Nakon napada na nezaštićeni Dubrovnik Jugoslavenska je ratna mornarica isti scenarij odlučila ponoviti i u Splitu. Uvečer 14. studenog 1991. hrvatski su diverzanti, u namjeri da probiju dvotjednu blokadu Jadrana, u uvali Bobovišća ispred mjesta Milne potopili jedan neprijateljski patrolni čamac.
Vrlo brzo, poslije 23 sata, otvorena je paljba iz ratne luke Lora i drugih punktova jugo-armije po Splitu. Sutradan ujutro jugo – agresorima pridružila su se i četiri ratna broda koja su neprestano krstarila po Bračkom kanalu. Žestoka topovska paljba pogodila je veliki grad. Osim Splita bombardirano je i šire područje srednje Dalmacije, osobito otoci Brač i Šolta, a u napadu je sudjelovalo i šest borbenih zrakoplova. Poginula su dva hrvatska pomorca, a šestero građana je ranjeno. U Splitu su stradali mnogi civilini objekati, a razaranja su pretrpjela i mjesta na zapadnoj obali otoka Brača i Grohote na Šolti.
Hrvatske obrambene postrojbe snažno su uzvratile: pogodile su i oštetile razarač “Split” i jednu topovnjaču, a iznad otoka Brača i Šolte srušile dva zrakoplova tipa “Galeb”.
Agonija jugo-mornarice nastavila se i sljedeći dan. Oštećeni razarač “Split” dvije su topovnjače iz makarskih voda oteglile prema Visu, a u istome smjeru Korčulanskim i Bračkim kanalom povlačili su se i ostali ratni brodovi. Uskoro je došlo do novog sukoba s hrvatskim obalnim bitnicama. U velikoj bitki neprijatelj je ostao bez 11 plovila, a više ih je oštećeno. Preostali brodovi jugo mornarice povukli su se na otoke Vis i Lastovo, ali su ih i tamo uznemiravale hrvatske snage.
Pobjedom u splitskom i korčulanskom kanalu Hrvatska je uspjela prekinuti pomorsku blokadu Jadrana. U siječnju 1992. jugoslavenska ratna mornarica morala je napustiti splitsku ratnu luku Loru, a u svibnju i otoke Vis i Lastovo.