Kolona od sedam kamiona prema Kijevu se zaputila preko Brinja i Senja, jer se preko Plitivica nije moglo.
Iako se u proljeće 1991. godine Karlovac nalazio u izrazito opasnoj situaciji njegovi građani pronašli su snage i volje da pomognu drugima koji su bili u još većoj nevolji. Naime, 13. travnja organizirali su konvoj humanitarne pomoći za Kijevo koje je tada bilo u potpunoj blokadi od strane jugočetničke vojske. Konvoj se idućeg dana uspio probiti do napaćenog sela i njegovim stanovnicima dostaviti prijeko potrebnu pomoć.
Kijevo je veliko selo u blizini Knina s isključivo hrvatskim stanovništvom, a bilo je u okruženju nekoliko sela u kojima su živjeli isključivo Srbi. Jugoslavenskom generalu, velikosrbinu Ratku Mladiću je bilo strateški bitno jer se nalazi na cesti između Knina i Sinja, dvaju gradova koji su bili idući na njegovom putu, između planina Dinare i Svilaje, te ga je okružio svojim postrojbama potpomognutim lokalnim četničkim paravojnim jedinicama.
Ministarstvo unutarnjih poslova RH osnovalo je tada policijsku postaju u Kijevu kako bi se obranilo od lokalnih Srba iz sela Polača, Civljane i Cetina. Četnici iz Knina zahtijevali su pomoć JNA da se postaja policije RH u Kijevu ukloni i da hrvatski policajci napuste mjesto.
Humnitarni konvoj za Kijevo bio je prvi u Domovinskom ratu, a organizirao ga je Stjepan Čunko. U konvoju je bilo sedam kamiona punih masti, graha, brašna i drugih namirrnica te sanitarnih potrepština koje su prikupili karlovački trgovci. Kolona se prema Kijevu zaputila preko Brinja i Senja, jer se preko Plitivica nije moglo.
„Na kraju smo u Kninu ipak naletjeli na zloglasnog Martića i bradate četnike koji su nam prijetili da će nas sve poklati. Ipak nismo odustali i zato ne želim da se zaborave ljudi koji su imali hrabrosti poći na taj put. Znam koliko je to, prije svega na moralnom planu, značilo ljudima u Kijevu“, sjeća se voditelj konvoja Stjepan Čunko.
Uskoro nakon odlaska konvoja počinju i sukobi oko Kijeva, a ratni zločinac Ratko Mladić 26. i 27. kolovoza 1991. naredio je brutalno granatiranje Kijeva koje je poslije toga bilo gotovo potpuno uništeno. Pri tome je na ovo selo bačeno i pedeset ratnim konvencijama zabranjenih kazetnih bombi.
Tada je gotovo cijelojupno stanovništvo Kijeva je sa svojim policajcima i gardistima krenulo u višednevni opasni zbjeg dalmatinskim planinama prema slobodnom teritoriju Hrvatske. Jugoslavenska vojska je nakon toga, uz pomoć lokalnih četnika i Srba, potpuno razorila ovo mjesto.