Kako bi sasjekao rastući utjecaj i interese Moskve na Balkanu, Washington je kreirao „Makedonsko proljeće“. Ideja Velike Albanije američko je oruđe za potpirivanje i izazivanje krize - i platforma s koje će njome upravljati. A „sveto pravilo“ je da Albanci nikad neće djelovati bez američkog miga
Politička kriza u Makedoniji postaje sve dublja, i neminovno nameće propitivanje početka početaka, možda ne novog rata na Balkanu, ali definitivno početka snažne krize koja bi mogla prerasti u oružani međuetnički sukob i dovesti do raspada te male države koja je u želji da postane članicom Europske unije i NATO saveza bila izvrgnuta neviđenim poniženjima orkestriranima ritmom američkih interesa te odnosa Washingtona i Moskve. Je li doista na djelu američko razbijanje Makedonije “u pet koraka” kako bi se presjekli ruski interesi i rastući utjecaj Moskve na Balkanu? Činjenica je da je krhka politička situacija u Makedoniji, koja je od potpisivanja Ohridskog sporazuma koji je vođen pod američkom palicom u stanju permanentne političke krize, eskalirajuće destabilizirana prije tri godine kad je propašću plinovoda Južni tok, tj. isključenjem Bugarske iz tog vitalnog ruskog plinskog pravca, na geopolitičkoj sceni ozbiljne obrise počela dobivati ideja Turskog toka i njegovog mogućeg kraka kroz Makedoniju.
Direktor Gazproma Aleksej Miller i turski ministar energetike potpisali su tada sporazum o projektu i izjavili da će plinovod biti operativan krajem prošle godine, što je američkoj administraciji bio znak za uzbunu i što brže djelovanje. Javno, u medijima, je izrečeno da Washington mora djelovati brzo i spriječiti Grčku da potpiše sporazum s Gazpromom oko plinovoda Turski tok. Washington odmah poziva grčku vladu da ubrza realizaciju „Transjadranskog plinovoda“ kojim će u Europu stizati azerbajdžanski plin. Istodobno Rusija Grčkoj nudi tri milijarde dolara predujma za provedbu projekta Gazproma, tj. Turskog toka.
Turski tok i operacija Kumanovo
S pritiscima na Grčku jačaju prosvjedi protiv premijera Grueskog i njegove vlade u Skoplju, a „nepoznate oružane skupine“, najprije oko Kičeva, pa oko Lipkova, se pojavljuju na sam dan najave realizacije Turskog toka, da bi sve eskaliralo oružanim sukobima u Kumanovu. Posve je izvjesno da su CIA i zapadne obavještajne službe stajale iza kumanovske operacije – upada Albanaca s Kosova na teritorij Makedonije. Nevjerojatno zvuči istinit podatak da su tijekom sukoba makedonske policije s teroristima veleposlanici SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Italije vršili snažan pritisak na makedonsku vladu da se poduzeta operacija odmah zaustavi i da se dopusti neometani odlazak terorista – na Kosovo.
U tom smislu posebno je zanimljiv odnos američkog veleposlanika u Makedoniji Jessa L. Bailyja i ubijenih terorista, koji je podkrijepljen snimkama. Bailey je naslijedio Paula Wohlersa, a u sjedištu NATO saveza su prešutjeli vrlo važan detalj, a to su veze jednog od pripadnika terorističke grupe s bivšim američkim veleposlanikom u Skoplju, Paulom Wohlersom.
Fadil Fejzullahi, za kojeg su kosovski mediji tvrdili da je ubijen u akciji Kumanovo, jedan je od vođa bivše Oslobodilačke vojske Kosova (OVK-a) i fotografiran je u društvu bivšeg američkog veleposlanika u Makedoniji Paula Wohlersa. Fejzullahi je fotografiju postavio na svoj Facebook profil, nakon čega su se pojavile oprečne informacije prema kojima je Fejzullahi ranjen, ali nije mrtav.
Gruevski se uzdao u Zapad, ali naišao na zid
Bilo kako bilo, izvan svake sumnje je da su sukobi u Makedoniji pomno planirani, financirani i vođeni ciljevima strateških interesa transatlantske elite koja je odlučila “dokrajčiti” mladog i u Zapad razočaranog premijera Gruevskog. Kumanovo mu je bilo tek upozorenje što će se dogoditi bude li se okretao Moskvi.
