Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Hrvatske Franjo Tuđman na Brijunima je, u srpnju 1995. godine, stožernog generala Janka Bobetka razriješio dužnosti načelnika Glavnog stožera. Njegovim nasljednikom, 15. srpnja 1995. imenovan je general zbora Zvonimir Červenko, vojnik vrlo osebujna života prije, a i nakon Domovinskog rata.
Borba za hrvatske interese koštala ga karijere, radio kao inkasator
Červenko je rođen 1926. godine u Srbiji (Prijepolje) i bio je jedan od najperspektivnijih kadrova tadašnje JNA. Vojnu karijeru započeo je na zagrebačkoj Vojno-tehničkoj akademiji, na kojoj je poslije punih 19 godina bio i predavač, no zastupanje hrvatskih interesa u aktivnostima prilikom “hrvatskog proljeća” – za njegovu je vrsnu vojničku karijeru značio kraj.
Naime, kao potpukovnik JNA zbog svojih je djelovanja osuđen na godinu i pol strogog zatvora te gubitak čina, kao i prava na mirovinu zbog čega je sve do 1990. godine radio kao inkasator Radio-televizije Zagreb. Poznavajući njegove sposobnosti, početkom rata predsjednik Franjo Tuđman ponudio mu je mjesto ministra obrane, no Červenko za to nije htio niti čuti.
“Ja sam vojnik, ne političar”, odgovorio je prvom predsjedniku.
Za razliku od ministarske fotelje, Červenko se prihvatio onoga u čemu je bio najbolji: kao sekretar obrane Zagreba organizirao je blokadu vojarni i potaknuo osnivanje 14 zagrebačkih brigada. Ubrzo je postao zamjenik načelnika Glavnog stožera za domobranstvo te pročelnik vojnog kabineta predsjednika Republike.
Ipak, ono po čemu će biti najupamćeniji jest Oluja koja je izvedena pod njegovim zapovijedanjem ubrzo nakon preuzimanja dužnosti načelnika, a koja je ujedno bila vrhunac njegove karijere. Predsjednik Franjo Tuđman ga je umirovio u studenom 1996., nakon čega je bio zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora, a od 2000. godine i član Komisije za pomilovanja.
Preminuo je u Zagrebu 2001. godine gdje je u Aleji hrvatskih velikana pokopan uz najviše počasti.