16. rujna 1991. godine počela je bitka za Šibenik. Bila je to jedna od povijesnih bitki koja je usmjerila daljnji tijek Domovinskog rata. S obzirom na to da je Drniš pao u ruke srpskih snaga 23. rujna 1991. godine, uspješnom obranom Šibenika spriječeno je odsijecanje Srednje i Južne Dalmacije od ostatka Hrvatske.
ŠIBENSKI RATNI PODVIG
Sve je započelo 16. rujna 1991. oglašavanjem sirena koje su u 17.57 sati najavile napad na grad, a završilo 22. rujna u podne oslobađanjem Šibenskog mosta, te 23. rujna u 11.27 sati oglašavanjem kraja sedmodnevne opće opasnosti. Poginulo je 17 branitelja, a četvero je zarobljeno.
Statutom Šibensko-kninske županije određeno je da se 22. rujan slavi kao Spomendan Rujanskog rata u znak sjećanja na dane obrane Šibenika, kada su stvarani uvjeti za konačno oslobođenje zemlje. Ratni rujanski podvig bio je prekretnica ne samo za Šibenik, već i za čitavu Republiku Hrvatsku. Oslobođenjem šibenskog mosta i odbacivanjem agresorske JNA, Zbor narodne garde i policija osujetili su plan agresora da Republiku Hrvatsku podijeli na dva dijela. U Šibeniku, na šibenskom mostu propao je san o Velikoj Srbiji, a Domovinski rat dobio je novi vojni i moralni uzlet.
Rujanski rat bio je ključan za obranu Hrvatske, jer tad je međunarodna zajednica razvlastila Jugoslaviju od njenih državnih atributa, čime se de facto prestala priznavati Jugoslavija i priznata Hrvatska.
KRONOLOGIJA SUKOBA
JNA i srpski pobunjenici napali su Šibenik iz dvaju smjerova: Prvi je bio pravac Bribirske Mostine – Čista Mala – Zaton – Šibenski most, a drugi je bio Drniš Pakovo Selo – Šibenik kojem je prvi cilj bio zauzeti šibenski most na ulazu u grad. Pomoćni pravac napada išao je prema Sinju radi zaokruživanja i izolacije Splita.
Kninski 9. korpus JNA pod zapovijedanjem Ratka Mladića izveo je operaciju ‘More’ kojoj je bio cilj izbiti na more u Šibeniku. Ondje bi se spojili s jakim snagama 8. pomorskog sektora u Šibeniku gdje je bila jedna mornarička desantna brigada i pristožerne postrojbe 8. sektora koje su se nalazile u okruženju.
Da su uspjeli, Zadar bi bio dodatno odsječen od ostalih dijelova Hrvatske, jer Paški je most bio u to vrijeme pod žestokim napadima, a Šibenik i Split u drugom odsječenom segmentu od ostatka Hrvatske. Bio bi to strašan psihološki udarac na odsječeni dio južne Hrvatske, a tako raskomadana južna Hrvatska bila bi u vrlo teškoj situaciji za obranu. Osim što bi bilo teško braniti, srpski bi osvajači ili nadomak ostvarenja 150 godina starih velikosrpskih ciljeva da ovaj stari hrvatski kraj i središte hrvatskog kraljevstva etnički očiste od Hrvata i stvore izlaz na more za projekt Velike Srbije, koji bi u slučaju osvajanja Šibenika bio mnogo bliži ostvarenju.
Šibenik je napao Mladićev 9. korpus JNA. Glavni nositelj napada bila je 221. mtbr s pridodanom oklopnom bojnom i TO „SAO Krajine“. Iznutra su velikosrpske snage imale svoja uporišta u gradu i okolici u vojarnama, ratnoj luci, obalnim topničkim bitnicama na otocima Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici jake snage JNA. Pored JNA, brojna vojska domaćih Srba teritorijalaca iz Knina i srpskih sela u široj okolici, snage domaćih „martićevaca“, kao i skupine paravojnih postrojbi iz Srbije predstavljale su srpsko ljudstvo u napadu i borbenim djelovanjima.
