Nedjelja, 3. svibnja 1992., bila je krvava nedjelja za Slavonski Brod kada je grad trpio najteže trenutke svoje povijesti. U napadima i u eksplozijama topničkih ili minobacačkih granata ispaljenih iz Bosne ili u prasku bombi izbačenih iz zrakoplova koji su uzletjeli sa zračnih luka u Srbiji i Bosni, poginulo je 16 osoba, od kojih šestero djece, a ranjeno je 60 osoba, od kojih 30 teško.
Marinko Marinković imao je samo godinu i pol kada je njegov život prekinula srpska granata, a najmlađa žrtva bila je stara samo šest mjeseci.
U Domovinskom ratu poginulo je 402 djevojčice i dječaka, dok je u Slavonskom Brodu samo u jednoj godini, 1992., čak 27 djece ubijeno na pragu svoga doma, a 65 ih je ranjeno, a da za te žrtve nitko nije odgovarao. No, ipak je zbog tog zločina na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu pokrenuta istraga protiv Radoslava Narančića, majora bivše JNA i ratnog zapovjednika vojarne u Derventi. Narančić danas živi u Bosni i Hercegovini i prilikom saslušanja izjavio je da se ne osjeća krivim.
Hrvatska djeca ubijena tijekom Domovinskog rata, rijetko su tema u Saboru, Vladi, medijima i javnosti uopće. Govoriti i pisati o mrtvoj djeci, nikome nije ugodno, no apsolutno je neprihvatljivo male žrtve prepustiti zaboravu, jer od svih stradalih ovdje je riječ o – najnevinijima.