Ova djevojka imala je tek 18 godina kada je na današnji dan 1991. godine položila svoj život za domovinu kod Čačinaca između Slatine i Orahovice. Istog dana ondje su također poginuli i Gordana Loborec (19) i Alojz Dvorski (16). Djevojka sa fotografije zvala se Marion-Angelika.
O mladoj Marion ne zna se puno. Najviše otkriva pismo njezine majke objavljeno u knjizi “Pismo ratniku” kojim se oprostila od prerano poginule kćeri, a koje je objavljeno na stranici Dogodilo se na Današnji dan – Domovinski rat:
“Draga Majo,
posljednji dani provedeni s tobom ostali su mi u najljepšem sjećanju. Uvijek ću pamtiti tvoje oduševljenje kad si zadužila gardijsku odoru. Tvoje veselje bilo je neizmjerno. Gledajući te tako sretnu, nisam imala snage stati ispred tebe i reći: Ne idi! Zov napaćene domovine bio je jači od svega, a ljubav prema njoj jača je i od smrti. Prolazili su dugi dani strepnje i iščekivanja. Neprospavane noći pune straha i nemira nizale su se jedna za drugom. Usred jedne takve noći došla si s pjesmom na usnama: Spremaj majko kreveta, uskoro se vraćam ja, tek što nije svanula neovisna nam Hrvatska! Obje smo bile presretne, ja zbog toga što si došla, a ti jer sam te dočekala. Neovisna Hrvatska je doista svanula, ali bez tebe, koja bi joj se toliko radovala. Zašto se moralo dogoditi ono čega sam se toliko pribojavala? Ostavila si me tužnu, uplakanu, slomljenu. Svi kažu – to je sudbina, vrijeme liječi rane. Moje rane nikad neće zacijeliti. One su svakim danom sve dublje, sve teže, a tako će biti do našeg susreta u vječnosti.
Mama”