JRM je za napad s mora uputila s Visa skupinu ratnih brodova radi prodora i deblokade svojih brodova u šibenskoj luci te potporu kopnenim snagama pucajući topovnjačama. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo podupiralo je kopnene i pomorske snage iz zrakoplovnih luka Pule, Zadra, Splita i Mostara.
Za napad su imali na raspolaganju dobro naoružani korpus koji je krenuo tenkovsko-topničkim napadima.
Hrvatske snage branile su veliko šibensko-drniško područje. Branila ih je branila 4. bojna 4. brigade iz Splita s oko 500 bojovnika, 1300 pripadnika 113. brigade ZNG-a iz Šibenika, preko tisuću policajaca i lokalni stanovnici s lovačkim puškama ili gotovo bez oružja. U usporedbi sa snagama JNA, pobunjenih Srba i srpskih dobrovoljačkih paravojnih skupina, bili su neusporedivo slabije naoružani. Jedino teško naoružanje koje su imali bilo je par minobacača, desetak protuzračnih topova, dva policijska transportera, te nešto protuoklopnog naoružanja.
Prvog dana bitke Šibenik se rješava velikog unutarnjeg neprijatelja. Branitelji su osvojili vojarnu na Šubićevcu i Dom JNA koji se nalazio u središtu Šibenika.
Za obranu Šibenika presudno je bilo osvajanje vojarne u Rogoznici gdje je dan prije bio general Rahim Ademi u izviđanju i napravio plan. Zadaću za osvajanje vojarne dobio je od zapovjednika Zbornog područja Operativne zone Split Mate Viduke. Osvajanje je bilo bitno, jer bi time došli do topova i drugog oružja za obranu Šibenika. S izviđačkim vodom 113. šibenske brigade “Tigrovi” kojima je zapovijedao Vladom Jaram Falkone general Ademi krenuo je noću 16. na 17. rujna u Primošten Burni i napravio plan osvajanja vojarna “Kruščica”, “Zečevo” i “Smokvica”. Sutradan na sastanku u Primoštenu gdje je bila smještena satnija 4. gardijske brigade, Ademi je dogovorio s tadašnjim zapovjednikom Ivicom Tolićem sudjelovanje u napadu na vojarne. Uz njih, u akciju su se uključili policija iz Primoštena i Rogoznice i Prvi pričuvni vod iz Primoštena Burnog te su 17. rujna zauzeli “Zečevo” i “Kruščicu”, što je imalo odlučujuću ulogu u obrani Šibenika i cijele Dalmacije.
Čim se zaplijenilo oružje, formirale su hrvatske snage topničko-raketne bitnice s ljudima koje su imali u Vodicama i noću ih prebacili u Zečevo. Dio topništva uputili su i u Sinj, Trogir i Dubrovnik. Formirane bitnice za obranu Šibenika bile su: topničke bitnice 130 mm, najmoćnija bitnica bivše JNA, pokretna bitnica 85 mm, bitnica 100 mm stacionirana na Zečevu, raketne vodove protuzračne obrane “igle”, “strijele” i drugo oruđe za protuoklopno djelovanje. “Zolje”, ručne bacače, streljivo. Sve su te bitnice upućene prema Šibeniku, a jedan kamion ka Drnišu.
Tad su počele prave borbe za Šibenik. Još istog su dana hrvatske snage bitnicu 85 mm prebacile su s dva topa ispred grada, u Razore, te su ranog jutra 17. rujna počele izravno tući na most. Drugi dio bitnice 85 mm postavljen je u kavu u Bilicama radi zaustavljanja snaga JNA s Tromilje prema Šibeniku i radi potpore hrvatskim snagama na skradinskom pravcu. Još iste noći Hrvati su topove 130 mm prebacili na Jelinjak (Primošten).