Gruevski je u dobroj vjeri još krajem 2014. i početkom 2015. godine zatražio pomoć od 17 zapadnih država, ali je naišao na zid. U međuvremenu je Turska intenzivirala svoju suradnju s Iranom na području energetike i ideja o rusko-turskoj plinskoj alternativi počela je sve više jačati. I Nikola Gruevski, nekad velika uzdanica Zapada, konačno razumjevši što se događa – je tu ideju podržao i nije želio biti zagovaratelj sankcija Rusiji. I više je nego očito da su Amerikanci dali snimke tajno snimljenih razgovora premijerovu glavnom političkom suparniku, mladom socijalistu, a zapravo komunistu, Zoranu Zaevu. On je s njima zavitlao u javnost i sve ostalo je poznato.
„Makedonsko proljeće“ je kreirano. Podsjećam da sam u prosincu pisao kako Kočo Danaj, albanski političar, lider Liste za prirodnu (veliku) Albaniju, u tom času ističe ključnu tezu kako „vjeruje da bi stranci, tj. međunarodna zajednica, podržali bilo kakvo rješenje koje bi Albanci za sebe odabrali“, te traži veći angažman albanskih političara, ne samo iz Tirane i Prištine, nego i iz Skoplja i Ulcinja, kako bi „Gruevski bio zaustavljen“. To znači da je ideja Velike Albanije samo američko oruđe za potpirivanje i izazivanje krize – i platforma s koje će njome upravljati. U tom kontekstu treba znati jedno „sveto pravilo“, a to je da Albanci nikad, ali nikad, neće djelovati ni na koji način bez američkog miga. Upravo to daje slobodu velikoalbanskom ideologu na huškački govor. Bilo kakva ozbiljna reakcija Zapada na te riječi je izostala. Ono što smo predviđali u tekstu netom nakon izbora se i dogodilo.
Gruevski – veliki trn u Sorosevu oku
Transatlantska elita je zaigrala na asa kojeg uvijek ima u rukavu – na albansko savezništvo. Neupitno partnerstvo sa SAD-om dovelo je albansku politiku na prag ostvarenja svog povijesnog sna – objedinjenja albanskih nacionalnih teritorija.
Velika Albanija bi bila dakako američka marioneta kojom bi Washington konačno zatvorio balkanski procjep u strateškom raporedu SAD-a i Zapada i potpuno onemogućio realizaciju ruskih interesa. Gruevski nije uspio prikupiti dovoljno potpisa kako bi formirao parlamentarnu većinu. Jedna od najutjecajnijih američkih nevladinih udruga – Judicial Watch – za to proziva američkog veleposlanika u Skoplju Jessa L. Bailyja da je za ukljanjanje s vlasti VMRO DPNE-a i premijera Gruevskog potrošio milijune uz pomoć State Departmenta, USAID-a i ostalih struktura Georgea Sorosa. Judicial Watch konstatira da je Sorosu Gruevski poseban trn u oku s obzirom na to da je bio ključna poveznica u zaustavljanju Soroseva projekta nekontroliranih migracija s Bliskog istoka u Europu. Vlast u Makedoniji nedvojbeno „krase“ korupcija, nepotizam i samovolja. Pitanje je samo koja je gora.
Zaev je puno opasniji pijun od Gruevskog
Definitivno je gora donedavna takozvana „socijaldemokratska oporba“ koju predvodi Zoran Zaev. Ambiciozni Zaev je novi, ali mnogo opasniji pijun od Gruevskog. I očito je bitno neinteligentniji. Zaev, ponesen snimkama tajnih razgovora koje su mu dali Amerikanci započinjući na taj način njegovo instaliranje, postaje glavni instalat-protagonist opasnog scenarija raspada Makedonije i stvaranja američke mega albanske države.
