Nakon što je 3. srpnja 1991. godine kolona od 60-ak tenkova i oklopnih transportera kod Batine prešla most na Dunavu, započela je otvorena okupacija hrvatskog teritorija.
Samo nekoliko dana nakon ulaska redovne vojske JNA, u Hrvatsku su se počele slijevati i dobrovoljačke trupe iz Bobote, Silaša, Vere i Trpinje, a prva meta bilo je selo Ćelije (općina Trpinja) koje je zbog svoje strateške pozicije bilo pod okruženjem još od svibnja te godine.
Prvo potpuno uništeno selo
U danima koji su prethodili, a do 09. srpnja selo je potpuno opljačkano i razrušeno do temelja, 35 mještana je tijekom okupacije izgubilo život, a Ćelije postale poznate po masovnim grobnicama. Već 21. rujna pripadnici tzv. Teritorijalne obrane SAO Krajine, koju je predvodio srpski ratni zločinac Željko Ražnatović, bacili su u masovnu grobnicu u Ćelijama tijela 11 zatočenika iz zatvora u Dalju.
Selo masovnih grobnica
Isti su počinitelji 11. studenog ubili pet zarobljenih civila iz Klise, koje su bili odveli u centar za obuku u Erdutu na ispitivanje. Tijela su im bacili u masovnu grobnicu, također u Ćelijama.
Nakon Ćelija, po istom obrascu u svega četiri mjeseca spaljena su i uništena brojna hrvatska sela i naselja od Vukovara do Prevlake s namjerom da se uništi i protjera hrvatsko stanovništvo. Baranja je do kraja srpnja potpuno okupirana i snage agresora prelaze u istočnu Slavoniju kako bi se spojile s onima koje su nastupale iz smjera Iloka prema Vukovaru i Osijeku.