Na današnji dan, 19. rujna 1991. osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, jednom od najvažnijih strateških ciljeva agresora.
Siloviti napad na Gospić započeo je početkom rujna, a grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca porijeklom iz Like, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugi.
Arkanova snimka u Vukovaru koja ledi krv u žilama: ‘Idemo po baštama, pobijte ih sve bez milosti’
Razoren, ali obranjen
Stoga je Glavni stožer iz Zagreba u Gospić poslao četvoricu iskusnih pripadnika specijalne policije ATJ-a Lučko, predvođenih Mirkom Norcem koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i specijalnu postrojbu, dvadesetak pripadnika Bojne “Zrinski”. Nakon što je u Gospić stiglo pojačanje iz Zagreba predvođeno Mirkom Norcem, prvi korak prema oslobođenju je postignut 14. rujna osvajanjem skladišta oružja u Kaniži.
Nakon što su zarobljenim oružjem branitelji zauzeli vojarnu Stanko Opsenica, počeli su se predavati i ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo područje, a iz Banja Luke je na Gospić poslana velika oklopna kolona. Branitelji su uspješno odbili napade, no Gospić je platio visoku cijenu i uz Vukovar postao drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu.
No prije svega toga, Norac se sa svojim suborcima priključio borbenim grupama 117. brigade ZNG-a iz Gospića pod vodstvom Dane i Paje Šimića, Joze Šmuka, Marijana Rogića i Ivice Oreškovića. Njihova prva zajednička akcija bila je velik uspjeh. U koordiniranoj akciji 5. rujna 1991. zarobljen je prvi general jugovojske. Hrvatski vojnici presreli su i zarobili pet oklopnih vozila u kojima je general Trajče Krstevski s tridesetak vojnika išao u pomoć opkoljenoj vojarni u gradu. General Krstevski bio je poznat hrvatskoj javnosti iz Krvavoga Uskrsa na Plitvicama, kada su njegove postrojbe uspostavile tampon-zonu između srpskih pobunjenika i hrvatskih snaga. Nakon zarobljavanja prvog jugoslavenskog generala u Domovinskom ratu odmah je reagirala međunarodna zajednica, pa su dan kasnije u Gospiću počeli pregovori o razmjeni.
Siloviti napad kao odgovor na zarobljavanje generala
Poslije potpisanog primirja oba su izaslanstva obišla Gospić, Lički Osik, Perušić i druga obližnja mjesta. No, primirje je potrajalo manje od pola sata, upravo onoliko koliko je trebalo nizozemskom veleposlaniku i izaslaniku Europske zajednice Henryu Waynetsu i jugoslavenskom generalu Andriji Rašeti da helikopterima napuste grad. Odmah nakon njihova odlaska počelo je ponovno granatiranje Gospića, na koji je u prosjeku padalo više od tisuću granata na dan. Siloviti napad bio je odgovor na zarobljavanje generala Krstevskog, kao i na činjenicu da hrvatske snage u Gospiću, unatoč zapovijedi iz Zagreba, nisu željele vratiti zarobljene transportere. Dva tjedna poslije hrvatski su vojnici na području Karlovca zarobili još jednog jugo generala. Zarobljavanje zamjenika zapovjednika 5. armijske oblasti, generala Milana Aksentijevića, medijski je odjeknulo znatno jače, te je djelomice zasjenilo uspjeh u Gospiću.