Na okupiranom području Miljevačkog platoa na kojem su živjeli isključivo Hrvati, okupator je svakodnevno maltretirao preostalo stanovništvo. Domovi su im minirani i spaljivani, a sa tih pozicija vršeni su topnički napadi na Šibenik i Skradin…
Povod za akciju “Miljevac”
Akciji „Miljevačka oluja“ prethodila je akcija oslobađanja Nos Kalike (02. ožujka 1992.) koju je izvela 2. satnija 4. bojne 113. brigade HV-a, nakon čega je uslijedila srpska odmazda. Agresor je ubio četvoro Miljevčana, dvadesetak ih je odveo u Kninski zatvor i uništavao domove Miljevčana pa je stanje postalo neizdržljivo. Upravo to bio je glavni povod za akciju „Miljevačka oluja“.
Operacija je pripremljena u tajnosti i izvedena u jednom danu. Munjevitom akcijom Hrvatska vojska oslobodila je Miljevački plato (7 sela, oko 150 km2) u općini Drniš. Glavne snage za napad činile su dijelovi 113. brigada i dijelovi 142 brigade, ukupno 520 vojnika.
Zapovjednik akcije bio je zapovjednik 4. bojne 113. brigade HV-a pukovnik Kruno Mazalin, a zapovijed za izvođenje akcije potpisao je zapovjednik 142. brigade pukovnik Luka Vujić.
Borba je trajala cijeli dan
Napad je počeo iz tri smjera, bez topničke pripreme, s ciljem da se iznenadi neprijatelj, što je i uspjelo. Neprijatelj je krenuo tenkovima iz vojarne Trbounje, ali nakon što je uništen prvi tenk, ostali su se vratili u vojarnu. Borbe su trajale cijeli dan 21. lipnja do jutra 22. lipnja 1992. godine.
Agresoru su naneseni znatni gubitci u ljudstvu i tehnici: 60 poginulih, uništena 3 tenka, 2 oklopna transportere, 4 kamiona, zarobljeno 18 vojnika, 1 tenk, 2 oklopna transportera, 6 haubica 150 mm, 17 motornih vozila, 4 topa ZIS-a, 2 minobacača 120 mm, 5 netrzajnih topova, 2 OULK 9 K11 i veća količina streljiva.
U akciji je poginulo 6 hrvatskih branitelja: Ivica Goreta, Petar Sedlar, Milan Novaković, Ivica Barišić, Mate Pućo, Nikola Cigić, Ante Škopljanac i Halid Kopić.
Zbog složene političke situacije, od hrvatskih vlasti zatraženo je da se hrvatske snage povuku što je zapovjednik akcije odbio, a kasnije je izjavio:
“Bili smo svjesni da bi u slučaju povlačenja stradanja bila još veća, pa je 23. lipnja došlo do protuudara Torbičinih vojnika. Uspjeli smo zadržati oslobođeni teritorij, a onda su počeli pregovori o predaji tijela neprijateljskih vojnika.