Na Zečevu su formirali bitnica od topova 100 mm kojima je zadaća bila pokrivati cijeli akvatorij od Žirja prema Šolti i Drveniku. Drugi dan od osvajanja “Zečeva”, Hrvati zauzimaju i Vojarnu “Smokvica” i formiraju stacioniranu bitnicu 88 mm radi zaštite akvatorija od Drvenika prema Žirju. Topovi koje su postavili u Razorima prvi su tukli prema mostu.
Posluga topova bili su šibenski studenti kojima je zapovijedao Žajom. Uloga ove posluge bila je ogromna za obranu grada. Čime je opasnost smanjena, demobilizirani su i u listopadu su se vratili na studij. Osim topova s Razore, prema mostu s Meteriza djelovala i prva minobacačka bitnica 120 mm kojom je zapovijedao Branko Smrček.
Veliku ulogu u zaustavljanju napada prema Vodicama i deblokadi Šibenika pripada Vodičanima. Također je bitna uloga Skradina i postrojba u zaleđu koje premda im je bilo zapovijeđeno da napuste položaje i zađu na lijevu obalu Krke, ostale su na svojim položajima, što treba zahvaliti pok. Dragi Petroviću Gasu, koji se se protivio tome. Odluka se pokazala ispravnom, jer da su poslušali zapovijed, Šibenik bi ostao bez pitke vode.
Nakon niza uspjeha, do 19. rujna 1991. hrvatski su branitelji oslobodilo mnoštvo objekata bivše JNA. Veliku je ulogu odigralo oslobađanje Remontnog zavoda, kada je zarobljeno više brodova JRM.
Ipak, bilo je i propusta u oslobađanju. Premda su mnogi objekti došli u hrvatske ruke, nijedna vojarna u samom Šibeniku nije uspješno zauzeta. Npr. nije zauzet ni vrlo slabo branjeni ‘Jamnjak’ u kojem je bilo toliko oružja da se cijela Hrvatska vojska mogla naoružati. Nije osvojena ni vojarna ‘Ražine’ u kojoj se nalazila potpuna pričuva 8. pomorskog sektora i mornaričko-desantne pješačke brigade. Isto je i za vojarnu Ante Jonića i za ‘Kuline’. U vojarni ‘Pećine’ (danas Bribirskih knezova) bile su iznimno jake JNA snage.”
Velikosrpski osvajač nije odustao. Istog se dana vratio na Šibenski most s velikim snagama koje su trebalo ići na ulaz u grad. Planirao je skupa s jedinicama koje su napadale iz pravca Drniša ući u grad. I taj je srpski plan propao, budući da su hrvatski branitelji zaustavili i razbili srpske napadače u Pakovom Selu. Ondje su hrvatske snage zaustavile kolonu JNA koja se kretala od Drniša prema Šibeniku.
Pritom su uništili nekoliko tenkova i oklopnih transportera, što je demoraliziralo srpskog zapovjednika Mladića u osvajanju Šibenika. Zaustavljanje su sprovele zajedničkim djelovanjem 113. brigada, policijske postrojbe i pješaštvo. Na šibenskom mostu hrvatske snage topničkim udarom napadačima su nanijele velike gubitke.
21. rujna 1991. hrvatske snage su srušile su dva zrakoplova JNA. Snimka je zabilježena na televizijskim kamerama koje je poslije vidjela cijela Hrvatska. Ta snimka jedna je najantologijskih u povijesti Domovinskog rata.
22. rujna 1991. osvojili su hrvatski branitelji vojnu luku “Kuline” u Šibeniku, s 15 ratnih brodova na vezu. Također je osvojeno remontno brodogradilište “Velimir Škorpik” s 19 brodova u raznim fazama remonta (kontrolu nad brodogradilištem su preuzeli Šibenčani koji su u njemu bili zaposleni). Osvojeni brodovi su predstavljali približno četvrtinu JRM-a; mlada Hrvatska ratna mornarica će pristupiti ubrzanom stavljanju svih tih plovila u borbenu funkciju.
U nedjelju, 23. rujna točno podne na Šibenskom mostu spajaju se braniteljske postrojbe iz Vodica i Šibenika. Most je oslobođen, a neprijateljske snage potisnute u zaleđe.