Vjerujući da će pod američkim pokroviteljstvom s potpisima albanskih stranaka moći formirati parlamentarnu većinu, Zaev se kao pijan plota drži dogovora s albanskim premijerom Edijem Ramom, koji je osnovao platformu albanskih stranaka u Makedoniji, odnosno koaliciju stranaka DUI, Besa i Savez za Albance. Dogovor Zaev-Rama o formiranju nove parlamentarne većine definitivno je presedan u novijoj povijesti Makedonije. Presedan je i u novijoj povijesti Europe – i taj presedan svi prešućuju.
Ivanov “ošinuo” i Ramu i Zaeva, i SAD i EU!
Formiranje takozvane “Platforme iz Tirane” ne znači ništa drugo nego otvoreno uplitanje albanskog premijera Edija Rame u unutarnje poslove susjedne države. Što na neki način potvrđuje i njegova izjava prema kojoj je zajednička platforma albanskih stranaka u Makedoniji povijesni korak. Kojeg je “skratio” makedonski predsjednik Ivanov, hrabro uskrativši mandat Zoranu Zaevu, usprkos tome što su za taj mandat lobirali Frederica Mogherini i Johannes Hahn, a Amerikanci odmah iscenirali medijsku histeriju prema kojoj je potez predsjednika Ivanova državni udar. Ivanov je izjavio kako je svjestan da prema Ustavu Makedonije mora dati mandat onome koji donese najviše potpisa, ali i to da ga Ustav Makedonije obvezuje na čuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Makedonije koji ugrožavaju potpisnici Tiranske deklaracije i njihov koalicijski partner, socijaldemokrat Zoran Zaev. Kratko, jasno, zakonito i državnički. Ta reakcija Đorga Ivanova je neobično važna u svjetlu nade u opstanak Makedonije kao države i Makedonaca kao političkog naroda.
Zaev odbio ponudu Gruevskog, vrenje se nastavlja
Kako bi prekinuo tehnologiju sastavljanja vlasti u Makedoniji u veleposlanstvima, Gruevski je Zaevu ponudio veliku koaliciju sa Zaevom kao premijerom samo da se odrekne koalicije s predstavnicima platforme iz Tirane, što za Makedoniju može biti pogubno. Zaev je, kao i svaki navođeni pijun to odbio, a vođa Bese pozvao je na međunarodnu intervenciju.Vukući paralele i analizirajući put koji je Malkedoniju doveo do statusa globalnog laboratorija, novinarka Mirka Velinkovska odlično konstatira: „Istu stvar smo učinili i 1995. s atentatom na Gligorova i potpisivanjem “Privremenog sporazuma”. Godine 1998. smo priznali Tajvan, a 1999. makedonski državni teritorij registrirali kao Europsku uniju i pristali u režiranju paničnog izbjegličkog vala s Kosova u dogovoru s Pentagonom i njegovom medijskom kućom CNN. 2001. godine, tijekom invazije OVK, čiji su osnivači CIA i Pentagon, što je priznalo i političko vodstvo na Kosovu, Makedonija je pristala na kriminalni okvirni sporazum. Nakon potpisivanja je odmah pozvana takozvana “Međunarodna krizna skupina” koja je predložila ime državi, pa tako, paralelno s legalizacijom putem ustavnih promjena, dogodio se gotovo nevidljiv prijelaz iz dvostruke u trostruku formulu. Potom je uslijedila “avionska nesreća” Borisa Trajkovskog i neuspjeli referendum 2004. zbog navodnog američkog priznanja imena zemlje. Zbog promjene vlasti na izborima 2006. godine, nakon izbora 2008., 2011. i 2014. godine je oporba uvijek pokušavala uzrokovati krizu i to s tri neuspješne “obojene revolucije”. Posljednja u nizu je bila “bombaška afera” Zorana Zaeva u kojoj su mu pomogli “američki prijatelji” u Socijaldemokratskoj stranci Makedonije i na njenim plenumima na Sveučilištu “Sv. Ćirila i Metoda”, a posebno Sorosevi eksperti i intervencionistički novinari. Sve se to odvijalo uz nedvosmislenu potporu i ohrabrenje veleposlanika Sjedinjenih Država, EU-a i Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Nizozemske i OESS-a“.
Iz svega se sa sigurnošću zasad može tvrdit samo jedno: Makedonija ostaje na točki vrenja.