Vojska tzv. Republike Srpske Krajine 01. svibnja doživjela je katastrofalan poraz na bojišnicama Zapadne Slavonije kada je potpuno zatečena u samo 30-tak sati izgubila stotine kilometara područja koje su pod okupacijom čvrsto držali pune četiri godine. Akcija Bljesak zatekla ih je potpuno nespremne, gubici koji su im se dogodili bili su im neočekivani, moral u potpunom padu, a jedino u čemu su bilježili rast, bio je bijes njihovih zapovjednika.
Iako je bilo za očekivati neki vid osvete, raketiranje glavnog grada Hrvatske za Zagrepčane je bio potpuni šok. RSK je izvela dva artiljerijska napada na središte Zagreba uz pomoć “Orkana” M-87, samohodnog dalekometnog višecijevnog bacača raketa.
Prvi projektili iz raketnog sustava ‘Orkan’ s kasetnim punjenjem na Zagreb su pali 2. svibnja u 10,23 sati, kada ih je nekoliko pogodilo zagrebačko gradsko središte u Šoštarićevoj ulici, u blizini križanja Vlaške i Draškovićeve ulice.
Napad na civilne ciljeve u Zagrebu nastavljen je i idući dan, kada su projektili pali na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Dom umirovljenika ‘Centar’ te na dvoranu Hrvatskog narodnog kazališta.
U raketnim napadima poginulo je šestero ljudi, a 205 ih je ranjeno, 39 teško i 136 lakše. Opasnost za Zagrepčane predstavljalo je i oko 500 neeksplodiranih punjenja, tzv. zvončića, koje je deaktivirala policija, pri čemu je jedan policajac poginuo.
Martićevo priznanje
Milan Martić je na televiziji priznao da je naredio granatiranje Zagreba. 3. svibnja 1995.:
„Za ovo što je Tuđman napravio prema vama ovdje, protumjeru, mi smo bombardovali sve njihove gradove: i Sisak više puta, i Karlovac, i Zagreb i juče i danas, to je napravljeno radi vas […] Danas je bio uslijedio ultimatum: ukoliko budu i dalje napadali naše snage u okruženju, poslije toga tučemo i dalje Zagreb, tučemo, razaramo njihove gradove“.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju optužio je Milana Martića iste godine, 1995., za ratne zločine, da bi kasnije proširio optužnicu i na druge zločine po Hrvatskoj. Martić se dobrovoljno predao 2002. Zbog zločina protiv čovječnosti, 2007. osuđen je na kaznu zatvora od 35 godina. Prvostupanjskom presudom bio je osuđen i Momčilo Perišić, ali je pravomoćnom presudom oslobođen svih optužbi.