Naravno, protjerivanje neprijatelja sa Šibenskog mosta nije značio i kraj rata za šibenski kraj i njegove bojovnike. Uslijedile su još brojne bitke i pobjede branitelja. Spomenimo oslobađanje Gorjaka, Oštrika, Gaćeleza, Gradine i Dragišića, akcije oslobađanja Nos Kalika i Miljevaca u lipnju 92. godine.
Pokušaj osvajanja Šibenika bio je dio prvotnog plana kojim bi osvajanjem Šibenika okružili Zadar i olakšali uvjete za napad i osvajanje tog grada. Situacija se okrenula nakon napada na Zadar, jer padom Zadra stvarali su se uvjeti za novi napad za Šibenik koji bi bio okružen sa sjeverne strane.
Veliku ulogu u obrani Šibenika dali su i sami civili koji su ostali u gradu, jer ga nisu napustili čime su jačali moral obrambenim snagama u otporu neprijatelju.
PROGRAM PROSLAVE 31. GODIŠNJICE RUJANSKOG RATA
U petak 16. rujna 2022. godine, s početkom u 9:00 sati, u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku, održat će se javna tribina na temu „Spomen područje vojne povijesti RUŽA HRVATSKA ŽIRJE, jučer, danas, sutra. Istoga dana, u 19:13 sati, u suradnji sa šibenskim Funcutima, Udruga „Ruža hrvatska Žirje“ priprema bakljadu koja će se održati istovremeno na tri mjesta: na Šibenskom mostu, na brdu Smričnjak i na poziciji Južne topničke bitnice Žirje.
U Vodicama se istoga dana, 16. rujna 2022., održava tradicionalna manifestacija „Srcem protiv čelika“, koja započinje rekreativnom biciklističkom vožnjom, a nastavlja se mimohodom i komemoracijom kod spomenika hrvatskim braniteljima, na Trgu mučenika, gdje će biti prikazan film Šime Strikomana „Vodice, Šibenik 91/92“. Potom je predviđen prigodni kulturno-zabavni program.
U subotu 17. rujna 2022. pripadnici braniteljske populacije, zajedno s predstavnicima Županije, gradova i općina polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odat će počast poginulim hrvatskim braniteljima; na Šibenskom mostu u 9:30 sati; u Mandalini u 10:30 sati te u Rogoznici u 16:00 sati.
U 17:00 sati u Zečevu započinje organizirani obilazak položaja, nakon čega slijedi prigodni zabavni program.
S početkom u 17:30 sati, na nogometnom igralištu u Zablaću, igrat će se nogometna utakmica između HNK Veterani113. i HNK Veterani policije.
U utorak, 20. rujna. 2022., u 17:00 sati predstavnici braniteljskih udruga, Županije, gradova i općina položit će vijence kod središnjeg križa na mjesnom groblju u Unešiću, a potom i u Pakovu Selu.
U 19:00 sati, u katedrali sv. Jakova u Šibeniku, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić predvodit će svetu misu zadušnicu za poginule hrvatske branitelje i ratnog biskupa Srećka Badurinu.
U srijedu 21. rujna 2022. godine, u organizaciji šibenske Gimnazije Antuna Vrančića u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić održat će se tribina „Rujanski rat 1991.“.
Središnja svečanost obilježavanja 31. obljetnice i Spomendana Rujanskog rata održat će se u četvrtak 22. rujna 2022. godine.
Svečanost započinje u 17:00 sati, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Središnjeg križa na gradskom groblju Kvanj, a nastavlja se komemoracijom kod Spomen obilježja smrtno stradalim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata na Baldekinu.
Po završetku komemoracije, u 18:00 sati, započinje mimohod branitelja, ulicama grada prema šibenskoj rivi, gdje će na Trgu Pavla Šubića I. biti održan prigodni kulturno-zabavni program.
S detaljima programa središnje svečanosti obilježavanja, javnost će putem medija biti upoznata nekoliko dana uoči središnje svečanosti.