšića. “Ta imena moraju se čuti”, kazao je ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra prilikom gostovanja u Studiju 4.
Govorio je i o slučaju obitelj Rakić:
“Pretpostavljali su da su zakopani u jami zvanoj Golubnjača. Međutim, sudac je saznao da su u toj jami i hrvatske žrtve. On je pisao ministru unutarnjih poslova SAO Krajine Milanu Martiću kako imaju politički problem – “kako ćemo ekshumirati naše žrtve, a da UNPROFOR ne sazna za leševe Hrvata. Taj sudac je kasnije aboliran”, ispričao je Nazor. Rekao je kako do tih saznanja dolazi na temelju dokumenata srpske provijencije u kojima se navode imena počinitelja ovih zločina.
Žrtve četničkog zločina u Širokoj Kuli čije su ubojice oslobođene su:
Kate Nikšić, r 1937.
2. Verica Nikšić, r 1978.
3. Mande Nikšić, r 1940.
4. Ana Nikšić, r 1904.
5. Marija Nikšić, r 1901.
6. Ana Nikšić, r 1920.
7. Petar Nikšić, r 1942.
8. Ivica Nikšić, r 1974.
9. Ante Nikšić, r 1937.
10. Joso Nikšić, r 1957.
11. Petar Nikšić, r 1948.
12. Nikola Nikšić, r 1932.
13. Ana Orešković, r 1930.
14. Anka Orešković, r 1945.
15. Nikola Orešković, r 1937.
16. Mara Orešković, r 1911.
17. Milan Orešković, r 1930.
18. Kate Orešković, r 1932.
19. Ivan Orešković, r 1896.
20. Marija Orešković, 1901.
21. Matija Orešković, r 1912.
22. Ante Orešković, r 1937.
23. Anka Orešković, r 1935.
24. Kate Čačić, r 1913.
25. Ivan Štimac, r 1930.
26. Marica Štimac, r 1933.
27. Ana Vojvodić, r 1933.
28. Mile Vojvodić, r 1938.
29. Ivan Perković, r 1920.
30. Mane Rakić
31. Luja Rakić
32. Radmila Rakić
33. Dragan Rakić
34. Milorad Rakić.
Žrtve četničkog zločina u Bukovcu, zaseok Vučići:
Mandica Hećimović, 79 godina, te njezini sinovi:
2. Ivan Hećimović, 48
3. Joso Hećimović, 46
4. Mile Hećimović, 43.
Žrtve četničkog zločina u zaseoku Radići:
Marija Pocrnjić, preko 90 godina
2. Mile Pocrnjić, 54 godine
3. Ana Pocrnjić, 64 godine.