“Tajni dossier s dvora, spletke, seks i krvavi lov”, naziv je knjige o usponu i padu Ante Pavelića. U ovom djelu su nakon 70 godina objavljeni zatajeni detalji iz Udbina dosjea o Anti Paveliću, a 24 sata donosi ulomak u kojem general Ivan Perčević isljednicima udbe opisuje kako su Pavelić, on, Jure Francetić i drugi predstavnici vrha NDH posjetili Hitlera u Vinici, na istočnom bojištu te kako je njemački general tada govorio o hrvatskoj vojsci:
“General Weich pozdravio je lijepim riječima Pavelića i hvalio je naročitom toplinom hrabrost hrvatskih vojnika, kao i njihove druge vrline. Vidjelo se da to sve iz dubokog osjećanja govori, a ne da samo laska.
Hrvati ozbiljni ratnici, Talijani – nula bodova
Pavelić mu je na njemački odgovorio i zahvalio se. Poslije tih govora kaže Weich da su zbilja Hrvati jedni od savezničke sile, koji su premci njemačkom vojniku, dok Mađari i Rumunji, osim što su slabo oboružani i opremljeni, vrlo nejednaki, tj. danas dobro a sutra vrlo slabo, a da Talijani nemaju ni ratno iskustvo ni volju da ratuju.”
“Sjedio sam kraj jednog njemačkog pukovnika glavnog stožera, koji mi je povjerio, kako je šteta da prijedlog vojske za suradnju Ukrajinaca kod uporabe okupirane zemlje nije bilo na mjerodavnom mjestu uvažen, iako nema partizana kao u bijeloj Rusiji sa svojim ogromnim šumama, ipak ima nepotrebne poteškoće jer njemačka uprava ne shvaća duh Slavena, ali on se nada poboljšanju, jer su novi prijedlog predložili. Nedaleko meni je sjedio puk. Prebeg, a čujem, kako govori sa susjedom o suprugama. Taj njemački časnik ga je jednom pitao da li bi htjeo govoriti sa suprugom u Zagrebu. Prebeg mu kaže, rado, ali to je nemoguće.
Na to taj časnik skoči van i vrati se nakon jedva 20 minuta i javi Paveliću da je njegova gđa na telefonu. I zbilja Pavelić i Prebeg govorili su sa svojim ženama, a kako su rekli, čuli su vrlo dobro zračni razmak Stari Bielsk – Zagreb, barem 2700 km, a telefonska veza išla preko Berlina, što znači jednu daljinu od barem 3500 km.
Nakon večere odlikovao je Pavelić i par stožernika časnika (među njima onoga koji je omogućio telefonski razgovor sa Zagrebom). Kako je general Weich već imao najveći stupanj ordena krune kralja Zvonimira, nije bio odlikovan.